Pivo od hmelja iz doline Jakima
Intervju sa Vladimirom Stojkovićem o Pivari Dogma.
Kompleks najstarije šećerane u Srbiji, koja je već gotovo desetak godina u stečaju, zarastao je u korov. Nekadašnji pogoni na Čukarici su uglavnom prazni i već godinama propadaju. Tek poneki je pod zakupom. Upravo jednu od hala je zakupila ekipa koja na tom mestu pokrenula proizvodnju. Ne šećera, već piva. I to zanatskog. Gotovo devastirana hala je obnovljena i postala je dom mikropivare Dogma.
Dogma Brewery je već poznata ljubiteljima zanatskog piva. Krajem maja pojavili su se Svetionik, lagani pale ale (svetli ejl), dok je Hoptopod predstavnik jako popularnog India Pale Ale pivskog stila. Ova piva već možete piti na devet mesta u Beogradu, pet u Novom Sadu i jednom u Nišu.
Staru šećeranu smo posetili jednog vrelog letnjeg dana, tokom pripremnih radova za početak proizvodnje, i sa Vladimirom Stojkovićem Fašketom razgovarali o tome kako je nastala Dogma Brewery, ali i o nameri da nekada devastirani prostor u Staroj šećerani postane ne samo proizvodni pogon, već i mesto gde će se ljudi okupljati da piju dobro pivo, jedu kvalitetnu hranu, druže se i uživaju u dobroj muzici.


Kako je počela tvoja priča sa pivom i kraft pivarstvom?
Počela je na fakultetu. Školovao sam se za prehrambenog tehnologa u srednjoj, potom sam upisao Poljoprivredni fakultet gde sam diplomirao na pivu, tema je bila root beer (pivo sa začinskim biljem) koja je u to vreme bila popularna u SAD. Ali onda sam otišao u rakijaše i krenuo da radim u jednoj destileriji kao šef proizvodnje. Na fakultetu nisi mogao da čuješ ništa o zanatskom pivarstvu, tek sam kasnije na internetu saznao za neke stvari i u Berlinu 2010. godine prvi put probao nešto od američkog krafta, što mi je bilo poprilično zanimljivo. Međutim, ja sam se u to vreme bio zagrejan za proizvodnju rakija, karijera je išla super, bio sam najmlađi tehnolog u zemlji, dobijao nagrade, ali je potom u kompaniji došlo do nerazumevanja sa vlasnikom i više se nisam pronalazio u tome. Iz jedne loše stvari sam dobio nešto što je pretilo da postane sjajno (smeh). Okrenuo sam se kućnom pivarstvu i korak po korak sa mojim majdanpečkim drugarima sam otvorio Miners Pub. Tada je u gradu postojalo Samo pivo i tek se otvorio Pivopija pa smo i mi uhvatili taj talas. Shvatio sam da će pab biti međukorak i odmah sam krenuo da razvijam biznis plan za pivaru. Tako da je Dogma Brewery nastala tri godine posle moje prve pomisli da proizvodim pivo. Tada, pre tri godine, predstavio sam ideju potencijalnim investitorima da investiraju u ovaj posao, ali su me gledali čudno, jer tada nije bilo kraft pivara iz ove nove ere, da se tako izrazim. Svi ti ljudi su mi govorili da sačekam i vidim kako će se pokazati priča onoga ko napravi prvi potez.
Onda se pojavio Kabinet koji je napravio jako hrabar potez, revolucionarni poduhvat u Srbiji i njima za to treba skinuti kapu.
Ali svakako ne smemo zaboraviti Krugher & Brent i The Black Turtle koji su pioniri u ovom poslu i na sceni su već više od dve decenije!
Koliko je pojava Kabineta ubrzala razvoj zanatskog pivarstva ovde?
Oni su bili ta grtalica za čišćenje snega i svi su iza krenuli sa lopatom (smeh). Jako hrabar i preduzimljiv potez, nema šta. Kada sam kretao u ovu priču rešio sam – ili kreiramo nešto veliko ili ništa. Oduvek sam razmišljao da napravim nešto veliko u ovoj sferi i nakon godina planiranja našao sam partnera za ovaj, definitivno životni biznis projekat. Partnerski odnos mi je već poznat iz priče sa Miners-om, tako da je sve postavljeno na zdrave temelje, pa nam je preostalo samo da radimo kako treba.





Koliko ceo proces traje?
Više od tri godine, ali sam prošle godine intenzivirao kada sam uz pomoć profesionalaca u tom poslu napravio ozbiljan biznis plan. Bilo je tu nekoliko opcija, ali mi se na kraju javio drugar iz detinjstva koji je želeo da započnemo zajedničku priču. Nekako se sve sjajno poklopilo i utrošeno vreme i trud su se isplatili. Krenuli smo sa planiranjem u septembru prošle godine, tako da je od starta akcije do prvog kuvanja na ovom mestu prošlo 10 meseci.
Koliko je bilo teško naći ovu lokakciju?
Traganje za idealnom lokacijom je bila zanimljiva misija. Vozili smo se automobilom kroz najrazličitije krajeve grada tražeći idealno mesto. Bila je jedna sjajna zgrada na granici Novog Beograda i Zemuna, izgrađena u engleskom stilu iz 19. veka, ali je cena rente bila previsoka… I onda smo našli ovo. Čim sam video ovu zgradu od crvene cigle i eksterijer koji odiše starim industrijskim duhom, znao sam – to je to. Samo je trebalo videti koliko je ulaganja potrebno. Kada smo sve bacili na papir, krenuli smo sa adaptacijom hale i pripremama za dolazak opreme i start proizvodnje.
Vi ste tržištu već predstavili dva piva i pre nego što je pivara na ovoj lokaciji krenula sa radom.
Odlučili smo se za takozvani “gipsy brewing” koji je u svetu jako popularan. Nisam pristalica toga, jer sam više za varijanu upoznavanja sa svojom opremom, ali smo shvatili da nećemo moći da spremimo pivo u svojoj pivari ni za Novosadski festival zanatskog piva, ni za Regionalni festival u Beogradu. Prvo kuvanje odradili smo kod našeg drugara Bobana iz Crow brewery-a, čoveka koji je sjajan pivar, i po znanju i po osećaju za sam proizvod. Kod njega smo skuvali po 1.000 litara Svetionika i Hoptopoda.
Ideja nam je bila da sa ta dva piva budemo drugačiji od naših saboraca sa scene zanatskog pivarstva.
Svetionik je lagani pale ale sa američkim i jednim nemačkim hmeljom koji je specifičan zbog izrazite pitkosti i lagane citrusne arome, a Hoptopod je IPA po uzoru na najbolje američke, svetlog je tela, ali dopadljive i konkretne hmeljne arome u kojoj preovladavaju tropske arome dobijene upotrebom kvalitetnih aromatičnih hmeljeva. Do toga se jednostavno ne dolazi slučajno, pa smo pored znanja, ulaganja u kvalitetnu opremu, sklopili i ugovor sa renomiranim proizvođačem hmelja iz doline Jakima, u Oregonu. U ovim pivima se dosta toga vrti oko kvalitetnog hmelja, a i morali smo da opravdano slogan kojim se ponosimo – “In hops we believe”.
Kakvi su planovi, pretpostavljam da ćete ići u fazama?
Ideja je da “tap room” u sklopu pivare otvorimo do kraja oktobra. Ideja je da to bude ugostiteljski objekat po uzoru na one inostrane u kojima dok pijete pivo možete ispratiti i šta se dešava u pivari. Pored piva iz menija Dogma Brewery-a, imaćemo i gostujuća piva domaćih i pivara iz inostranstva. Sve u cilju saradnje i jačanja podrške na sceni. Kako domaćoj, tako i regionalnoj i internacionalnoj!
Koliki je kapacitet pivare? Kakvi su planovi za proizvodnju?
Početni kapacitet je 16.000 litara mesečno. Po kapacitetu smo u samom startu druga zanatska pivara u zemlji sa tendencijom da ubrzo zauzmemo poziciju jedan. Pivo pakujemo u kegove od 30 litara, dok ćemo u narednih mesec dana startovati i sa punjenjem flašica (imamo opcija od 0.33 do 0.75l) koje će pored kvalitetnog piva doneti jednako kvalitetan pristup dizajnu pakovanja. Za sam dizajn i ilustracije zaduženi su naši prijatelji iz Creative Media Art-a i jedan od trenutno najboljih ilustratora u nas, Dragan Paunović.


Koliko su društvene mreže važne za promociju proizvoda?
Bitne su. Sada sve one “gaze” web sajtove, sve se davno preselilo na društvene mreže. Važne su i ove na kojima posetioci – pivopije mogu da ocenom od jednog do pet čepova ocene pivo koje su pili. Mi akteri sa pivske scene, bilo ugostitelji ili proizvođači slažemo se u tome da je ovaj esnaf poprilično jak i da je kada se pivo pojavi pred konzumentima kao na belom papiru. Odmah sledi “rejtovanje” i dobra i loša vest o vašem proizvodu se brzo šire.
Treba da budeš siguran u ono šta je u čaši. Zato smo i pivari dali ime Dogma, jer taj pojam definiše “ono u šta se ne sme sumnjati”.
Važne su nam te aplikacije na kojima se rangira kvalitet piva, želimo da stimulišemo ljude da nam daju povratnu informaciju. Super je što se napravio hajp na festivalima na kojima smo se predstavili sa pivima, ali sada sve to treba podupreti jakim stubovima. Da ne bude klimavo. Izvoz je već dogovoren u Hrvatsku, Sloveniju i Italiju, a plan je i osvajanje drugih destinacija (smeh).
Da li je u planu treće pivo?
Imam gomilu recepata iz ere kućnog pivarstva, ali je strategija takva da kreiramo 2-3 glavna iliti “flagship” piva i da onda tap room i lokalno tržište obradujemo nekim od sezonskih piva. Sigurno je da će prvo naredno pivo, koje ćemo izbaciti na tržište, biti Crna Krava Milk Stout, jedan od mojih omiljenih pivskih stilova. Jer filozofija je prosta – proizvodimo pivo koje se prvo nama dopada.
Plan za pet godina?
Nadam se da za pet godina nećemo imati gde da stavimo fermentore (smeh). Širenje, širenje, širenje…I mnogooo kvalitetnog piva! Živeli!
Lajkuj:
Tagovi:
Komentari:
Ostavite komentar:Cancel reply
Slični članci:
- Ponesi svoj projekat – MAIN Architects
Ponesi svoj projekat – MAIN Architects
Upravo ta stvaralačka raznovrsnost, razmena kreativnosti i profesionalnih znanja je “više dobro” ili može se reći “svima dobro”.
- Luka Ivanović ili Odakle dolazi zvuk
Luka Ivanović ili Odakle dolazi zvuk
Kako se otkriva muzika, kako se kanališu opsesije…
- Dušan Rajić – Dulait
Dušan Rajić – Dulait
Za Before After neposredno pred otvaranje izložbe "Prelepo al' ružno".
- Sto kao polje za igru – Boya porcelain
Sto kao polje za igru – Boya porcelain
Sa Bojanom Brkić smo jednog kišnog jutra razgovarali o njenom brendu, o porcelanu i životu u ritmu otkucaja srca.
- Šta nam govori izložba “Snimci: Studija za film” umetničkog dua Doplgenger
Šta nam govori izložba “Snimci: Studija za film” umetničkog dua Doplgenger
Naivnost pogleda Jugoslovena koji su radili u zemljama Nesvrstanih.
- Robna kuća Beograd: Mesto lepih uspomena
Robna kuća Beograd: Mesto lepih uspomena
Sa Marijom Šehanović koja stoji iza Robne kuće Beograd razgovarali smo o vintage modi, održivoj modi i o tome kako se osećamo pri kupovini.
Samo napred, moj LFC brate!
Cepajte ga Majdanpečani!!!
Bravo za svakoga ko ima znanje i petlju!!!!
Sve najbolje od kolega iz sindikat pivare,živeli🍻
Piva su vam vrhunska, samo napred …
Upravo sam popio Hoptopod .Ocena 8.Nadam se da ce ovo sa dunjom da bude 10.