Kings of Convenience – skandinavska skromnost sa mediteranskim štimungom
Kings of Convenience je duo koji već više od 20 godina akustičnim pop zvukom očarava publiku širom sveta. Njihove delikatne i sofisticirane harmonije izazivaju posebne emocije, pružajući osećaj da leto nikada ne prestaje. Prilika da se uverite u to ukazaće se u nedelju, 18. septembra u MTS dvorani kada će bend održati premijerni nastup u sprskoj prestonici.
Trenutno se nalaze na evropskoj turneji na kojoj promovišu četvrto studijsko izdanje Peace or Love, a član grupe Erlend Øye i pored velike zauzetosti izdvojio je vreme da ekskluzivno za Before After govori o novoj ploči, životu na turneji, kao i o samim počecima benda.
Konačno ste se vratili! Kako vam se sve čini nakon 12 godina diskografske pauze?
Čini nam se sjajno! Trebalo nam je više vremena da snimimo ploču nego što smo očekivali, ali osećamo se divno što smo ponovo na sceni. Srećom, naša publika je još uvek tu!
Šta se najviše promenilo za Kings of Convenience od vaših početaka do sada?
U prvim godinama naše karijere nismo mogli da imamo velike svirke zbog ograničenja sa gitarama. Ono što se pobošljalo u odnosu na taj period jeste da oba naša inženjera zvuka rade sa nama već dvadeset godina, navikli su se i stekli rutinu, a mi smo postali bolji gitaristi i funkcionalniji kada sviramo pred više od hiljadu ljudi.
Pre dve decenije album Quiet is the New Loud označio je ne samo vaš proboj na sceni već je delovao kao jedna vrsta proklamacije, zauzimanje stava. Takođe, inspirisao je novi pokret umetnika koji su svirali smireniju, tišu muziku. Kako sa ove vremenske distance gledate na tu ploču?
Naš prvi album je veoma simpatičan, rekao bih. Sada naročito primećujem razliku u masteringu između prve dve ploče. Jednostavno, nije nimalo bučan, nije tenzičan. Mislim da je veoma ugodan za slušanje kada želite da slušate mirniju muziku. Taj izraz “Quiet is the New Loud” oduvek su smatrali kao naš proglas, ali smo ga često govorili sebi jer smo i mi ranije bili u bendu koji je svirao glasnu muziku. Osećali smo da je to mnogo više znači kad smo počeli da stvaramo muziku sa samo dve gitare.
Tokom svih ovih godina uspevali ste da ostanete na sličnom tragu koji ste zacrtali na vašem debi izdanju. Da li vam je to predstavljalo težak izazov?
Sigurno da bi bilo lakše da smo počeli da ludujemo sa aranžmanima i proširenom instrumentacijom. Ali, imali smo jasna ograničenja jer smo želeli da budemo na pozornici samo nas dvojica. Ukoliko bismo snimili album koji bi uključivao više od dvojice gitarista, onda to ne bi izgledalo baš dobro na koncertima. Zbog toga smo nastojali da pravimo pesme koje bismo mogli da izvodimo uživo, sa samo dve gitare i dva vokala.
Hajde sada da pričamo o novom albumu. Šta najsvežije izdanje Peace or Love izdvaja u odnosu na ostatak vašeg kataloga?
Još uvek želimo da zvučimo više Kings of Convenience nego što jesmo. Ovo je još jedan takav pokušaj. Zbog toga ne bih rekao da se ova ploča umnogome razlikuje u odnosu na ostale. Jedina stvar koja se promenila je naš lirički izraz. I ja više pevam.
Na koji način je kreativni proces delovao izazovno s obzirom na to da živite u različitim zemljama?
Bilo je veoma kompikovano. Pokušavali smo da snimamo na Siciliji, kao i u Bergenu, ali nigde nije zvučalo savršeno. Ono što je otežavalo snimanje ovog albuma jesu lični problemi sa kojima smo se susretali u našim životima. Zbog toga smo se teže koncentrisali na komponovanje i završavanje albuma.
Pročitao sam da su sve pesme na ploči bile skoro završene pre pet godina, ali je album objavljen tek prošle godine. Da li ste zadovoljni konačnim ishodom?
Tako je, radili smo intezivno na albumu tokom 2016. i 2017. godine da bismo se doveli u situaciju da više ne možemo da odlučimo šta je dobro, a šta ne, šta nam se sviđa, a šta ne sviđa. Zbog toga smo rešili da uzmemo dugu pauzu, tako da tokom cele 2018. godine nismo ništa radili. Kad smo se vratili, onda nam je bilo lakše da unesemo potrebne promene kako bi sve zvučalo onako kako smo i zamislili. Zbog toga smo napravili takvu pauzu, da bismo pročistili uši i počeli sve ispočetka.
Živimo u svetu gde su nam mir i ljubav suštastveno potrebni. Zašto ste stavili „ili“ između ta dva pojma? Mislite li da se međusobno potiru?
Zavisi kako definišete ljubav i mir. Te reči mogu da označavaju mnoštvo stvari. Smatramo da ima mnogo pritiska u izrazu „mir i ljubav“. Većina ljudi razmišlja na način da kada pronađu ljubav u životu, da će imati i mir. Pa… da li je to zaista tako? Zbog toga, kada čujete naslov „Peace or Love“ i ako se nađete u situaciji da morate da birate između toga, možda vam neće biti toliko teško jer znate da se to ne dešava samo vama već i brojnim drugim ljudima.
Na vašoj aktuelnoj ploči ponovo ste sarađivali sa popularnom kantautorkom Leslie Feist. Da li je istina da je ona jedna od najzaslužnijih osoba što ste uopšte završili snimanje novog albuma?
Ona je osoba koja je ostvarila najveći uticaj na nas da završimo album jer smo sa njom napravili mnoge uzbudljive stvari na kraju. Mislim da je zbog njenog učešća album mnogo prijatniji za slušanje. U pitanju je njen specijalni vokal koji je dodatno sve začinio.
Ko je od vas dvojice dobio partiju šaha sa omota albuma Peace or Love?
Uf, ne sećam da li smo je uopšte završili, jer smo bili zauzeti brojnim drugim stvarima. (pauza) Siguran sam da je to bio Eirik. On uglavnom pobeđuje.
Na koji način su vaši sporedni projekti (The Whitest Boy Alive, Kommode) bili značajni za održavanje kreativnosti?
Biti u bendu kakav je Kings of Convenience ume da bude limitirajuće, zbog toga je veoma dobro da imamo druge projekte kako bismo se oslobodili frustracije što našu kreativnost ne možemo u potpunosti da iskažemo samo u jednom bendu.
Na ovoj turneji, svirali ste i na velikim svetskim festivalima, kao i u intimnim klupskim prostorima. Gde osećate da vaša muzika najviše pripada?
Najviše nam pristaje sviranje pred oko 1500 ljudi u teatru gde publika može da stoji. Kada uspemo da uspostavimo apsolutnu tišinu čini se kao da dobijamo novu dimenziju u našem bendu. Često se šalimo kako je tišina treći član grupe. Sa druge strane, na festivalima dobra je stvar što nas može čuti mnogo više ljudi, čak i ljudi koji ne znaju za nas mogu da se zaustave i odgledaju naš nastup.
Međutim, mislim da takvi događaji nisu prava kombinacija za Kings of Convenience. Recimo, na ovogodišnjoj turneji dva od pet festivala su prošla dobro. Na ostalima smo imali problem upliva bučnije muzike i onog karakterističnog gruvajućeg basa sa drugih bina što je šteta jer neki udaljeni tehno stejdž sa 300 ljudi može da uništi iskustvo 3000 ljudi koji slušaju Kings of Convenience. Sve to je veoma iritantno, ali je izvan naše moći.
Imate veoma gust raspored na turneji. Kako ispunjavate ono malo slobodnog vremena kad niste na bini?
Uglavnom nemamo mnogo slobodnog vremena, ali ukoliko se iz nekog razloga već nalazimo u gradu gde uveče imamo svirku, onda volim da ustanem ranije, prošetam i malo razgledam. Eventualno to uradim i nakon koncerata. Tokom posle podneva nastojimo da se družimo i polako gradimo napetost potrebnu za koncert.
Da li vam se sviđa život na putu kada ste na turneji?
Da, veoma. Naročito kada putujemo autobusom u kojem možemo da prespavamo, to je sjajno. Generalno, volim da upoznajem nova mesta i nove ljude kada sam na turneji. Više mi se to dopada nego da budem kod kuće.
Ovo će biti vaš premijerni koncert u Srbiji. Jeste li uzbuđeni zbog tog budućeg nastupa? Šta znate o našoj zemlji ili našoj muzici?
Tako je, ovo će biti prvi nastup benda Kings of Convenience u Srbiji, ali ja sam bio pre deset godina kao The Whitest Boy Alive i još jednom sa solo albumom. Oba koncerta su bila sjajna i sećam se dobre energije mladih ljudi u Beogradu. Takođe, hrana je bila odlična, naročito roštilj. Veoma smo uzbuđeni zbog predstojećeg nastupa i želimo da vidimo kako će publika reagovati na Kings of Convenience.
Za kraj, da li možeš da nam preporučiš neke bendove koji su te oduševili u poslednje vreme?
Naravno. Tu su Bala Desejo iz Brazila sa pesmom „Baile de Mascaras“, zatim Caloncho iz Meksika i pesma „Bombones“, kao i napolitanski bend Nu Genea i „Marechia“.
Slični članci:
- Milica Vučković: Sa težinom problema sa kojima se borim nosim se tako što o njima pišem
Milica Vučković: Sa težinom problema sa kojima se borim nosim se tako što o njima pišem
O nominaciji za NIN-ovu nagradu i ulozi koju stvaralaštvo ima u njenom životu.
- A.N.D.R. – jel osećaš emociju koju želim da prenesem?
A.N.D.R. – jel osećaš emociju koju želim da prenesem?
- Kings of Convenience – skandinavska skromnost sa mediteranskim štimungom
Kings of Convenience – skandinavska skromnost sa mediteranskim štimungom
- Književnost kao susret – dijalog s gradovima i književnicima u radu Neve Lukić
Književnost kao susret – dijalog s gradovima i književnicima u radu Neve Lukić
Lajkuj: