Oproštajni albumi Lorete Lin i Igi Popa i r’n’b revival
Predstavljamo vam nove albume Azaelie Banks, Anderson Paak, Iggy Pop, Loretta Lynn i Kiiara.
Ovom prilikom vam predstavljamo sjajna EP izdanja Azilije Benks i Kiiare, poslednje albume Igi Popa i Lorete Lin, kao i sjajan old school r’n’b album Andersona Paaka.
Azealia Banks: Slay-Z
Iako je krajem 2014. izbacila jedan od najzanimljivijih rep albuma godine te zapušila usta svim dušebrižnicima koji su je zbog permanentnog odlaganja izlaska debija prozvali one hit wonderom, Azilija je i pored toga ostala nekako po strani. Da li zato što je rođeni underdog ili je preveliki indijanac za mainstream u svakom slučaju njeni take no prisoner twitter rantovi u kojima proziva zvezde poput Bijonse je s jedne strane automatski marginalizuju, a sa druge joj ne čine nikakvu korist u smislu jačanja jezgra njene fan baze. Da je njeno prisustvo na sceni konstantno njeni ispadi ne bi delovali toliko usiljeni. Ovako su ne samo neprikladni već i opasni po njenu karijeru jer odbijaju ljude od same muzike i pretvaraju je neku vrstu klovna.
Zbog svega ovoga me je vest da se pojavio novi tejp obradovala naročito kada sam čuo neke od nosećih traka. U pitanju je EP od 8 pesama koji je kao svaki pristojan tejp tu da nas podseti na potencijale izvođača i pojača pretpostavku o eventualnom albumu. Tako ovde imamo nekoliko zaraznih, nekoliko prosečnih i jednu tanku traku. Zanimljivo je da se Azilija za omot slikala skoro potpuno gola što opet može da se čita kao vapaj za pažnjom ali meni estetski radi posao. Rick Ross joj je dao podršku na jednoj traci što je značajno budući da do sada nije sarađivala sa tako zvučnim imenima, a iako je sam tejp neujednačen i disperzivan, sadrži nekoliko dragocenih pesama koje ukazuju na neprocenjiv pop potencijal. Ostalo je samo da se Azilija malo više bavi samom muzikom i malo manje opterećuje time kako je neshvaćena. Potencijalni hit nalik dvestadvanaestici takođe ne bi škodio.
Anderson .Paak: Malibu
Rijana nam je svima pomutila pamet sa ANTi-em, ničim izazvanim i dragocenim R’n’B albumom, baš onda kad smo bili spremni da će ponovo uzdrmati planetu nekom EDM kidalicom. U nikad kompetitivnijoj muzičkoj sceni ovo je došlo kao veliko osveženje i čini se kao mali ali poželjni talas revitalizacije soul muzike. Kao što se trep ne samo stišao, već i transformisao i podredio popu na prirodan način, tako je sad došao trenutak u kom dobijamo muziku koju malo šta osim savremenosti deli od klasika Stax ili Motown Records-a. Kao što je bio slučaj sa Miguelom i Jeremihom prošle godine tako je sad Anderson izdao sjajan R’n’B album koji na još jedan način potvrđuje crnačku dominaciju u pop muzici, ali ne samo po prisustvu i kvalitetu izvođača i autora već i po sposobnosti autora da nametnu trendove koji su u direktnom sukobu sa onim koje industrija i veliki kapital po svojoj prirodi priželjkuje.
“Malibu” je Andersonov drugi studijski album i zreliji od prethodnog na kom svoj pripovedački dar koji slobodno može da parira Kendrik Lamaru podređuje pravljenju sjajnih old school R’n’B pesama. Tematski ovo je album o zdravom užitku koji uspeh sa sobom nosi, ali i ljubavni album u dobroj meri inspirisan Andersonovom suprugom. Kada se to uzme u obzir nije nikakvo iznenađenje što je u blagodeti sveže ljubavi i slave snimio ovako soulful album.
Iggy Pop: Post Pop Depression
Na prvo slušanje, oprštajni album Igi Popa me je u mnogočemu podsetio na njegovu berlinsku fazu kad ga je Bouvi vadio uz mrtvih, mada se bojim da je pre stvar u atmosferi nego u kvalitetu pesama. Džoš Hom mu je poslužio kao dobar oslonac, kako kao gitarista tako i kao producent, i tako dao albumu konzistentan zvuk. Za nekoga poput Igija koji je imao različite izlete, čak i šansonjerske ovo je značajno jer mu ne ostavlja previše prostora da talasa i tako mu ne ostavlja prostora za velike propuste. Ono što mu ostaje je da piše pop pesme. Dirljiv kao u trenucima kada traži američku Valhalu album je ipak većinom skup rutinskih i neinspirativnih numera. Igi preko post pank ritmova iskazuje svoju razočaranost šou biznisom i začaranim krugom u koji se upleo kao jedna od najvećih rok zvezda prošlog veka, a onda neuebudljivo prelazi na neke arhetipske rokenrol teme. U kolikoj praznini ga je ostavio njegov maltene 40 godina dug mamurluk dobro ilustruje stih: When you get to the bottom, You’re near the top, The shit turns into chocolate drops.
Ovo je naročito tužno kada se uzme u obzir da je ovo osoba koja je praktično stvorila pank pre nego što su Stonsi usavršili svoj bluz kanon.
Uz to je i otrežnjujuće kao svedočanstvo o zabludama koje sa sobom nosi mit o seksu drogama i rokenrolu. Jedna stvar se ipak izdvaja, a to je numera koja otvara album “Break Into Your Heart“ koja nam na prvom mestu pokazuje zašto se Igi upleo u ceo mit.
Loreta Lynn: Full Circle
Kao lep antipod priči o Igijevom ispisu iz istorije pop muzike imamo divan album Lorete Lin koja je, na svom prvom studijskom albumu posle 12 godina, sačuvala više volje i vere od 15 godina mlađeg Igija. Loreta je ovde obradila nekoliko klasika kantri i pop muzike poput “In the Pines”, “Secret Love”, “Always in my mind” kao i jednu svoju staru pesmu „Fist City“. Uprkos godinama, glas i celokupna izvedba jednako su dobri kao u zlatnom dobu njene karijere. Još jedan potencijalni oproštaj ali ovog puta mnogo dostojanstveniji i vedriji.
Kiiara: low kee savage
Kiiara je dvadesetogodišnja devojka koja je do skoro radila kao knjigovođa u prodavnici alata da bi onda sa svojim glitch-pop singlom “Gold” dobila soundcloud hit koji je za samo nekoliko meseci skupio 11 miliona pregleda. Sve ovo je postigla bez podrške izdavača ili medija. Dakle potpuno nezavisno uz podšku čestog saradnika SZA-e Felix Snowa i Brendona Duvala koji su se pobrinuli za sjajnu zvučnu sliku i produkciju ovog inventivnog elektro pop pbr’n’b EP-ja. Kiiarini kvaliteti su ovde dakle same pesme, odnosno obilje zaraznih hookova kao i odlična vokalna izvedba. „Feels” je najdirljivija pesma ovog tematski pretežno ljubavnog izdanja punog iskrenih i neodoljivih ambivalencija jedne ambiciozne adolescentkinje.
Slični članci:
- Najboljih 20 u prvoj polovini 2020.
Najboljih 20 u prvoj polovini 2020.
Regionalni muzički albumi objavljeni od 1. januara do 30. juna ove godine, a koji su na nas ostavili najveći utisak.
- Muzički albumi koji su obeležili zimu
Muzički albumi koji su obeležili zimu
Šta smo slušali ove zime? Selekcija je žanrovski vrlo šarolika.
- Početak muzičke jeseni u 10 albuma
Početak muzičke jeseni u 10 albuma
Miholjskom letu je došao kraj i vreme je za ulazak u jesenju melanholiju. Ovo je idealna lista za sezonu opadanja lišća.
- Muzički januar – Početak iz snova
Muzički januar – Početak iz snova
U narednim redovima čitaćete koja su to muzička izdanja zvanično objavljena prvog meseca u (n)ovoj godini najviše okupirala našu pažnju
- Najbolja muzika u julu
Najbolja muzika u julu
Ukoliko ste još uvek u potrazi za muzikom koju ćete poneti na letovanje, možda u ovom tekstu pronađete nešto što će vam praviti društvo na plaži
- Najbolji EP albumi u prvoj polovini godine
Najbolji EP albumi u prvoj polovini godine
Mini albumi koji su ostavili najjači utisak na nas u prvih šest meseci 2018. Uživajte u muzičkom putovanju.
Lajkuj: