Foto-Štafeta #56 Alme Štrkljević – 21000_AkT

Foto-štafeta je rubrika Before After portala u kojoj predstavljamo fotografe iz regiona i njihove foto knjige/serije fotografija. Svaki od fotografa prikazuje jedan svoj projekat, odgovora na niz od 8 istih pitanja i predaje štafetu sledećoj osobi po svom izboru. Ideja je da se predstavi fotografska scena regiona, pa i šire, kroz stvaralačku i kolegijalnu prizmu. Svaka osma štafeta je početak novog ciklusa pri kom se petlja prekida, i dodeljujemo je nekom novom. Osmi ciklus završavamo sa Almom Štrkljević koja je štafetu preuzela od Glorije. Pogledajte njenu priču!

Ko si ti?

Zovem se Alma, iz Splita sam. Fotografkinja sam i grafička dizajnerica.

Šta je na fotografijama koje vidimo? Gde je ova serija fotografija nastala? Kada se to dešavalo?

Na fotografijama su prikazani različiti random momenti iz grada Splita u kojem sam rođena. Ne trebam puno pričati o tome što je na njima jer to svi vide; one su nastale u trenutku, u prolazu. Možda ni sama ne znam zašto sam baš to fotkala, ali sigurno znam da mi je svaki od tih prizora u tom trenutku značio i preplavio me nekim osjećajem koji je trebao ostati zabilježen. Sve se događalo u različitim vremenskim razmacima, nekad samo jedna fotka, nekad više njih; dakle one nisu nastale u jednom periodu niti kao svjesna i planirana serija. Mislim da svaki čovjek koji fotografira bilo što, ne treba uvijek imati neki razlog i priču zašto je to fotkao; ona je u ovom slučaju neki podražaj koji se absorbirao u fotografiju.

U jednom momentu sam se pitala što ću sa svakom tom pojedinačnom fotkom, što su one i što tu rade, i uvijek samu sebe kočila da sve treba imati glavu i rep, da svaka serija mora biti planirana. Plan se počeo razvijati kad smo Tina Spahija, moja dugogodišnja prijateljica, modna dizajnerica i kostimografkinja, i ja bile na pivi i pričale o tome kako dugo nismo nešto zajedno radile. Obe smo zaključile da smo odavno htjele printati fotografije na odjeću i tako je kolaboracija krenula. Pričale smo o tome što nas veže skupa uz mnogo godina druženja veže nas i grad u kojem smo rođene i u kojem smo odrasle. Upravo ono što veže ovu seriju fotografija jest Tina i ja u gradu Splitu. Ova serija je rezultat našeg prikupljenog znanja u različitim medijima u kojima radimo i različitih iskustava tu gdje jesmo.

Čime si fotografisala?

Nikonom D750 (50mm objektiv) i Dronom (hvala Đoli na posudbi).

Zašto si odlučila to da fotografišeš? Koja ideja stoji iza ovog projekta?

Ovakve prizore fotkam uvijek, oni nemaju kraja, ima i dugih perioda kad uopće ne fotkam, a nekad se samo dogode. Nema tu nekih velikih odluka, zato serija i nije dovršena i možda nikada neće ni biti. Što se tiče apliciranja fotki takvog tipa na odjeću inspirala me jedna majica koju je moja starija sestra kupila u 2nd hand shopu. Na hoodici je bila aplicirana fotografija nekog kamijondžije kako pozira ispred svog kamiona na nekoj autocesti. Fotka je bila loše kvalitete u boji, loše kadrirana, ali je zračila nekim osjećajem koji me obuzeo i jasno je bilo odmah o čemu je riječ; ja sam okinila. Tako sirova fotka bez iti malo polemiziranja. Zamislila sam par scenarija i svi su me sve više oduševljavali, a onaj najdraži je bio sadašnji trenutak, a taj je da moja sestra nosi i oživljava tako personalnu i subjektivnu fotku nekog kamijondžije.

Pokušavaju doći do “savršene” no ipak realne slike grada iz kojega obje dolaze, Splita, lijepog no nemilosrdnog grada. Pristup ovom radu koji se zasniva na aspektima podražaja koji utječu na njihovu vizualnu percepciju grada je vrlo subjektivan, Alma opaža i hvata kroz objektiv različite radnje, teksture, motive grada, koje joj u tom momentu zaokupe pažnju. Pokušava se oduprijeti i odstupiti od klasične slike sredine koja je okružuje.

Tina fotografije prenosi na čisto, bijelo tekstilno platno, koja se transformira u odjevni predmet. Tom akcijom se njihovi mediji u kojima djeluju spajaju. Izvlače i pričaju priču onoga što nose iznutra, zatim se odjevaju u to isto. Ogoljevanjem se odjevaju. Izokreću fotografiju, svojim medijima ne pristupaju logičnim slijedom; gotov modni proizvod i fotografija proizvoda, več počinju od fotografije koju smještaju na tekstil od kojeg je izrađen modni proizvod.

Kako si zadovoljna ishodom?

S fotografijama sam donekle zadovoljna, mislim da mogu bolje i više, serija u principu i nije dovršena. S krajnjim ishodom sam jako zadovoljna s obzirom na okolnosti u kojima je rad nastao, mali budžet i uvjeti produkcije u Splitu. Naime u Splitu ne postoje baš radnje koje printaju fotografije na formate velikih dimenzija platna (materijale) tako su u principu naše fotke u kroju šivane i spajane prvo u veliki materijal (kao patchwork ili kolaž) s pomnim razmišljanjem gdje će se koja nalazit na kranjem proizvodu. Za sad imamo dva komada odjeće, hlače i oversize košulju. Nadam se i veselim se novim
komadima, novim fotkama, razvijanju koncepta, kad se Tina vrati iz Berlina ili ja dođem kod nje. Tina fališ mi.

Sve fotografije iz ovog posta su vlasništvo Alme Štrkljević. Zapratite njen Instagram ovde. Na istom mestu za dve nedelje vidite s kim započinjemo 9. štafetu!