Upoznajte „fudbalskog Džejmsa Bonda“ Luca Fanenštila
Umesto Bajerna odabrao Maleziju i postao legenda. Proveo je 100 dana u singapurskom zatvoru, prevario smrt tri puta, ukrao pingvina i držao ga u kadi... Zvuči kao akcioni film, a zapravo nije – u pitanju je fudbalska karijera jednog ne sasvim običnog fudbalskog golmana.
Zamislite samo perspektivnog golmana iz Bavarske kojem je na vrata pokucao veliki Bajern Minhen sa samo jednom misijom: potpis na dugoročni ugovor i mogućnost da nasledi legendarnog Olivera Kana. Po prirodi stvari, možemo da zamislimo samo jedan jedini scenario, ali izvesni Luc Fanenštil video je i nešto drugačiji put koji se, rekli bi mnogi, kosi sa zdravim razumom.
Godine 1993. perspektivni golman nemačkog niželigaša Bad Kecinga i nekadašnji juniorski reprezentativac Nemačke odlučio je da odbije Bajern i svoju karijeru nastavi u – Maleziji. Fanenštilov prvi klub u inostranstvu bio je Penang gde je želeo da stekne zanimljivo iskustvo standardno igrajući kako bi se nakon toga vratio u otadžbinu u dresu nekog bundesligaša. Ispalo je malo drugačije pošto je u toku svoje 20-godišnje karijere nastupao u 13 država za 25 različitih klubova u okviru svih šest kontinentalnih federacija na svetu po čemu je jedinstven u svetu.
No, krenimo redom.
Nakon sezone u Penangu, stigao je u Premijer ligu gde je zaigrao za Vimbldon i Notingem s tim da je sezonu 1996-97 proveo u Južnoj Africi gde je u Orlando Pajratsima postao veoma omiljena ličnost. Toliko da se pljačkaš radnje u kojoj se zatekao heroj naše priče izvinjavao zbog neprijatnosti i uredno nastavio sa „pozajmljivanjem na neodređeno“ nakon što mu je prislonio pištolj na čelo. Lucov nemirni duh mu nije davao mira pa je do kraja kalendarske 1997. godine upisao nastupe za dva finska kluba, TPV i Haku. Vratio se u Nemačku na leto naredne godine i odigrao sasvim pristojnu sezonu u niželigašu Vakeru iz Burhauzena, da bi na kraju sezone potpisao ugovor sa Gejlangom iz Singapura. Iskustvo koje ga je promenilo za ceo život.
„U Singapuru sam optužen da sam učestvovao u nameštaju utakmica, a tamo su kazne veoma stroge. Bio sam u pritvoru 101 dan da bi se na kraju ispostavilo da nemaju dovoljno dokaza da me osude jer sam bio nevin. U zatvoru nije bilo kreveta, nije bilo toaleta, ni toalet papira, ni četkice za zube. Spavao sam na podu. Neki sa kojima sam provodio vreme bili su osuđeni i na doživotne kazne. Neki su se i obesili. Za doručak, nemaš kome da kažeš: ‘Dobro jutro’. Umesto toga, dobiješ udarac u lice. Morao sam da preživim u tom cirkusu. Bio sam u zatvoru 101 dan, a osećaj je kao da sam tamo proveo 25 godina“, opisao je pravi pakao kroz koji je prošao u svojoj knjizi „Nezaustavljivi golman“ (The Unstoppable Keeper).
SMRT JE DOŠLA POD SVOJE, ALI…
Životni put ga je dalje vodio na Novi Zeland gde je ponovo pronašao svoju strast za fudbalom, u Danedinu je nastupao u tri navrata sa prekidima od 2001. do 2003. godine. Mnogi u šali kažu da golman nije tek tako ograničen na delovanje samo u svom kaznenom prostoru, a u prilog takvom stavu ide i ludorija Fanenštila. Naime, vrlo je lako moglo da se dogodi da ga tamošnje vlasti deportuju zbog toga što je u svojoj kadi držao – pingvina!
„Pitao sam ljude iz kluba da li bih mogao da uzmem nekog pinvgina iz zoološkog vrta, međutim nisu mi dali. Mnogo sam želeo da ga imam kao kućnog ljubimca, pa sam odlučio da ga ukradem tokom noći. Bio je kod mene nekoliko dana, mnogo je smrdeo na ribu, pa je to primetio i predsednik kluba koji mi je zatim rekao da vratim pingvina jer bi vlasti mogle da me deportuju u Nemačku“, kazao je vickasti Nemac.
View this post on InstagramThrowback Monday 2005 in New Zealand @team.welly – @southernunited.fc #badhairday
A post shared by Lutz Pfannenstiel (@lutz.pfannenstiel) on
U međuvremenu je nastupao još za Hadersfild, Ham u blizinu svog rodnog grada i u dva navrata za Bredford Park u kojem je imao bliski susret sa smrću. Prilikom jedne intervencije, napadač koji je želeo da ga preskoči ga je slučajno udario i Fanenštil je ostao bez svesti. Lekari su odmah pritrčali u pomoć da bi odmah zatim počeli da viču „Mrtav je!“. Na putu za bolnicu i u istoj je tri puta gubio svest, lekari su ustanovili kliničku smrt, ali se neverovatni Nemac bukvalno vratio iz mrtvih. Posle nedelju dana je bez ikakve zadrške stao na gol svoje ekipe u narednoj utakmici.
Posle iskustva u Okeaniji, stigao je i u Severnu Ameriku, tačnije Kanadu gde je nastupao za Kalgari Mustangs. Na Novi Zeland se vratio vrlo brzo i zaigrao u Otagu u kojem je ostao dve sezone. Put ga je dalje naveo na Balkan, Fanenštil je sezonu 2006-07 započeo u albanskoj Vlazniji iz Skadra, ali je posle polusezone otišao u Bentonit (Jermenija) u kojem je bio i glavni trener, odatle u Berum (Norveška), a 2007. godinu ispratio u Vankuver Vajtkepsima. Onda je krenuo malo južnije, tačnije u Brazil gde je obukao dres Herman Aihingera, da bi se vratio u Norvešku i zaigrao u Flekeroju, a zatim i u Manglerudu.
Svoju živopisnu igračku karijeru završio je u Namibiji gde je dve sezone branio za Remblers.
View this post on InstagramA post shared by Lutz Pfannenstiel (@lutz.pfannenstiel) on
KAD BI OPET MOGAO DA BIRA
Mnogi su ga pitali da li se kaje što nije imao nešto „konvencionalniju“ karijeru gde bi kroz igre u Evropi stekao određenu reputaciju ozbiljnog golmana s obzirom na potencijal koji je posedovao, ali je Fanenštil uglavnom imao isti odgovor.
„Da li bih sve opet isto? Uopšte nisam planirao da sve bude ovako! Ako bi mi neko garantovao 400 utakmica u nekom bundesligašu, nekoliko titula i kupova i igranje u A reprezentaciji Nemačke, onda bih definitivno pristao na to. Ali, budimo realni – da li bih ja ikada dostigao nivo Kana ili Lemana? Verovatno bih završio negde kao rezervni golman, odigrao nekoliko utakmica godišnje kada je prvi golman povređen. Da li bih takav scenario menjao za moju karijeru? Apsolutno ne“, bez trunke sujete ističe zvanični Ginisov svetski rekorder.
Ni život posle igračke karijere mu nije bio ništa manje zanimljiv – nakon uzbudljive autobiografije bacio se na trenerski posao. Asistent u Norveškoj, trener golmana reprezentacije Kube, funkcioner u Namibiji, da bi 2011. godine postao deo ozbiljnog sistema Hofenhajma gde je bio, sasvim logično, šef svetske skauting službe tada već stabilnog bundesligaša.
Od 2019. godine je sportski direktor Fortune iz Diseldorfa u kojem radi veoma odgovoran posao što je jasan znak da je Luc Fanenštil „u vinklu“. Iako ste u nekom trenutku možda i posumnjali u to.
Ne mogu da vas krivim…
Slični članci:
- Sam protiv svih: zaboravljeni velikan Dinamo iz Drezdena
Sam protiv svih: zaboravljeni velikan Dinamo iz Drezdena
Klub koji je preživeo pritiske vlasti Istočne Nemačke i Štazija, i koji je prebrodio pad komunizma i tranziciju uz pomoć ljubavi navijača koja ga održala svih ovih turbulentnih decenija!
- „El klasiko“: Koren mržnje
„El klasiko“: Koren mržnje
Real Madrid i Barselona. Dva univerzuma. Dve zastave. Netrpeljivost koja traje 76 godina.
- Fudbalski trener kao konceptualni umetnik
Fudbalski trener kao konceptualni umetnik
Šta je zajedničko jednom od najboljih trenera današnjice i službeniku u upravi jednog rumunskog grada?
- Seks, droga, alkohol – uspon i pad „Ukletog princa“, prve fudbalske zvezde Brazila
Seks, droga, alkohol – uspon i pad „Ukletog princa“, prve fudbalske zvezde Brazila
Advokata koji je prešao dugačak put od peska Kopakabane do kreveta Evite Peron Brazil pamti kao „prvog nestašnog dečka“ brazilskog fudbala.
- Kuda ide srpska reprezentativna košarka?
Kuda ide srpska reprezentativna košarka?
Sve košarkaške selekcije su ovoga leta doživele neuspehe na evropskim ili svetskim prvenstvima. Situacija nije alarmantna, ali ukazuje na brigu.
Lajkuj: