Sirovi ženski svet

Šta te najviše zanima i čini zadovoljnom u poslednje vreme?

Prvo i najviše kreativni rad – režija i fotografija, a zatim intezivno druženje s prijateljima, upoznavanje novih ljudi i česta putovanja.

Da li nalaziš Beograd fotogeničnim?

Sve u Beogradu nalazim fotogeničnim, od lokacija, arhitekture, ljudi pa do atmosfere određenih događanja ili situacija.

Šta misliš gde bi te život odveo da kameru nisu još uvek izmislili?

Pa moj drugi posao je bio menadžeriranje bendova, organizacija koncerata, partija i festivala, vjerovatno bi tu negdi završila.

Koji je to ključni trenutak i podsticaj u tvojoj karijeri do sada?

Cijela 2016ta je bila ključni trenutak i podsticaj u mojoj karijeri.

Iz eksperimentiranja s analognom fotografijom isplivao je uspavani talent koji su ljudi prepoznali. Krenule su objave mojih fotografskih editorijala po svjetskim online magazinima, potpisivanje ugovora s nekim agencijama koje mi licenciraju fotografije, i galerijske izložbe mojih radova od kojih bi najviše izdvojila samostalnu izložbu u New Yorku štaa se dogodila u novembru.

Napravila sam prvi modni film u Hrvatskoj naziva “TAMARA BOMBARDELLI” koji se još uvijek prikazuje na modnim festivalima po svijetu, i ono meni najbitnije je to da je moj kratki igrani film “ODE TO YOUTH” na koji sam posebno ponosna premjerno prikazan na mom omiljenom NOWNESS video kanalu koji prikazuje samo najbolje iz svjetske kulture.

Koje reči bi upotrebila kada bi opisivala svoj stil?

Moj stil bi bio kao eklektičan miks modernog i duha 80-ih. Jednostavan, sveden sa ponekim ekstravagatnijim komadom, uglavnom se tu istiću posebne sunčane naočale šta je jako bitan detalj jednoj Dalmatinki.

Kakva je uloga mode u tvom životu pored toga sto te okružuje u poslu?

Moda me najviše počela zanimat kad sam doselila u Beograd, tu sam krenula da kreativno slažem komade robe i da kopam po majčinom ormaru koja mi je u međuvremenu postala stilski uzor. Mislim da mi je svaki drugi komad robe neki njen unikat koji je uspijela da sačuva, nekim čudom, sve ove godine.

Kakvo odevanje te užasava? Šta ti ne pada na pamet da staviš na sebe?

Ne bi nikad stavila na sebe buce, krzneni prsluk, loš dizajn sunčanih naočala tenisice s potpeticom (to mi je nešto najgore sta sam ikad vidila da postoji na ženi). Užasava me previše “otkrivanja” u odjevanju.

Da li i svoje strahove pretapaš u umetnost?

Nisam nikad razmišljala o tome, ali vjerovatno ima nešto u tome.

Najstariji komad odeće koji poseduješ?

Majčini kvalitetni komadi robe iz 70ih koji su u izvrsnom stanju.

Koje su to prilike u bližoj budućnosti koje bi baš volela da se ostvare?

Da radim sve više i više kratkih igranih, art ili fashion filmova i muzičkih spotova kao bildanje za neki dugometražni film.
Da probam režiju u advertajzingu, vjerujem da je velik izazov napravit nešto kreativno u tako zadanim i ograničenim pravilima, a u savršenim uvijetima.
Da nastavim sa galerijskim izložbama svojih radova i da stalno nešto novo učim, razvijam svoj stil i znanje, i putujem šta više mogu.

Imaju li tvoje fotografije skrivenu poruku? Koje su ključne teme na njima?

Na mojim fotografijama su uglavnom žene iz mog okruženja, samosvijesne, samouvijerene i dominantne. Prikazujem divlji, sirovi ženski svijet i emotivni naboj tih žena, a zapravo želim da zabilježim ono što narušava ustaljene modele ženske estetike. Iako unaprijed sve režiram ipak dopuštam svojim modelima da fotografija u potpunosti zavisi od njih ali upravo ti njihovi oslobođeni “divljački” elementi, ukazuju na duševne i psihičke škakljive osobine, koje kod žena nisu svakodnevno karakteristične.

Na kojoj tački planete misliš da si najproduktivnija?

Pa na ovom vječnom potezu Split – Zagreb – Beograd, ali nikad u jednom od njih, uvijek u kombinaciji.

Film koji je promenio tvoj pogled na svet?

Svi Tarantinovi, Woody Allenovi, Wes Andersonovi i filmovi braće Coen.

Bez čega ne odlaziš na putovanja?

Bez sunčanih naočala.

Koja su to mesta na kojima voliš da provodiš vreme po Beogradu?

Uglavnom je to bar i brod 2044, tamo se osjećam najdomaćije, u Šipražiju i Elektropioniru volim popit pivu s mojim rokerima, a u Dragstoru je moja stara ekipa. Iako je čudnovata ekipa na koju se ne obazirem, volim se osunčati kod Beton Hale koju sam ja preimenovala u Rivu jer me najviše podsjeća na Split.

Pesma godine 2016?

Blood Orange – Augustine