SVEMIRKO: ako tražite pop bend, upravo ste ga našli

Svemirko je petorka, bend iz Hrvatske, muzička podloga za poslednji junski vikend. Na naša pitanja odgovaraju Marko Vuković i Bojan Bojko, a bend čine još i Antonijo Tali Bošnjak, Marin Toni Tandara, Branimir Brana Blažević. Povod za razgovor je svirka u Gradskoj bašti (KC Grad). Dođite, jer nikad ne znate koje je idealno doba dana za muziku koja nije iz 80-ih i tekstove o kojima ne treba razmišljati preterano. Uostalom, šta ćete kod kuće. 

Foto: Dušica Stojanović (KC Grad, 2017)

Ko ste vas petorica u stvarnom životu, van bine, BandCamp-a i SoundCloud-a?

Marko: Mi smo iste osobe u svakom od ovih slučajeva. Naše javne osobnosti se ne razlikuju od privatnih. Ne znam što točno definira tko smo, ali ja bih rekao da smo nas petorica obični likovi koji glume da su u bendu.

Bojan: Jeste, u stvarnom životu smo upravo oni kakvima se predstavljamo u virtualnom. Mi smo ideja koja je u snu implantirana u javu.

A šta je sa tekstovima: ko ih piše, sa koliko mašte i koliko dokumentarno?

Marko: Tekstove uglavnom pišem ja. Malo mašta, malo dokumentarno a većinom baljezgarije. Osobno me nije briga za tekstove pa se tako i odnosim prema njima, spojim par riječi koje dobro zvuče i to je to.

Bojan: Dosta dobro to Marko radi, šta god on imao o tome za reći.

Zamislite da je vaša muzika saundtrek za neki film: kakav je to film?

Marko: Nekakav 80s krimić u LA-u. Harrison Ford u glavnoj ulozi, policajac na tajnom zadatku. U isto vrijeme hendla najveće kriminalce i ženu koja plače doma. Sve popraćeno izvrsnom fotografijom, mega setovima, ali surovo do bola. Emo/macho spektakl.

Bojan: Voze se fini automobili u tom filmu, sjedi se i leži na dizajnerskom namještaju, odjeća je stilizirana i udobna, vremenske prilike su sunčano s povremenom naoblakom, laganih 25 do 30 ºC.

Zvučite kao da ste ušetali iz 80-ih, to vam svi kažu. Ali, otkud ti sanjivi gitarski pasaži? Ko su vam uzori?

Marko: Preskačem ovo pitanje jer sam već sto puta odgovorio na to.

Bojan: Mislim da ljudi povlače nepotrebne paralele s muzikom 80-tih godina prošlog stoljeća. Sva je umjetnost, a tako i Svemirkova inspirirana ili djelomično inspirirana nekom drugom, i ono što je čini zanimljivom su upravo elementi sastavljeni na jedinstven način u jednu cjelinu.

Nedavno ste izdali i novi album. Šta ste promenili, ili ništa niste promenili, u Tunguziji u odnosu na Vaniliju?

Marko: Vanilija je bezveze. Tunguzija također, samo manje pretenciozno. Amaterski albumi i jedan i drugi. Vaniliju sam napravio tako da sam napucao pjesme što god sam više mogao. Ekipa to voli očito. Tunguziju sam malo manje napucao. Izgleda da ekipa više voli kad je napucano.

Bojan: Ne mogu reći da se puno toga promijenilo, jer nije, a Tunguzija je jednostavno ispao bolji album.

View this post on Instagram

Album je vani!

A post shared by Svemirko Svemirko (@mismosvemirko) on Jun 1, 2018 at 3:05am PDT

“Svemirko je sve što ste od jednog pop benda tražili i dobili” – kaže najava koncerta. A šta smo to tražili?

Marko: Ne odnosi se to “Vi” konkretno na vas i vaša potraživanja. Više se referira na nekakvu definiciju pop benda kao takvog. Mi smo ono što definicija pop benda podrazumijeva. Znači 4 ili 5 likova na pozornici koji sviraju muziku i ljudi pjevaju s njima. Klasik kao kruh i mlijeko.

Bojan: Najava najčešće kaže ono što smislimo, a ako tražite jedan pop bend da vam svira i da se pri tome osjećate dobro, upravo ste ga pronašli.

Kad smo kod popa, kako vi definišete vašu muziku? Da li postoji potreba da se ona nekako naziva dok se stvara ili to služi samo pri izlasku u javnost?

Marko: Sviramo običnu pop muziku, na koju smo zavarili različite šašave nazive. Mi nemamo potrebe da stavljamo etikete na to što radimo, ali ljudi imaju. Kad već moramo imati nekakvu etiketu, neka bar bude glupa i smiješna.

Bojan: Smislili smo razne etikete kojima opisujemo muziku, kao što Marko kaže, iz razloga da nama samima to bude smiješno, a onda da eventualno zabavimo i publiku. Tko nebi poželio poslušati nešto što biva etiketirano kao emo-macho pop? Ili glatkotalasni pop? Ili kineski pop?

Šta mislite o regionalnoj sceni: koga najradije slušate i gde sa zadovoljstvom svirate?

Marko: Regionalna scena ne postoji. Gdje god da idemo, idemo sa zadovoljstvom. Naravno, poseban gušt je svirati u Srbiji. Publika je puno pristupačnija i prirodnija. Novi Sad i Beograd su zadnji put bili totalna ludnica! Vjerujem da će tako biti i ovaj put.

Bojan: Suvremena regionalna scena je na samim počecima, to se tako periodički ponavlja kroz povijest. Sada je to možda šaka autora i bendova, no kako stvari izgledaju mogla bi uskoro postojati neka manja količina bendova koji će nadam se svojim primjerima potaknuti još ljudi da stvaraju muziku na materinjim jezicima.

Je li vaša muzika za dan ili za noć? Ili za neko među-vreme?

Marko: Naša muzika je najbolja negdje popodne oko 4, 4 i 20. Može naravno i navečer, oko dvadeset do 9. To su nekakve naše preference.

Bojan: Ovo je možda bolje pitanje za naše fanove. Morat ćemo jednu mega-anketu pokrenuti na našim socijalnim mrežama pa da vidimo omjer dan: noć, ja predviđam rezultat ⅓ : ⅔.

Foto: Dušica Stojanović (KC Grad, 2017)

Zašto da dođemo da vas čujemo uživo?

Marko: Dođite da vrištite, da pijete, da pušite, da muvate…Šta ćete doma?

Bojan: Zato jer će biti šou.