Da li imate preko 18 godina?

Paleta: Sanja Nikolić

O Nosimse online second hand-u, životu u Vijetnamu i vraćanju vremena.

Kako si?

Trudim se da budem dobro, hvala na pitanju.

Kako provodiš poslednje dane?

Ove dane provodim u razmišljanju o načinu komuniciranja na društvenim mrežama, pravljenju planova, gledanju serija (preporučujem Pretend it’s a City), stilizovanju i traženju kvalitetnih komada za Nosimse. Moram da dodam i da brinem za sve ljude koji su bolesni i nadam se da će ljudi oko mene da ozdrave.

Upoznaj nas sa sobom u par rečenica.

Odrstala sam na selu i odatle imam puno ljubavi i poštovanja prema prirodi i radu. U mojoj porodici se uvek vodilo računa o kupovini pa smo sestra i ja naučene da mislimo o tome šta kupujemo. Diplomirala sam istoriju umetnosti i odatle ide moje opšte obrazovanje, kao i prepoznavanje kvaliteta, pre svega. Volim film i književnost, pa odatle dodatna mašta i ljubav prema kostimu. Verujem da se estetika dobija po rođenju koju u mom slučaju koristim u kombinovanju garderobe, na sebi i drugima. Obožavam druženja sa pozitvnim, dobronamernim i kvalitetnim ljudima. A što sam starija sve više izlazim iz zona komfora i trudim se da više pevam (smeh).

A sada sa svojom svakodnevnicom.

Čim ustanem krećem da radim i to traje, često, po ceo dan. U pauzama se trudim da udovoljim sebi, tako što radim stvari koje mi prijaju i koje me isnpirišu.

Šta je Nosimse i kako je dobilo ime?

Nosimse je online (za sada) secondhand i vintage radnja, ali i  platforma na kojoj se razgovara o bitnim temama, kao što su: ekologija, prava radnika/ca, o manjoj i promišljenoj kupovini, o održivoj, sporoj i brzoj modi. Nosimse je mesto gde se međusobno inspirišemo da budemo bolje verzije sebe. To nije samo platforma za zarađivanje novca, već je i jedna mala lepa životna filozofija, koja može da glasi: Nosimse takva kakva jesam, sigurna u sebe, ali spremna da se menjam. Ime je nastalo u 24h razmišljanju i to je bila moja asocijacija koju nosim iz svog detinjstva. To može da bude prkos, može da bude tačka u nekom odnosu, može da bude način borbe, ali može da bude i način na koji nosimo i konzumiramo garderobu. Mi se konstantno nosimo sa različitim stvarima u životu.

Kako je izgledala tvoja prosečna odevna kombinacija tokom karantina?

U karantinu sam bila 28 dana. Kad se setim tog besmislenog zatvaranja dobijem napad panike. Moje kombinacije su uglavnom bile, kao što su i sada kada sam kod kuće, udobne i od prirodnih materijala.  U tom periodu sam vežbala jogu koja mi je dodatno spašavala um, pa je to kombinacija cvetnih helanki, kežual majica i šarenih čarapa.

Bila si u Vijetnamu. Kako bi opisala tamošnji život?

Bila sam samo u južnom Vijentamu, u gradu Ho Ši Minu, i moram da priznam da sam se razočarala jer mi se njihov arogantno-hladni stav prema svemu nije dopao – od recepcije u hotelu do vožnje taksijem preko loše komunikacije koju sam doživela kada su mi u jednoj fotografskoj radnji uništili sedam analognih filmova. Moram da priznam da mi se dopali hrana i vijetnamska kafa, obilazak različitih delova grada koji su priča za sebe, kao i hramovi. Za mene su velika iznenađenja bili pacovi koje se mogu videti svuda, kao recimo kod nas mačke, i brza vožnja na motorima. Imala sam priliku da upoznam jednu super ekipu mladih ljudi koja mi je pomogla da saznam šta se zaista desilo sa mojim filmovima, celog dana su me vozili sa jednog kraja na drugi i pokušavali da prevedu sa engelskog na vijetnamski. U planu je bilo putovanje od juga ka severu Vijetnama, i da više vremena provedemo na severu, ali smo zbog pandemije preusmerili plan puta ka Indoneziji.

Kako bi opisala stil oblačenja u Beogradu?

Preko zime preovladava monohromno oblačenje, čiju ulogu imaju siva i crna boja, što na neki način razumem, ali opet mislim da jeste uniformisano i dosadno. Na proleće krećemo da se budimo pa se moda na ulicama zaista dešava. No, moram da priznam da bih volela da smo sve slobodnije u kombinovanju i da ne marimo šta će ko da kaže. Žene, oblačite se onako kako želite.

A šta bi mu dodala?

Dodala bih mu jedan tajni sastojak, a to je mašta.

Šta je najveći izazov kod vođenja second hand prodavnice?

O ovome bih isto mogla da pišem danima (smeh)! Ako se posao shvati ozbiljno shvata se sve što se dešava ozbiljno. Prvo, uvek se brinem da li će klijentkinja da bude zadovoljna kupovinom. Onda je tu traženje određenih komada, koje ja sama biram (nemam dobavljače) i to podrazumeva da moram da budem spremna na hladnoću i vrućine, ustaje se rano i potrebno je puno energije u komunikaciji na mestima koja obilazim. Nekad osetim strah da se ne razbolim jer ako ja stanem, sve staje.

Kako vidiš Nosimse kroz 10 godina?

Moram da priznam da nisam još uvek zamislila 10 godina, ali jesam odbrojala do pet. Nosimse ja počeo da živi na Dan rada 1. maja, tako da je sada već došlo do toga da želim da podignem priču na jedan ozbiljniji nivo, a to je prostor u kome bi se garderoba, obuća i nakit probao. Spremna sam na takvu vrstu rizika samo da pronađem neki cool prostor za koji ne moram da budem milionerka. Ako sve bude išlo onako kako ja vidim i želim, očekujem da Nosimse ima svoje održive proizvode. Videćemo, nadam se uvek najboljem, ali bez fakora sreće i bez podrške divnih žena ništa nije moguće.

Da li bi mogla sebe da vidiš i kao dizajnerku odeće?

Sjajno pitanje, hvala ti. Vidim! 2015. godine sam imala plan da napravim svoju kolekciju košulja. Te godine sam upoznala pokojnu Draganu Ćosić koja je prva videla crteže i koja je imala pozitivnu reakciju. No, krojenje i šivenje košulja je jedan od težih zadataka, pri tom u Beogradu sve manje ima talentovanih krojačica, taj zanat polako nestaje. Cegere sam napravila pri otvranju profila jer sam želela da svoju priču Nosite cegere, to je najmanje što možete da uradite pretvorim u delo. Sada planiram seriju #nosimse majica.

Koju veštinu ti je žao što ne poseduješ?

WOOW! Uh, čekaj…. razmišljam. Mislim da je to pre svega dobar glas kako bih pevala jazz i Silvanu. Tu je i sviranje klavira koje ću sebi da priuštim u 50-oj godini.

Da možeš da zaustaviš vreme na godinu dana, šta bi radila?

Isto što i sada. Da si mi ovo pitanje postavila pre godinu i po bio bi to dug, dug odgovor.

A da možeš da ga vratiš godinu unazad?

Isto što i sada. Konačno radim i živim onako kako sam oduvek želela, a da pri tom imam veliko iskustvo koje sam svih ovih godina sticala. Ja zaista verujem da svako od nas dobije pet minuta, ali nekom to ide brže, nekom sporije. Bitno je da ne ostajemo dugo u pogrešnim odnosima, poslovnim i privatnim. Bitno je da cenimo sebe i poštujemo druge ljude. Bitno je da znamo da je naš život samo naš.

Koji komad garderobe stoji baš svima?

Košulja.

Šta misliš da je potrebno društvu da bi se promenila svest o potrošnji?

Svaka promena mora da krene od nas samih. Ništa se ne počinje iz tuđeg dvorišta, zar ne? Razmislite šta to vi, kao jedinka, možete da uradite kako bi grad bio lepši, kako bi reka bila bistra, kako bi drveće imalo svoje krošnje. Razmislte da li volite da jedete ribu punu plastike? Razmislite kuda ide odeća koju bacate i zašto kupujete to što kupujete, koliko vam je nešto zaista potrebno i koliko ćete puta to da obučete? Razmislite ko vam šije odeću i u kakvim uslovima ti ljudi rade? Razmislite o reciklaži. Bitno je da bar nešto dobro za plenetu uradimo jer mi ovu izmučenu planetu ostavljamo budućim generacijama. Prija nam kada nas ljudi pominju u dobrom kontekstu, neka to bude tako da neko nekad kaže moja tetka/ujna/mama/baba/sestra/komšinica je pazila na sebe i životno okuženje, baš je bila velika faca!

Na koji način Nosimse doprinosi toj ideji?

Trudim se da kroz Nosimse pokažem vrednost garderobe nekih prošlih vremena u kojem su živele naše bake i mame, da pokažem da to nije demode i da može super da se kombinuje. Cure mi pišu kako sam ih inspirisala da izvade iz plakara odeću, umesto da idu u lance brze mode. Moram da priznam da je na mene isto uticao profil iza koga stojim. Dosta toga saznajem, a ja o svemu što saznam glasno pričam. Drugo, ako nešto govorim to bi trebalo i da radim, zar ne? Pa samim tim u lancima brze mode nisam ništa kupila, pa ni na sniženju, sem čarapa, godinu dana. Pre dva meseca sam uvela rubriku koju niko još uvek niko nema na svom profilu kod nas, a to je Nosimse kustosiranje. Htela sam da pokažem šta sve možemo da pronađemo na buvljacima i po secondhandovima, a da ne moramo da odemo u lanac brze mode. Ja cenim transparentsnost i samo na takav način uspevamo da utičemo jedni na druge.

Za kraj nas odvedi negde gde nikad nismo bili. 

Plutajuće selo Kampong Phluk u Kambodži. Prostor koji je stao u vremenu, struju su dobili pre dve godine, a civilizacija je donela i puno plastike. Kad nije kišna sezona ispod visokih greda koje drže kuće u vazduhu trče pothranjena deca koja govore relativno dobro engleski. Njihova lica su puna smeha i životne radosti, iako imaju samo jedan bajs u jednoj ulici. A kada je kišna sezona onda na meniju imaju i pacove koji se love sa grana. Zemlja je boje sepije i ljudi koji tamo žive su predivni. Danima nisam bila dobro posle tog obilaska, a opet sam bila srećna što sam uspela da vidim da je za sreću malo potrebno, mnogo manje nego u kapitalističkoj civilizaciji.

  • Kaput

    Vintage Kluz

  • Pantalone

    Fastfashion IV godina

  • Klompe

    Magubashoes

  • Prsluk

    Zemunski buvljak

  • Rolka

    Škotski Second hand

  • Torba

    Vintage

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: