
Govnjiva motka
Ljudi koji pišu trebalo bi malo da se opamete, da malo o'lade i spuste ručnu, da izađu iz tih groznih konzervativnih šablona.
Ljudi koji pišu trebalo bi malo da se opamete, da malo o'lade i spuste ručnu, da izađu iz tih groznih konzervativnih šablona.
Kao neko ko je odlučio da stupi u brak i organizuje svadbetinu za 200 ljudi nakon rečenice “ja nikad ne želim da se udam, to je horor” oduševljena sam koliko je naše venčanje proteklo bez stresa i grešaka i najvažnije - stvarno bilo najlepši dan u našim životima.
Kulturan je onaj u čijem se društvu osećaš dobro, u čijoj se kući osećaš prijatno, za čijim se stolom osećaš prihvaćeno.
Na rastanku sa prijateljicom u petak uveče potvrđujemo dogovor za sutra: “Nemoj da se uspavaš!”, “Zovi me čim se probudiš!”, zatvaram vrata i ležem u krevet, ipak je 10 sati uveče, a sutra se mora ranije ustati i ići… na pijacu.
Ja zapravo volim različitost. Autentične ljude koji razmišljaju drugačije od mene doživljavam kao svoju braću. Jer, ma koliko se razlikovali, naši motivi potiču sa istog mesta – iz dobre namere.
Opijen mirisom opasnosti, mirisom smrti, ponire duboko u život i živi ga ispunjenije od većine koja taj život slavi.
Dirgovao je igrom kao dirigent filharmonijom. Samo preciznije. Lepše. Sa više tempa i stila. Pripada generaciji izumirućih fudbalskih genija.
Razdvojiti relevantne i irelevantne izvore. To je baza i početak svakog ozbiljnog učenja.
Američki izbori, protesti i istorija nasilja - naspram tema koje već decenijama pokreću afroamerički autori.
Dekorativni predmet koji na granici između javnog i privatnog progovara o identitetu ljudi bez stalnog usidrenja, na relaciji Balkan-Zapad.
O istoriji "najveće prodavnice kaseta u poznatom svetu".
Šta je zajedničko jednom od najboljih trenera današnjice i službeniku u upravi jednog rumunskog grada?
O tome kako neumereno gledanje serija menja strukturu narativa, ali i naše navike.
Začinski i drvenasti akordi, udruženi sa oporošću narandžine kore, za ljude čiji čulni užici predstavljaju prioritet i u najgorim vremenima.
O tome kako je pandemija brzo i iz korena promenila strukturu emotivnih i poslovnih veza, dinamiku naseljenih mesta i iznad svega - pretpostavke o privatnosti.
U vremenu kada egzotične koktele ispijamo isključivo na sopstvenom balkonu, napola zaboravljeni miris pozorišnih sedišta ispostavlja se kao potreba i uteha.
O društvenim mrežama, saučesnicima, posmatračima i događaju koji je pomogao da ovaj fenomen definišemo.
Revoluciju neće prenositi televizija, to je postalo opšte mesto medijskog neba. Pa ipak, i kada bude postovana, strimovana, šerovana - iza nje će postojati izvesna ideologija.
Podsećajući se sličnih graničnih nepredviđenih situacija iz prošlosti, ali i saznanja koje naučna zajednica skladišti već decenijama, pitamo se da li smo mogli da obezbedimo detaljnije uputstvo za ponašanje prilikom vanrednog stanja. Širom planete.
Priča o ovoj rakiji nas podseća da se u Srbiji svakih nekoliko decenija počinje ispočetka u svim oblastima društvenog života.