Da li imate preko 18 godina?

Azijski Island ili ne – u čemu je tajna katarskog uspeha?

Zemlja koja od dva i po miliona stanovnika ima tek oko trista hiljada domaćeg stanovništva odnela je veliku pobedu na nedavno završenom Kupu Azije. Zapitali smo se kako i došli do vrlo interesantnog odgovora. Ne, nije (samo) novac.

Svetsko prvenstvo u fudbalu kakvo smo znali odlazi u istoriju prošlogodišnjim takmičenjem u Rusiji. Naredno se održava u Kataru, državi koja nikada nije nastupila na Mundijalu, ali je uspela da ubedljivo i potpuno zasluženo pokori Aziju. To nije slučajnost.

Mnogi su bili iznenađeni kada je 2010. godine tadašnji predsednik FIFA Sep Blater na ceremoniji dodele domaćinstva Mundijala 2022. godine  izvukao papirić na kojem je pisalo Katar. Naravno, finansijski motiv svakako nije bio zanemaren, kasnije su se pojavili i brojni dokazi koji ukazuju na pojedine neregularnosti u glasanju i korupciju. Domaćin je najavio izgradnju kompletne fudbalske infrastrukture od koje mnogi očekuju da bude ispred blještava, sjajna i ispred svog vremena. U planu je bila izgradnja 12 stadiona, ali se u međuvremenu taj broj redukovao na osam čija izgradnja prati kontroverze o uslovima građevinaca koji tamo rade. Zabeležene su čak i tragične pogibije na gradilištima, no centre fudbalske moći to nije previše potreslo.

Mundijal koji će se održati za tri godine biće poseban i po tome što ćemo prvi put mundijalsku groznicu osetiti usred zime.

Fudbalski svet će tada morati bukvalno da stane, deca na pauzama između utakmica neće ići po sladoled i osveženje, već u školu… Neobično je isto toliko koliko i činjenica da je Katar prvi učesnik jednog svetskog prvenstva u fudbalu. Uvertira je i više nego dobra.

Pred početak ovogodišnjeg Kupa Azije, legendarni Ćavi izjavio je da očekuje da Katar osvoji kontinentalno prvenstvo. Mnogima je bilo jasno o čemu se radi, Španac praktično obavlja ulogu ambasadora domaćina Mundijala i sigurno ne može biti objektivan kada su u pitanju njihove šanse. Japan, Koreja, Iran, Australija i Saudijska Arabija su bili u prvom redu favorita, nakon toga još i Irak i Kina, pa tek onda Katar sa apsolutno najmanjim šansama od svih navedenih selekcija. Prošetali su se do pehara.

Na vrlo neprijateljski nastrojenom terenu u UAE (političke trzavice, sankcije…), „Ljubičasti“ su započeli svoju najblistaviju fudbalsku priču pobedom nad Libanom od 2:0. Usledila je potom demonstracija sile protiv nejake Severne Koreje koju su razbili sa čak 6:0, da bi sigurni bili i protiv Saudijske Arabije koju su dobili sa 2:0. Mala, ali slatka osveta na fudbalskom terenu zbog stvari koje nemaju veze sa fudbalom. U osmini finala naleteli su na Irak koji je bio veliki favorit na tom meču, ali to nije smetalo pulenima Feliksa Sančesa Basa da minimalnim rezultatom preskoče još jednu veliku prepreku. Katar je sačekala Južna Koreja  u narednoj rundi koja je morala da položi oružje nakon odlične igre u drugom poluvremenu. Polufinale – Ujedinjeni Arapski Emirati. Domaćin je imao visoke ambicije na Kupu Azije, ali i dodatni motiv da eliminše mrski Katar. Bila je to igra mačke i miša, te je na semaforu nakon meča stajalo 4:0 za Katar na opšte nezadovoljstvo domaćih navijača koji su na kraju cipelama zasuli protivničke igrače.

Usledila je potom i najvažnija utakmica u ne tako dugoj istoriji katarskog fudbala, finale Kupa Azije sa Japanom. Najveći domet male arapske zemlje bio je četvrtfinale, pa je bilo jasno da nisu imali šta da izgube u susretu sa velikim favoritom. I nisu. Već u 12. minutu proradila je dobro poznata veza Afif-Almoez nakon koje je napadač zatresao mrežu. „Samuraji“ nisu znali šta ih je snašlo, a nakon prvih 45 minuta su gubili sa 2:0 golom Hatima u 27. minutu. Japanci su uspeli da smanje preko Minamine sa penala u 69, ali je Afif uzvratio takođe sa bele tačke u 83. minutu. Radost vladara Katara Al Tanija nije mogla biti veća, a to se moglo primetiti i po nagradama koje su igrači i stručni štab dobili po povratku u otadžbinu. Navodno, svaki reprezentativac i član stručnog štaba na poklon je dobio apartman u centru Londona, tri i po miliona dolara novčane nagrade, mesečnu platu do kraja života, automobil marke Leksus i svečani ručak u njegovoj kraljevskoj evidenciji. Mora da su se najviše obradovali potonjem…

Pokušao je Katar i ranije kroz istoriju da naturalizovanjem igrača stigne do većih rezultata u svetu fudbala. To baš i nije išlo po planu, pa je u Dohi 2004. godine osnovana akademija Aspire sa ciljem odgoja vrhunskih fudbalera uglavnom za potrebe reprezentacije Katara. Problem tamošnjeg fudbalskog saveza jeste mali resurs iz kojeg crpe potencijalne reprezentativce, od dva i po miliona stanovnika tek oko trista hiljada su zapravo domaći žitelji i imaju katarsko državljanstvo. Zato je Aspire krenuo sa regrutovanjem mladih i talentovanih fudbalera širom sveta, prema nekim podacima od osnivanja je skautirano preko tri miliona mladih fudbalera! Akademija je napravljena po uzoru na Barseloninu La Masiju, čak su i brojni treneri uključujući i aktuelnog selektora Feliksa Sančesa stigli upravo iz Katalonije. Tu je i Josep Kolomer, čovek koji je otkrio Lea Mesija.  Aspire poseduje sopstvene fudbalske klubove – Kultural Leonesu iz Španije i belgijski Eupen, dok su uspostavljene saradnje sa klubovima kao što su Lids junajted. Jedan trening imaju i u Senegalu i to je bio predmet brojnih rasprava u svetu fudbala. Afrika je bogata mladim i talentovanim igračima koji nemaju uslove da dostignu visok nivo zbog loših uslova i tu se savršeno uklopio Aspire koji svojim polaznicima pruža besplatan trening, smeštaj i ishranu, dok roditeljima godišnje plaća pet hiljada dolara što ja za uslove u Africi često nestvarna cifra. U centru pažnje su bile države poput Maroka, Kameruna, Gane, Kenije, Nigerije, Senegala i Južne Afrike, da bi se kasnije mreža skauta proširila na Aziju i Južnu Ameriku.

Upravo je to pokretačka snaga reprezentacije Katara koja izvore crpi upravo iz jedne od najboljih svetskih fudbalskih akadamija u ne tako fudbalskom okruženju. Katar je 2014. godine osvojio  Kup Azije za igrače do 19 godina, a ekipa je kompletno sastavljena od igrača koji su prošli Aspire program.

Mnogo toga vezuje Španiju sa fudbalskom pričom u Kataru, pojedini španski klubovi su veoma raspoloženi za saradnju jer je poznato da Arapi uglavnom ne pitaju za cenu. Kako je modus operandi „prepisan“ iz La Masije, bilo je potrebno dovesti stručne trenere koji mogu da iznesu čitav program na pravi način. Jedan od njih bio je i Feliks Sančez koji je u Kataru od 2006. godine. Španac je sedam godina bio trener u Aspire akademiji, da bi 2013. preuzeo selektorsku poziciju u U19 reprezentaciji Katara. Postepeno je sa tom generacijom išao iz kategorije u kategoriju, da bi pre dve godine bio postavljen za selektora seniorske reprezentacije te zemlje. Odmah je krenuo u „čistku“ uglavnom starijih fudbalera za koje je smatrao da nemaju potreban kvalitet i promovisao mnoge njegove učenike. Ponajbolji među njima jesu najbolji strelac Kupa Azije Almoez Ali (rođen u Sudanu) i, po mnogima, najbolji igrač reprezentacije Akram Afif.

„Afifa poznajem od svoje devete godine, u svakom trenutku znamo gde se ovaj drugi nalazi na terenu. Zajedno smo sedam godina trenirali pod vođstvom Feliksa Sančeza, ovo je uspeh jedne dugotrajne strategije“, smatra Ali koji je zapao za oko velikim evropskim klubovima poput Liverpula, Milana…

Sa ekipom koja ja sastavljena od igrača koji su većinom mlađi od 25 godina, Sančes je uspeo da baci na kolena četiri bivša osvajača Kupa Azije i sve to igrajući sjajan fudbal.

Visoki presing, stvaranje optimalnih uslova za smislenu igru i kombinatoriku i prilično napadački fudbal su odlika ove generacije katarskih igrača rođenih i u Sudanu, Portugalu, Iraku, Francuskoj, Alžiru… Čitava priča je neuporediva sa Islandom koji je uspeo da iz isključivo sostvenih resursa napravi zapažene rezultate, ali nije baš da je kao u katarskom rukometu gde u nacionalnom timu nema domaćih igrača ni za nabrojati na prste jedne ruke…

Navijači širom sveta ne gledaju blagonaklono na uspeh Katara koliko god on bio zaslužen ako se gleda samo teren jer fudbal nije samo to. U međuvremenu, selekcija „Ljubičastih“ se priprema za još jedno veliko takmičenje u Južnoj Americi gde će nastupiti kao gostujuća reprezentacija ovog leta. Katar je u grupi sa Argentinom, Kolumbijom i Paragvajem, već su istakli da u Brazil idu samo da uče, a mnogi ih vide kao čistu egzotiku na jednom od najjačih reprezentativnih takmičenja na svetu.

Do 2022. godine ima dovoljno vremena, a početak je i više nego obećavajuć.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: