Da li imate preko 18 godina?

Kako je Yugo postao ikona popularne kulture?

Priča o tome kako je Zastavina slatka mala kutija, komforna, udobna, brza, izdržljiva i ekonomična postala najgori automobil u istoriji, ali i pop ikona.

  • Koja je najveća želja vlasnika Yuga?
  • Da kupe auto.

Ovo je samo jedan od viceva o jednom od ponosa kragujevačke Zastave koji se pominje u knjizi Yugo uspon i pad najgoreg automobila u istoriji autora Džejsona Vujića, profesora savremene evropske i svetske istorije na Koledžu Bridžvoter u Virdžiniji. I zaista, kada u Googlu ukucate yugo izlazi vam ogroman broj novinskih tekstova i anketa na osnovu kojih se ovaj automobil nalazi na listi najgorih automobila svih vremena. Ali upkos tome što je kritikovan, proglašavan najgore dizajniranim automobilom svih vremena i gnusnim automobilom, yugo je, kako to i ističe Vujić u svojoj knjizi, postao ikona popularne kulture.

Novembar je mesec nastanka i kraja svakako najautentičnijeg automobila na ovim prostorima. Prvi yugo je sišao sa proizvodnih traka kragujevačke Zastave 28. novembra 1980, simbolično dan pred veliki praznik Dan Republike, a poslednji 11. novembra 2008.

Kako je sve počelo?

Priča o yugu počinje 1971. godine kada poslovodstvo Zastave pokreće projekat razvoja novog automobila, pod kodiranim imenom Y, sa osnovnom idejom da to bude automobil između fiće i stojadina. Međutim, novi model, pod nazivom zastava 102, javnost je prvi put videla tek 1978. godine kada je prototip predstavljen Josipu Brozu Titu. U anketi koja je organizovana naredne godine od 3.000 predloga izabrano je da se novi Zastavin model zove jugo.

Jugo 45 je baziran na fiatu 127, koji je proglašen evropskim automobilom godine za 1972, ali je Zastavin model imao nešto kraći međuosovinski razmak i potpuno novi spoljni dizajn. Kada se pojavio 1980. Auto svet je pisao da su Kragujevčani s jugom 45 napravili pun pogodak jer su u vreme energetske krize, kada se vodi računa o svakom litru benzina, tržištu ponudili ekonomičan automobil.

“Za njegovim upravljačem proveo sam godinu dana i mogu vam reći da je to slatka mala kutija, komforna i udobna, brza, izdržljiva i ekonomična”, rekao je Aleksandar Sretenović Keza, jedan od test vozača nove uzdanice kragujevačke Zastave te 1980. godine.

Jugo je ušao u serijsku prozivodnju, 1981. godine proglašen je automobilom godine na Sajmu automobila u Beogradu i proizvodnja je rasla sve do 1989. kada je zabeležen rekord. Jedna od ključnih godina za razvoj temperamentnog štediše, kako su pojedini jugoslovenski mediji nazvali ovoj automobil, bila je 1985. godina kada je krenuo izvoz u SAD. Tada je jugo postao yugo. Promene koje su uvedene kako bi se dostigli američki standardi uticali su na to da se podigne kvalitet i opremljenost modela za domaće tržište.

Reklama u Novom Sadu

Ali, u ovom tekstu se nećemo baviti tehničkim karakteristikama samog automobila. One su svakako uticale na to da zbog svog dizajna, zastarelih tehničkih rešenja i jeftinih, plastičnih delova yugo ponese titulu najgoreg automobila u istoriji. Međutim, yugo je postao deo popularne kulture.

Yugo je zaštitni znak Zastave“, kaže jedna od radnica Zastave u dokumentarnom filmu „Yugo, kratka autobiografija“ u režiji Mine Đukić.

Ova rečenica me je inspirisala da automobilskog novinara Đorđa Sugarisa upitam zbog čega je to tako, kada znamo da je fića motorizovala Jugoslaviju, a stojadin je postao najprodavaniji model Zastave. „Verujem da razlog za to leži u čuvenom mitu Yugo America, ali i u tome da je yugo poslednja narodna Zastava. Ni scala, ni florida, ni zastava 10 ne mogu da se mere sa yugom.“

Sugaris ipak smatra da yuga ne pamtimo po dobrom. „Fića je došao u vreme optimizma, kada nismo imali mnogo, ali smo i dalje išli u korak sa Evropom i svaki korak dalje od rata ulivao je novu nadu u sutra. Stojadin je bio moderan automobil koji je mogao da se nosi sa mnogim konkurentima u Evropi. Ali, yugo je došao kada je Evropa već značajno odmakla od Jugoslavije i to se moglo primetiti na njegovom primeru. Naravno, yugo je bio savremenik svega što je kasnije usledilo i zbog toga je više poznat nego što je voljen.“

Yugov američki san

Yugo je automobil koji se izvozio na evropska tržišta, tako da je bio dostupan kupcima u Velikoj Britaniji, Holandiji, Nemačkoj ili Poljskoj. Međutim našao je svoje mesto i van Evrope u Čileu, Ekvadoru, Novom Zelandu i Кanadi. Ipak je ključni izvoz bio u Sjedinjenje Američke Države, zahvaljujući biznismenu Malkolmu Briklinu.

Prvi kontingent automobila koji je nosio oznaku GV (Great Value) je napustio luku Bar 31. jula 1985. godine. Tako je yugo postao prvi automobil iz Istočne Evrope koji se prodavao u SAD. Cena je bila 3.990 dolara, pa je GV bio ubedljivo najjeftiniji model na tržištu.

Prosečan automobil za prosečnog čoveka privukao je pažnju, tako da ga je na stotine Amerikanaca kaparisalo na neviđeno. Asošijeted pres je u jesen 1985. godine pisao o jugomaniji. Yugo je kupovan kao drugi ili čak treći automobil u domaćinstvu. Međutim stručna javnost nije imala reči hvale, kritike su se ređale i smišljani su vicevi o yugu. Sve češće se pisalo o tome da je bolje kupiti polovan automobil nego novog yuga. I tako je krenula priča o najgorem automobilu u istoriji. A da li je to zaista tako? Na to pitanje odgovara Sugaris: „Zavisi kako gledate na to. Yugo je ipak bio najjeftiniji model u najjeftinijoj klasi automobila i bilo je suludo očekivati išta od njega. Ako se posmatra sa te strane, on jeste bio najgori automobil na svetu. Sa druge strane, yugo je bio tačno ono što jeste i nije se nijednom pretvarao da je brži, udobniji ili luksuzniji automobil nego što je zaista bio. U tom smislu, yugo je bio mnogo uspeliji automobil od pojedinih američkih automobila tog doba.“

Kada se govori o kvalitetu, Sugaris ističe da yugo nije mogao da se meri sa azijskim kompaktnim modelima, ali činjenica da ih je na Balkanu do danas preživelo toliko, uprkos tome što su bespoštedno voženi tokom najtežih vremena, govori da je yugo ipak bio izdržljiv automobil. „U Americi, on je propao zbog sankcija i nedostatka podrške za rezervne delove, ali je slična subina zadesila sve automobile u toj klasi uprkos boljoj logistici i servisnoj podršci. U tom smislu, yugo nije bio ništa gori od svoje konkurencije na najzahtevnijem tržištu na svetu“.

Yugov put oko sveta

Možda i najbolji dokaz tvrdnje o izdržljivosti yuga su avanture Ninoslava Trajkovića, momka iz Bečeja, koji je Zastavinim automobilom išao na poprilično suluda putovanja. Prva avantura je bila do Mongolije, druga do krajnjeg juga Afrike, a treća do Indije odakle je avionom nastavio do Australije, gde je vozio jedinog yuga koji se nalazi na tom kontinentu. Zbog čega je odlučio da to bude baš yugo? „Da budem iskren, da sam imao tojotu ja bih njom krenuo na put. Ali imao sam samo yuga. I to su bile neverovatne avanture“, kaže Trajković. Na prvo putovanje je krenuo sa prijateljom Đorđem, koji je imao iskustvo sa Work&Travel programom u Americi. Jedini veći problem na svim ovim putovanjima imao je na prvom, kada su zbog izuzetno loših puteva sleteli sa puta. „Sreća da je u toj nedođiji bilo jedno selo, i majstor koji je imao gomilu rezervnih delova, tako da je posle sedam dana uspeo da popravi auto za nastavak putovanja“.

Tim yugom, koja je nazvao Rino, putovao je potom sam i do krajnjeg juga Afrike. „Svesno sam na put krenuo automobilom koji je imao problem sa menjačem. Jedna od najslikovitijih fotografija sa tog putovanja je iz Kenije gde je lokalno stanovništvo pokušalo da popravi menjač“. Izgurao je do krajnjeg juga crnog kontinenta i potom je yuga poklonio srpskom udruženju u Gaboroneu, u Bocvani. Planira da yugom, kojim je putovao do Indije, obiđe Severnu i Južnu Ameriku. „To je trebalo da se desi ove godine, ali je Korona pokvarila planove. To je putovanje od pet, šest meseci i plan je da putujem do Amsterdama, potom trajektom do Velike Britanije. Posle obilaska Britanije, automobil ide trajektom do Njujorka, i odatle nastavljam putovanje po Americi pa sve do Južne Amerike. Putujem sam, ali ću tokom nekih deonica imati pratnju prijatelja i poznanika koji žive u tim zemljama“, ističe Trajković. Naravno da se ne slaže sa tvrdnjama da je yugo najgori automobil na svetu. „Vi za 300, 350 evra možete kupiti yuga, zameniti mu gume, registrovati i malo srediti za 800 evra. Gde može da se kupi automobil za taj novac?“, pita Trajković. „Yugo je postao deo mene, posmatram ga kao svog ljubimca“.

Jedan od onih koji je vozio nekoliko primeraka yuga, iako nikada nije bio vlasnik, je fotograf Milovan Milenković koji je pokrenuo Instagram profil na kojem objavljuje fotografije raznih primeraka Zastavinog temperamentnog štediše kako bi, kako ističe, sačuvao sliku života automobila koji predstavlja kulturno-istorijsko nasleđe jedne ere. „Inicijalna ideja se rodila u trenutku kada sam primetio da je yugo na ulicama značajno ređe prisutan, kao i da će se taj trend nastaviti u većoj ili manjoj meri. Odnosno, kada sam shvatio da još uvek imam priliku da dokumentujem upotrebu proizvoda nastalog u sistemu i društvu koji više ne postoje“, kaže Milenković.

Njegov prvobitan plan je bio da fotografije budu javno dostupne za yugov 40. rođendan. „To sam ostvario preko Instagram profila projekta – yugotoday. Iako postoji nekoliko ideja šta bih i kako mogao dalje, trenutni fokus je da redovno objavljujem nov materijal i da nastavim fotografisanje“, zaključuje Milenković.

A kako je yugo postao deo popularne kulture?

3D ilustrator Kevin O’Kalahan, koji je držao kurs studentima Škole vizuelnih umetnosti u Njujorku, rešio je polovinom devedesetih da sa studentima organizuje izložbu čija je tema bila yugo. „To je najgore dizajniran proizvod svih vremena. Želeli smo da mu udahnemo novi život“, govorio je tada O’Kalahan. Zahvaljujući oglasima u novinama kupio je 39 automobila, po prosečnoj ceni od 92 dolara. Tako je u maju 1995. godine nastala izložba Yugo Next. Yugo je pretvaran u crkvu, klavir, harmoniku, kamin, roštilj, upaljač… Izložba je obišla dvadesetak gradova.

Svakako je najpoznatija uloga ovog automobila u filmu Umri muški 3 (Die Hard with a Vengeance) iz 1995. godine sa Brusom Vilisom i Semjuel L. Džeksonom. Međutim, to nije bio prvi susret Vilisa sa yugom. Debi je bio u seriji Slučajni partneri (Moonlighting) koja je emitovana u drugoj polovini 80ih.

Ali imao je yugo još uloga u američkim filmovima i serijama. Najupečatljivija je u komediji Ko je ubio Monu? (Drowning Mona) iz 2000. u kojoj gotovo svi akteri filma voze temperametnog štedišu. Na listi su i Vrana (The Crow) iz 1994, Kockar (The Gambler) iz 2014. Nick and Norah’s Infinite Playlist iz 2008. Osim Slučajnih partnera tu su i serije Malkolm u sredini (Malcolm in the Middle), Ometeni u razvoju (Arrested Development), Zovem se Erl (My Name Is Earl) i Bafi, ubica vampira (Buffy the Vampire Slayer).

Danski reditelj Thomas Vinterberg rešio je da yugo bude akter spota grupe Metallica The Day That Never Comes sa njihovog devetog studijskog albuma Death Magnetic.

Nick and Norah’s Infinite Playlist

Yugonostalgija

Na ulicama gradova u Srbiji, ali i na prostoru bivše Jugoslavije, i dalje se mogu videti primerci Zastavog modela. Naravno sve ih je manje, jer je poslednji primerak sa proizvodne trake sišao pre 12 godina, kada je Zastava privatizovana. Može se naći na oglasima i cena se kreće od 200 do 800 evra (mada ima i skupljih primeraka) u zavisnosti od stanja i godišta, uz čest propratni opis „u solidnom stanju“ ili „pali, radi, ide“, a za ostalo „pozovite“. Pa ako vam treba yugo, pozovite.

Ukoliko pak želite yugo cabrio to će ipak ići malo teže. Jedan odlično očuvani, pravi kolekcionarski primerak na oglasima košta 7.700 evra.

Postoje u Beogradu i turističke ture, namenjene uglavnom strancima, u kojima se možete provozati yugom, čak i modelom cabrio, koji je izuzetno redak, jer ih je proizvedeno svega 500 primaraka, od čega je 100 završilo u SAD. Izbor tura je različit, od onih koje su izuzetno popularne poslednjih godina i obuhvataju obilazak Novog Beograda (SIV, Park prijateljstva, hotel Jugoslavija, Genex kula) i Muzej Jugoslavije, pa preko onih koji kombinuju obilazak Muzeja i ispijanje zanatskog piva, do ture van grada i vojvođanskog salaža. Sve to organizuje ekipa Yugoverse.

Yuga sada doživljam kao nekog momka koga sam jako volela u mladosti“, kaže ista ona radnica Zastave u već pomenutom filmu Yugo, kratka autobiografija Mine Đukić. I zaista yuga se mnogi sa nostalgijom sećaju kao prvog automobila koji su vozili ili automobila zahvaljujući kome su u nekoj od auto-škola dobili vozačku dozvolu. Yugo je automobil koji je nastajao u vreme najvećeg spoljnog zaduživanja Jugoslavije, najveću prozivodnju dostigao je krajem osamdesetih kada je raspad zemlje već bio na vidiku, a dotukle su ga sankcije i bombardovanje Zastavine fabrike 1999. Možda je i postojao potencijal da yugo postane ozbiljniji automobil, ali su jeftini delovi i loša izrada devedesetih neumitno doveli do njegovog kraha, bez obzira na sve pokušaje spašavanja ovog modela dvehiljaditih. Zbog toga se lagano seli u istoriju i pop kulturu.

Ali ipak postoji šansa da neki od modela yuga postane svetski priznat oldtajmer i tako zvanično uđe u istoriju. „Yugo cabrio naravno. Napravljeno ih je veoma malo i prirodno ih ima sve manje. Neki već sada vrede koliko i npr. desetak godina noviji BMW kabriolet ili neki mnogo zvučniji automobili. Tako da postoji, yugo sa platnenim krovom ima svoju publiku i van Balkana i njegova vrednost će rasti u narednim godinama, mada nikada ne treba očekivati astronomske cifre čak i za najbolje primerke“, zaključuje Sugaris.

 

Lajkuj:

Komentari:

  1. Branko Vidovic says:

    U vreme hladnog rata svi proizvodi koji su dolazili iz “komunistickih ” zemalja su ismejavani pa je tako i nas Yugo/Jugo dosao na red. Davno sam procitao u ( mislim Road& Truck-u) prikaz tadasnje Skode. Bio je to jedan od modela sa motorom pozadi. Secam se recenice ” ubrzanje joj je takvo kao da je privezana za vasu kucu”. Yugo je u svoje vreme bio moderan mali auto kakvi su bili u trendu. Panda, Golf1, Samba Talbot i slicni da ne nabrajam.Uotalom lepota je u oku posmatraca, kako rece O . Vajld. Mozda je kvalitet bio nesto losiji nego kod japanskih automobila ali je bio dobar kao drugi auto za grad. Mislim da treba da budemo ponosni na Juga i ostale Zastavine proizvode. Danas ih treba cuvati jer ce vrlo brzo biti unisteni politikom kupovine novih i hiljadu razloga zasto sve njih odneti na otpad.( Ako ste se nedavno vozili Ceskom ili Slovackom setite se kad i gde ste videli Skodu 1000MB ili 120?).

Ostavite komentar:

Slični članci: