Da li imate preko 18 godina?

Top lista: filmovi za tmurno vreme

Koje filmove gledati dok je napolju potop?

Nema bolje zabave od gledanja filmova dok napolju besni pljusak. Ili sneg. Dobro, verovatno je seks bolja zabava i kada nema i kada ima lepog vremena, ali većina nas se, sa prvim pljuskovima, poklapaju sa slobodnim vremenom, odluči da prekrati melanholiju u tmurnim vremenskim okolnostima filmom koji podseća na lepo vreme. I sadržinski i vizuelno.

Većina filmova sa liste se dešavaju u letnje vreme, ali nisu svi „feel good movies“ koji, sa oblacima, odagnaju i loše raspoloženje. Pre bi se moglo reći da je u pitanju miks različitih filmova.

STEALING BEAUTY

Film Bernarda Bertoluccia, koji je umnogome inspirisao ovogodišnji indie hit „Call me by your name“, priča priču o Lucy (Liv Tyler) koja nakon 19-og rođendana i majčinog samoubistva dolazi u rajsku italijansku oblast Lombardije kako bi stari majčin prijatelj uradio njen portret. Pored toga želi da sazna ko joj je otac i da izgubi nevinost na isti način kao i njena majka pre 20 godina – u vanvremenskoj lepoti.

Bertoluccievo pozno remek-delo je oda lepoti i, vizuelno, jedan od najlepših letnjih filmova svih vremena. Pored toga mlada i jedra Liv pokušava da izgubi nevinost sa italijanskim lepotanom (Roberto Zibetti) u koga se zaljubila sa 15. Melodrama, sveprisutna erotika, spori ritam, priroda, i fotografija Darius Khondjia koja oduzima dah. Crni oblaci odlaze garantovano.

BIG WEDNESDAY

Surferski Belle Époque jednog od najboljih (istovremeno i najluđih) scenarista i reditelja “novog Holivuda”, Johna Miliusa. Najbolji film za ljubitelje pop kulture, Amerikane i “bezbrižnosti pred potop” kako bi rekao Eduard Limonov u “Ja, Edički”. Coming of age priča o tri all American lepuškastih prijatelja, surfera, (Jean Michael Vincent, William Katt, Gary Busey) čiju kalifornijsku bezbrižnost ruši blizina vijetnamske regrutacije s kraja ’60-ih i neumitno odrastanje koje blizina rata još više ubrzava. A i leto je pri kraju što trojici najboljih drugova nagoveštava izvesnu promenu dotadašnjeg života.

Millius nije mogao napraviti američkiji film o simbolima popularne američke kulture ovekovečen upravo u isčekivanju vizuelnog i značenjskog simbola odrastanje jedne generacije – savršenog dana za surfovanje, Big Wednesday-a, trenutka kada se svi atmosferski parametri poklope i najčistiji, gotovo transcendentalni talas nadođe. Upravo taj momenat će vas savršeno udaljiti od tmurnog, kišnog popodneva kada pustite ovaj film.

TO CATCH A THIEF 

Cary Grant i Grace Kelly u savršeno šarmantnom filmu  Alfred Hitchcocka koji se dešava na francuskoj rivijeri i uključuje mondenska mesta, savršen šmek ’50-ih, Grantova harizma i screwball dijalog kakav se više ne piše.

Hiktchcock je obogatio film improvizacijama Granta i Kelly koji su imali prilike da svoju hemiju obilato koriste u filmu te se „To cacth a thief“ smatra jednom od najinteligentnijih i najboljih akcionih komedija zlatnog doba Holivuda. U svakom slučaju, pokušaji Granta da otkrije visoko estetizovanog i sposobnog lopova kako bi skinuo sumnju za sebe osvetliće suncem svaki dan. Ma koliko bio kišovit.

50 FIRST DATES

Praviti listu filmova protiv tmurnog vremena bez bar jedne retardirane komedije bilo bi rafno blasmefiji tako da remek-delo imbecilnost Petera Seagala mora naći svoje mesto.

Zaplet je, suštinski, melodramska limunada: Henry (Adam Sendler) živi i radi na Havajima i okružen je najlepšim ženama s kojima se viđa povremeno, seksa radi. Onda upoznaje Lucy (Drew Barrymore) s kojom ima fenomenalan dejt i konačno se stalnije zaljubljuje. Ali sutradan, kada je sretne, ona nema pojma ko je on. Shvativši da Lucy ima kratkotrajni gubitak pamćenja Henry radi sve kako bi ga Lucy zapamtila, uključujući i svakodnevni prvi (savršeni) dejt.

Film besomučno rabi sve moguće filmske klišee na veoma simpatičan način. Havaji izgledaju uistinu čarobno i odmah poželite da ste tamo dok vam potok curi s beogradskog prozora, Drew je simpatična i slatka kao šećer dok Sendler, do kraja filma, ne ispada tolika morončina kao u većini svojih priglupih komedija zbog kojih je, misterioznim spletom okolnosti, i dalje jedan od najplaćenijih američkih komičara. „50 first dates“ sigurno popravlja raspoloženje, a tome pomaže i filmska muzika Gary Kempa, frontmena novoromantičarskog benda „Spandau Ballet“ koja je kombinacija havajskih „feel good“ melodija i šmeka ’80-ih. Savršeni miks za tmurne dane.

PIERROT LE FOU I LE MÉPRIS

Sa mentola Sendlera idemo na genija Godarda i dva njegova filma koji se dešavaju na rivijeri.

„Pierrot Le Fou“ ili „Ludi Pjero“ je egzistencijalistički road movie u kome se Pierrot (Jean-Paul Belmondo) i Marianna (Anna Karina) sreću na žurci Pierrotovog bogatog tasta koji bi trebalo da mu obezbedi novi posao u buržoaskom okruženju. Marianna i on su bili ljubavnici pre njegovog braka a ona je bejbisiterka supruginog brata. Pošto pobegnu sa žurke i provedu noć zajedno Ferdinad, ili Pierrot kako ga zove Marianna, saznaje da je ona umešana u šverc oružja u Alžir. Zajedno, beže iz učmale gradske sredine u ludačnu, gotovo revolucionarnu posetu francuskoj rivijeri ispunjenu kriminalnim činovima, književnim citatima i intelektualističkoj seksualnoj energiji.

U „Le Meprisu“ ili „Preziru“ pratimo snimanje filmske verzije Odiseja na italijanskoj rivijeri i odnos tek angažovanog scenariste Javala (Michael Picolli) koji je tu da film učini komercijalnijim i njegove supruge Camille (Brigitte Bardot), tada najveće filmske zvezde na svetu. Javal sumnja da ga je prevarila sa producentom Prokoschom (Jack Palance) dok ona misli da je scenarista ostavio kao neku vrstu živog, seksualnog poklona kako bi iznudio veći honorar. Reditelj filma Fritz Lang (koji glumi samog sebe) pokušava da ostvari odnos sa scenaristom dok se njegov brak raspada na samom filmskom setu.

Oba filma su remek-dela stila, filmske semiotike i razvijene filozofske kompleksnosti. Dok je prvi politički road movie ispunjen nasiljem i angstom protiv francuske politike ’60-ih, drugi je prvi visokobudžetni Godardov film u kome visokostilski ispituje filozofsku temu propasti intimnog odnosa i institucije braka. I jedno i drugo delo su biseri istorije filma i cerebralni kinematografski rasterivači lošeg vremena. I naravno: rivijere izgledaju neverovatno u oba filma, pogotovo u „Preziru“ koji je sniman na ostrvu Kapri.

TODO SOBRE MI MADRE

Klasik Pedra Almodovar koji se, suprotno ostalim filmova sa liste, mahom dešava po kišnom vremenu.

Manuela (Cecilia Roth) gubi sina tinejdžera u tragičnoj saobraćanoj nesreći i odlučuje da se vrati u Barselonu kako bi njegovom ocu, travestitu, Loli (Topni Canto) saopštila tragične vesti o sinu koga nikada nije znao da ima. U potrazi za Lolom Manuela se priseća svog starog života, nalazi svoju staru prijateljicu Agrado (Antonia San Huan) i upoznaje trudnu časnu sestru Rosu. Sve tri su uništene tragičnim događajima u njihovim životima, ali dovoljno snažne i sposobne da nastave dalje.

Almodovarova gotovo magična sposobnost da vas uveri u ispravnost i dobrotu gotovo neverovatnih i opšte neprihvatljivih društvenih okolnosti doživljava emotivni pik u ovom filmu. Sposobnost glavnih junak(inja) da prevaziđu užasne tragedije i narativ u kome ljudska izdržljivost, dobrota i moć praštanja prevazilaze svaku prepreku gotovo onirički oraspoloži gledaoce ovog filma. Pri tome, film ima dosta scena snimanih na kiši što će vam pomoći u prevazilaženju lošeg vremena očas posla. Jer ako su junaci „Todo sobre mi madre“ mogli proći kroz jezive stvari na istoj kako mi ne možemo preživeti jedan pljusak.

NIJE LAKO S MUŠKARCIMA

Jedan zaokret na SFRJ lake letnje filmove, ovog puta na serijal tzv. „građanskih komedija“ iz ’80-ih na kojima su sarađivali Ljubiša Samardžić i Milena Dravić kao glavni, veoma uigran i omiljen glumački par i Predrag Perišić kao scenarista.

Priča prati razvedenu majku tri ćerke tinejdžerke Ane, Tanje i Milice (Ana Simić, Branka Katić i Dubravka Mijatović), Gordanu (Milena Dravić). Spletom neverovatnih okolnosti, umesto da sama ode na more, Gordana je prinuđena da provede odmor u kampu sa svoje tri ćerke što izaziva gomilu urnebesnih situacija. Na sve to bivši muž (Bata Živojinović) joj javlja da je u bolnici u Beogradu, a kada dođe da ga poseti saopštava da se ponovo ženi 30 godina mlađom ženom. Uzrujana od svega, u bolnici, upoznaje zgodnog doktora Sekulovića (Ljubiša Samardžić) koji se, opet igrom neverovatnih okolnosti, ponovo pojavaljuje u hotelu na moru gde se Gordana vraća na nagovor svojih ćerki.

Iako je i ovaj film limunada on budi najlepša sećanja na zaboravljena letovanja po jugoslovenskom primorju. Zaplet je veoma simpatičan, duhovit i neverovatno dobro i logično razvijen za komediju ovakvog tipa. Hemija između glumaca bukvalno kida i stvarno ne postoji razlog da se ovaj film ili repriza na kišni dan ili pogleda ukoliko ga, kojim slučajem, niste pogledati što je malo verovatno.

BABY DRIVER

Opet skrećemo sa istorije filma, rivijera, SFRJ odmorišta i plažnih avantura na novije i uzbudljivije žanrovske eskapade.

Babydriver prati delimično gluvog vozača getaway automobila Baby-a (Ansel Elgort) koji prevozi misterioznu bandu pljačkaša predvođenu Doc-om (Kevin Spacey) od jedne spektakularne pljačke do druge. Kada upozna Deboru (Lilly James) kelnericu iz all night bara misli da je vreme za penzionisanje. No Doc i ostatak surove ekipe (Jon Bernthal, John Hamm i najluđi od svih Jamie Foxx) misli drugačije.

Genijalni Edgar Wright, reditelj „Shaun of the Dead“ i „Hot Fuzz.“, napravio je pop kulturni žanrovski slatkiš, jedan od najinventivnijih i najzabavnijih filmova 2017. Kombinacija svih mogućih citata, referenci, iz blaxploitation i ostalih filmova ’70-ih, funk muzike sjedinjenja u toliko poznatoj, a opet inovativnoj, novoj formi i sadržaju oplemenili su komercijalni anglosaksonski film. Ako gledanje Baby drivera ne otera loše vreme teško da će bilo šta drugo uspeti.

VICKY CRISTINA BARCELONA

Dve Amerikanke Vicky i Cristina (Rebecca Hall i Scarlett Johansson) tokom odmora u Barseloni odlaze na vikend sa lokalnim slikarom Juan Antoniem (Javier Barden) ne znajući za njegov turbulentni odnos sa bivšom suprugom Mariom Elenom (Penélope Cruz) Uskoro u Barselonu dolazi i verenik Vicky (Chris Messina) i sve postaje još komplikovanije.

Komedija Woody Allena donela je Oskara Penelope Cruz i predstavlja jedan od njegovih najuspešnijih filmova. Kombinacija izuzetno inteligentne komedije, seksa, i prelepih kadrova letnje Barselone čini ovaj film netipičnom letnjom komedijom koja ozbiljno istražuje pitanja vernosti, ljubomore i muško-ženskih odnosa.

„Vicky, Cristina, Barcelona“ je film koji se može slobodno gledati i u samoći, i sa emotivnim partnerom i sa prijateljima. Smejaćete se i, možda, malo plakati ukoliko vas neke scene podsete na ličnu situaciju no ništa od toga neće biti jeftino i ljigavo. Sem možda kiše koja lije, ali i nju ćete brzo zaboraviti.

 TONARI NO TOTORO

Za kraj, ingeniozan animirani film Hayao Miyazaki i njegovog studija Studio Ghibli čiji logo je lik glavnog junaka ovog filma, komšije Totora.

Dve devojčice, Satuski i Mei, sele se u seosku sredinu da bi bile bliže svojoj bolesnoj majci smeštenoj u lokalnoj bolnici. U obližnjoj šumi oktrivaju postojanje magičnog bića Totoroa koji ih vode u neverovatne avanture.

Magijski realizam Miyazakia priča priču o dečijoj usamljenosti i porodičnoj tragediji na vedri i gotovo nezamislivo pozitivan način. Neobični crteži i animacija koje je sada osnov mange, a 1988. bila nepoznata ostatku sveta, dečija bajka koja se tiče svakog odraslog i neverovatna količina pozitivne infantilosti deluje gotovo medicinski na svako loše raspoloženje, a kamoli loše vremenske prilike. Sve u svemu, najbolji film za tmurno vreme.