Da li imate preko 18 godina?

Krstajić je otišao. Šta dalje?

Učiti se na reprezentaciji nikada nije dobra ideja. Da li će i kada to u Fudbaskom savezu Srbije shvatiti?

Doskorašnji selektor reprezentacije Srbije Mladen Krstajić smenjen je sa tog mesta pre nekoliko dana. Uzrok tome bio je debakl „Orlova“ u Ukrajini gde je naša selekcija ponižena sa 5:0, a Krstajiću nije mnogo pomogao ni trijumf nad nejakom Litvanijom od 4:1 u Beogradu. Znate onu narodnu kad je nešto „krivo nasađeno“? Ovo je priča o tome.

Setimo se samo kako je proslavljeni reprezentativac uopšte stigao do prilike da vodi nacionalni tim. Bilo je to 2016. godine, Fudbalskom savezu Srbije je bio potreban neko ko će biti „njihov“ čovek u stručnom štabu koji je Slavoljub Muslin već sastavio. Nije iskusni stručnjak imao ništa protiv da na klupi vidi nekadašnjeg asa Partizana, Verdera i Šalkea, pošto je prethodno Nemanja Vidić navodno odbio ulogu pomoćnika svom nekadašnjem treneru. Znao je „Terminator“ u šta bi se upustio.

Muslin je kvalifikacije za Mundijal u Rusiji priveo kraju na idealan način – plasmanom na prvenstvo, ali već nekoliko dana kasnije FSS mu je uručio otkaz zbog „neubedljive igre i izostanka mladih igrača“. Javnost je bila podeljena: dok su jedni smatrali da su zlatni „Orlići“ zaslužili priliku da upišu veću minutažu, drugi su pak verovali da reprezentacija treba da bude isključivo skup koji će činiti najbolji tim bez obizra na godine jer iskustvo često igra presudnu ulogu, naročito u reprezentativnom fudbalu. Selekciju je preuzeo Krstajić koji je vodio ekipu na dve prijateljske utakmice u novembru, da bi u decembru 2017. godine i zvanično postalo jasno da će on voditi „Orlove“ u Rusiju.

Problemi

Da razjasnimo samo jednu stvar, Krstajić je imao puno pravo da preuzme ekipu bez obzira što je savez okrenuo leđa Muslinu jer je on bio postavljen u ime saveza kao neko ko bi mogao u budućnosti da predstavlja selektorsko rešenje. Stoga kritike na račun toga što Krstajić nije podneo ostavku kada je Muslin otišao nisu baš na mestu. Doskorašnji selektor je nastavio „tradiciju“ svojih prethodnika koji su praktično u svakom trenutku svog mandata imali određene probleme sa igračima. Nekoliko nedelja pred početak priprema za prvenstvo sveta Krstajić je oduzeo kapitensku traku Banetu Ivanoviću i predao je Aleksandru Kolarovu. Fudbaler Rome je omiljen u svlačionici, ima karakter vođe i nema sumnje da je to možda i dobar potez, ali u pogrešno vreme.

Na red je potom stigao spisak putnika za Mundijal na kojem nije bilo mesta za igrače koji su igrali veoma zapažene uloge u kvalifikacijama. Gaćinović i Nastasić nisu dobili pozive, a gorak ukus ostao je u ustima kada je fudbaler Šalkea odgovorio na izjavu Krstajića da je povređen i da ne može da se odazove nacionalnom timu. „Krstajić nije rekao istinu, spreman sam da igram, ali sada to ne želim dok je on selektor“, kazao je Nastasić. Ipak, sve je to postalo manje važno kada je Srbija ostvarila pobedu nad Kostarikom u prvoj utakmici u Rusiji. Krstajić je tada povratio deo poverenja navijača, ali potom je usledilo trenersko samoubistvo na meču sa Švajcarcima kada je pokazao koliko znači (ne)iskustvo na nekom vrhunskom takmičenju. Nesreća nikada ne ide sama, pa je tada i započeo sukob sa Lukom Milivojevićem koji je presedeo na klupi utakmicu sa Brazilom, da bi nakon prvenstva bio optužen od strane saveza da nagovara igrača da pređu kod njegovog menadžera. Kapiten Kristal Palasa se zatim uredno zahvalio i oprostio od reprezentacije dok je Krstajić na čelu.

Selektorska pozicija je bila preispitivana i tokom turnira Liga nacija bez obzira na to što je uspeo da osvoji prvo mesto u grupi što „Orlovima“ daje još jednu za plasman na EURO 2020. Sa 2019. godinom  stigli su i novi problemi, ponovo se javilo nerazumevanje između selektora i igrača. Ovoga puta u pitanju je Marko Grujić za kojeg je Krstajić tvrdio da je odbio poziv za mladu reprezentaciju i da ga zbog toga nema na spisku na startu kvalifikacija za Evropsko prvenstvo. Ne samo da je sam fudbaler negirao tu tvrdnju, već i selektor „Orlića“ Goran Đorović. Pozive su odbili Nikola Maksimović i Ivan Obradović što je nateralo sportskog direktora reprezentacije Darka Kovačevića da izađe u javnost i poruči da „oni koji su odbili poziv nikada više neće biti pozivani u reprezentaciju“. I pored toga Srbija je uspela da ostane neporažena u Portugalu i tako na dobar način započne kvalifikacije.

Usledio je debakl.

Želeo je Krstajić verovatno da udovolji brojnim ljubiteljima fudbala da započne meč u Lvovu sa dvojicom napadača, ali u špicu se pored Jovića nije našao Mitrović već Prijović. Muslin je bio osporavan i između ostalog jer je često igrao u formaciji sa trojicom defanzivaca, a Krstajić je primenio upravo takav recept protiv Ukrajinaca. Upitan je bio i vezni red koji je trebalo da čuva leđa defanzivcima, Maksimoviću je pomoć bio Ljajić (!?). Na kraju je tim savladao Litvaniju, ali dug je put pred „Orlovima“ ako žele da se kvalifikuju na EURO. Pored toga što je uporno mašio sa izmenama, Krstajić je na 19 utakmica kao selektor slao 19 različitih timova! Sećate se kako je Siniša Mihajlović radio istu stvar kao selektor, pa je u inat novinarima izveo potpuno neočekivan i apsurdan sastav na utakmici sa Hrvatima koja je uvek više od samog fudbalskog meča.

Naslednik

Sada kada je selektorsko mesto ostalo prazno, pojavili su se brojni kandidati. Odmah su počele da kruže priče da će ekipu do kraja kvalifikacija preuzeti Ljubiša Tumbaković, ali od toga po svemu sudeći neće biti ništa. Dragan Stojković Piksi i Siniša Mihajlović ostaju puste želje, Slaviša Jokanović dobro zna kako stvari funkcionišu u Srbiji i teško da će ga savez na čelu sa Slavišom Kokezom ubediti da preuzme „Orlove“. Kao nešto realnije opcije mogle bi biti Ivan Jovanović, čovek koji je svojevremeno pravio čuda sa Apoelom u Ligi šampiona, nekadašnji pomoćnik Jirgena Klopa Željko Buvač, kao i Veljko Paunović. Trener Čikaga itekako dobro poznaje momke koji su već stasali za seniorski tim pošto ih je vodio do titule prvaka sveta na Novom Zelandu, pa savez ima priliku da na tu kartu odigra u pregovorima sa njim. Pritisak u vezi spiska će uvek postojati ko god bude bio na klupi „Orlova“, to nije sporno, ali potrebno je pronaći čoveka koji može da ujedini za početak igrače, a potom i navijače koji nemaju vere u srpski fudbal iz razloga koji su isključivo nefudbalski.

Jasno je da Mladen Krstajić nije najveći i jedini krivac i da je želeo samo najbolje reprezentaciji za koju je i sam nastupao, riba smrdi od glave jer je fudbal najčešće ogledalo društva. Bez logike, sistema, dijaloga. Uspesi nacionalnih selekcija su „incidenti“ i stvarani su kada nije bilo prevelikih interesa sa strane jer su i Ljubinko Drulović i Veljko Paunović stvarali svoje paralelne mikro-sisteme u kojem su reprezentativci funkcionisali perfektno. Drulovića je savez „potrošio“ prerano, Paunović bi preuzimanjem ove selekcije preuzeo identičan, ako ne i veći rizik, ali ako želiš da uspeš u Srbiji na pošten i korektan moraš stvoriti svoj sistem vrednosti. Prvaci sveta sa Novog Zelanda znaju kako se to radi, veći deo iskusnijih fudbalera bi prihvatio takav „modus operandi“ jer im često možemo pripisati sve, ali da su oholi i bezobrazni baš i ne.

Mesto selektora nikada nije bilo rezervisano sa one sa najboljim taktičkim i fudbalskim znanjem, već za ljude koji mogu da sastave igrače u što bolji tim. Danas praktično svi znaju prvih 11 u najboljim reprezentacijama sveta poput Francuske, Španije, Nemačke, Holandije… U reprezentativnom fudbalu nema previše tajni i upotrebiću onu užasnu floskulu, ali detalji zaista odlučuju na tom nivou. Nema previše vremena da se pravi sistem igre već je poznato kako će tim igrati kada prođe „kroz ruke“ nekog čoveka nakon nekoliko utakmica. Pod Mladenom Krstajićem nismo znali ništa počevši od prve postave, formacije, stila igre, čak ni to ko će stati na gol „Orlova“. Faktor iznenađenja je na samom terenu, a ne u selekciji igrača jer danas nema nikakvih tajni. Svakog rivala možete skautirati do te mere da vam je jasno šta će uraditi i 15. igrač Litvanije na terenu ako uđe u igru. Sistema nije bilo, niko i dalje ne zna šta je fudbalska ideja Mladena Krstajića. I tu je on najmanje kriv jer iza sebe nema trenerskog iskustva sa kojim bi, uz njegov igrački „pedigre“, mogao da postane ozbiljan stručnjak. Čak i nakon svega.

Odgovornost snosi Fudbalski savez Srbije na čelu sa predsednikom Slavišom Kokezom. Možda ne zvuči previše optimistično, ali jedino šta nam ostaje jeste da se uzdamo u „hajdučiju“ narednog selektora.

Ko je po vama idealan kandidat za mesto novog selektora reprezentacije Srbije?

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: