Da li imate preko 18 godina?

Četiri faktora (ne)stabilnosti Barselone – sezona koju će pojesti skakavci

Šta su problemi katalonskog velikana ove sezone i da li će na njenom kraju (ili možda i pre) Žosep Bartomeu i Ernesto Valverde napustiti klub?

Odlaskom Luisa Enrikea sa klupe Barselone, Blaugrana je krenula u novu eru htela to ili ne. Stigao je novi trener i nekadašnji napadač kluba sa Kamp Noua Ernesto Valverde koji će svojim pristupom igri doneti mnogo vše promena nego što je očekivano. To praktično znači rastanak sa ideologijom Johana Krojfa, tiki-takom i pomalo zastarelim sistemom 4-3-3.

Videćemo koliko će to potrajati, ali nije krenulo dobro. Dupli poraz u Superkupu Španije od Reala (2:0, 3:1) možda i ne boli toliko koliko nemoć fudbalera Barselone koja se videla u svakom od nešto više od 180 minuta dvomeča. Nešto bolji start u Primeri i dva boda prednosti nad velikim rivalom već nakon dva kola ulivaju nadu da će se nešto ipak promeniti na bolje. Međutim, da je „nešto trulo u državi Danskoj“ pokazuju i ova četiri faktora od kojih se u Kataloniji najviše pribojavaju.

Uprava

Transfer Nejmara je jedinstveni slučaj u svetu: zbog malverzacija prilikom dolaska na Kamp Nou 2013. godine tadašnji predsednik Barselone Sandro Rosel je morao da podnese ostavku, a nije nemoguće ni da Brazilčev odlazak u Pari Sen Žermen uzdrma fotelju još jednog, sadašnjeg predsednika kluba. Žosep Bartomeu nije ulivao poverenje navijača ni kada je dolazio na tu funkciju, a posle ovakvog spleta okolnosti trebalo bi dobro da razmisli šta dalje. Dobar broj igrača je javno kritikovao Bartomeua i njegovu upravu, a poslednji u nizu je upravo Nejmar. „Razočaran sam u upravu Barselone. Proveo sam tamo četiri godine i bio sam srećan, ali ne sa njima. Mislim da ne bi trebalo da vode klub kakav je Barselona, ona zaslužuje mnogo bolje i to svi znaju“, rekao je Brazilac nakon transfera. Da to nisu samo prazne i licemerne reči „odbegle mlade“ potvrđuje i izjava Serhija Busketsa nakon poraza u Superkupu Španije od Reala: „Moramo da se pojačamo na svim pozicijama, ne samo u napadu. Mi nismo izgubili zato što je Pike pogrešio i to što neko iz uprave priča tako u medijima ne pomaže“, jasan je Španac. Čak i da su u klubu želeli da naprave zaokret i da sa novim trenerom Valverdeom uđu u novu trofejnu eru, morali su da mu pripreme ekipu za to. Mnogi će reći da je on samo trener i da mora da radi sa onim što ima, ali mislim da je Barselona dovoljno veliki klub da dopusti sebi luksuz da u jednom prelaznom roku promeni „krvnu sliku“ ekipe. Uprava je do sada živela od stare slave, ali moraju da znaju da se od nje neće ovajditi.

Trener

Ernesteu Valverdeu je zapao možda i najteži trenerski zadatak u ovom trenutku – da „rehabilituje“ Barselonu nakon, za standarde tog kluba, neuspešne sezone. Nekadašnji fudbaler Blaugrane imao je uspeha u trenerskom poslu, ali daleko od toga da nije bilo trofejnijih izbora. Ipak, Valverde se čini kao čudan izbor pre svega zbog stila igre koji je forsirao u klubovima koje je trenirao. Atletik Bilbao (dva puta), Espanjol, Olimpijakos (dva puta), Viljareal i Valensija nisu baš na nivou Barselone, ali je ostavio trag u tim klubovima. Osvojio je prvenstvo Grčke tri puta i tamošnji kup dva puta, sa Atletikom je osvojio Superkup Španije, dok je sa Espanjolom umalo osvojio Kup Uefa. Ipak, ono što je ostalo upamćeno jeste stil igre koji su negovale njegove ekipe. Brz tempo, direktan i ofanzivan fudbal, dugačka dodavanja, visoki presing.

47289559

Korišćenje napadača kao udarnu snagu tima, „sidraša“ koji svojom konstitucijom osvaja vazduh i deli lopte saigračima, ali istovremeno postiže i dosta golova nakon oštrih centaršuteva. E, probajte sada da sve to implementirate na Kamp Nou. To je nemoguće. I nije to do promene formacije (iz čuvene, ali pomalo i arhaične 4-3-3 u 3-5-2 ili 4-4-2), već do samog načina igre. Mesi nije tip igrača koji će iz pozadine deliti lopte u prostor i čekati da tamo robusni centarfor koji to nije reši situaciju. Niti su Vidal i Dinje (namerno ne ubrajam Albu) fudbaleri sa zavidnim sposobnostima da centaršutem pogode igrača „u čelo“. Valverde će imati velikih problema ukoliko svoj stil igre ne prilagodi igračima koje ima, naročito ako se zna da je danas poslednji dan prelaznog roka u Španiji i da su svi poslovi uglavnom završeni. Čak ni „bombe“ koje se pominju u vidu Koutinja i Mareza neće drastično promeniti tu činjenicu.

Smena generacije

Najteža stvar koja može da vas zadesi u fudbalu jeste smena uspešne generacije. To je nešto što mora da dođe kad-tad. Naročito je to težak zadatak ako morate da napravite rezove u ekipi koja je važila za jednu od najvećih i najtrofejnijih u istoriji ove igre, a upravo takva je bila Barselona pod Gvardiolom od 2008. do 2012. godine kada je osvojila 14 trofeja. Dve godine kasnije, Luis Enrike je nastavio Gvardiolinim stopama i za tri godine doneo devet trofeja i pored ogromnog nepoverenja fudbalske javnosti. Uprava i igrači su se uljuljkavali u taj uspeh i polako, ali sigurno ulazili u neku vrstu „zone komfora“ iz koje su poželeli da nikada ne izađu. Samo što fudbal tako ne funkcioniše. Aleks Song, Žeremi Metju, Tomas Vermelen, Aleš Vidal, Arda Turan, Andre Gomez, Pako Alkaser – sve su to igrači za koje je Barsa uglavnom plaćala enormne sume novca, a nisu ispunili očekivanja na terenu. Poslednji u nizu transfera koji je uzburkao duhove jeste onaj Paulinja za 36 miliona funti. Učinila se to kao panična kupovina Katalonaca nakon neočekivane kapitulacije u slučaju Nejmar, pa je pred bivšeg fudbalera Totenhema neverovatno težak zadatak da opravda novac uložen u njega.

Koliko je to nepopularan potez uprave kluba pokazuje i podatak da je u danu dolaska Paulinja na Nou Kamp prodat JEDAN JEDINI DRES sa njegovim imenom! Naravno, klub je reagovao i dovođenjem Osmana Dembelea za 96 miliona funti plus bonusi, što ga čini drugim najplaćenijim igračem ikada, a iako je Francuz neosporan talenat videćemo kako će se snaći pod ogromnim pritiskom javnosti da zameni Nejmara. O njegovom učinku govoriće isključivo brojke na terenu.

Odbrana

Iskreno, zaista ne znam šta u Barseloni misle u svojoj odbrani? Pep Gvardiola je nedostatke u odbrani kompenzovao visoko postavljenom linijom i težnjom da se svaki napad započinje upravo odatle. I to od golmana. Vodio se i onom izrekom koja se pripisuje Johanu Krojfu da ne možete primiti gol ako je lopta kod vas, ali opet, poroznost u odbrani malo po malo pa je isplivavala. Naravno, teško je pronaći savršenog defanzivca (Gvardiola ga traži u Džonu Stounsu i Ajmeriku Laportu, kojeg ipak nije doveo) koji bi odgovarao takvoj postavci, ali dajte ljudi, Maskerano? Argentinac je jedan od najboljih zadnjih veznih na svetu, to je dokazao i na prošlom svetskom prvenstvu u Brazilu kada je, slobodno mogu reći, bio jedan od najboljih igrača na turniru. I tačno se vidi da mu to prija, oseća se najbolje na tom delu terena i na toj poziciji je pružao neke od svojih najboljih partija u karijeri, još u Liverpulu. Pike je nedodirljiv ne toliko zbog fudbalskih kvaliteta (koji su neosporni), koliko zbog nekih nefudbalskih stvari jer on predstavlja simbol Katalonije.

3 days to go. #elclásico

A post shared by Gerard Piqué (@3gerardpique) on

Čovek nije imao dostojnu zamenu već skoro deceniju, a nije da nije imao loših večeri, naročito u duelima sa Realom. Umtiti deluje da bi mogao da bude od koristi, ali trenutno ništa više od toga. U paru sa Pikeom ne uliva poverenje. Na desnom beku se menjaju neubedljivi Serhi Roberto i Aleš Vidal, pa se slobodno može konstatovati da je ta pozicija rak-rana Barselone od odlaska neprikosnovenog Danija Alveša. Na levom beku je standardno dobar Đordi Alba koji retko kada podbaci, ali već godinama ima problema sa povredama, pa njegova zamena Lukas Dinje teško da može dostigne visoko postavljen standard igre.

 

🔝 Leo Messi 🔝

A post shared by FC Barcelona (@fcbarcelona) on

 

 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: