Melanho-test: Saša Tkačenko o utopijskim ruševinama
Umesto klasičnog intervjua, a povodom izložbe "Ruins of Future Utopia" - postavili smo Saši nekoliko pitanja-izbora-zadataka.
Ruins of Future Utopia je samostalna multimedijalna izložba Saše Tkačenka, a sastoji se od niza radova tematski i osećajno okupljenih oko ideja melanholije i Jugoslavije, te mogućnosti promene/muzeja/revolucije, na samom temelju preispitivanja šta nostalgična osećanja zapravo sadrže: jesu li opasna, zavodljiva, afirmativna i na koji način nas hvataju nespremne u dihotomiji između unutrašnjih očekivanja i spoljašnjih istorijskih i društvenih faktora.
Centralni motivi ove izložbe, ruševine – melanholija – Jugoslavija – nostalgija – utopija – ni kao termini unutar jezika (i ne samo našeg) ne nude konačna značenja. S tim u vezi, celokupna arhitektura Tkačenkove izložbe počiva na dvostrukosti i insistira da onaj koji hoda kroz prostor galerije takođe prolazi kroz asocijativna, goruća polja zapitanosti u vezi sa pozicijom – sopstvenom, svakako – ali i pozicijom društva u kome se nalazi.

Đorđo Agamben
Na nekoliko punktova, ruševine buduće utopije stoje u odnosu na sadašnjost, prošlost i – ukoliko bismo govorili u glagolskim vremenima – snažno naspram sopstvenog potencijala. Tkačenkova izložba nenametljivo poteže temu savremenosti, ne kao vremenskog paralelizma umetnika i publike, već kao daleko kompleksnijeg društvenog i kulturalnog pojma (na način na koji ga, recimo, tretira Đorđo Agamben, a njegov esej na ovu temu možete pročitati na srpskom ili engleskom). Činjenica da se izložba održava upravo u ovom, inicijalno magacinskom prostoru, takođe nije zanemarljiva: tržišna priroda teških industrijskih materijala koji okružuju ovu postavku uokviruje je, ipak, upravo u vremenskom rascepu na kome počiva.
“Ko može reći: moje vrijeme dijeli vrijeme, upisuje u njega cezuru i diskontinuitet; pa ipak, upravo tom cezurom, tom interpolacijom sadašnjosti u inertnu homogenost linearnog vremena, savremenik ostvaruje specijalan odnos među vremenima. Ako je, kao što smo vidjeli, savremenik onaj koji je slomio pršljene svojega vremena (ili, u svakom slučaju, opažao rasjelinu ili tačku prekida), on od te frakture čini mjesto sastanka i susreta vremena i generacija.” Đorđo Agamben




Deo izložbe je i tridesetominutna instrumentalna kompozicija na kojoj je Saša Tkačenko radio sa beogradskim bendom Vvhile, a čija je početna tačka bila “Bilećanka” – pesma iz 40-ih, svojevremeno simbol slobode i otpora. Kompozicija je snimljena uživo u jednom tejku, a za potrebe izložbe vizuelno razložena na nekoliko ekrana. Kroz ovaj rad se, između ostalog, predočava mogućnost ponovne, radikalne interpretacje, a osetan je i binarizam lično / kolektivno.


Natalija Paunić, kustoskinja, iznosi da nostalgija zaokružuje Tkačenkov rad, tematski – ali i metodološki, a ceo njen tekst povodom ove izložbe možete pročitati ovde.
Melanho-test, koji je Saša popunio crvenom olovkom, nalazi se u nastavku; pitanja su nastala kao emotivno-društvena reakcija autorke ovog teksta na izložbu Ruins of Future Utopia. Ukoliko od belih galerijskih zidova krenete nazad peške i uzbrdo ka gradu, melanholija u vama proigraće u svom politizovanom obliku i nežnom revolucionarnom potencijalu – makar do Ulice 29. novembra, gde će je saobraćaj (ili istorija) nesumnjivo zaustaviti.










Saša Tkačenko rođen je 1979. godine i trenutno živi i radi u Beogradu. Od 2008. učestvuje u izložbama u Srbiji i inostranstvu, uključujući izložbe u institucijama poput Centre Pompidou Paris, Muzej savremene umetnosti u Beogradu, mumok – Museum Moderner Kunst Vienna, Museum of Contemporary Art Zagreb, MNAC – National Museum of Contemporary Art Bucharest, Times Museum Guangdong, MSUV Novi Sad, ACP – Australian Centre for Photography Sydney, Belgrade City Museum, Künstlerhaus Bremen, UnionDocs Center for Documentary Art New York, Castello di Rivoli – Museo di Arte di Contemporanea Torino. Tkačenko je bio deo artist-in-residence programa na ISCP u Njujorku i T.I.C.A-AirLAb Tirana Institute of Contemporary Art. Njegovi radovi su deo kolekcija MSU u Beogradu i Telenor kolekcije savremene srpske umetnosti.
Izložbu Ruins of Future Utopia možete videti do kraja marta u galeriji Eugster || Belgrade, (na adresi Viline Vode BB, objekat 5/3), uz prethodno zakazivanje ili tokom planiranih stučnih vođenja – sredom u 18h i subotom u 16h. Kontakt telefon: +381 65 664 96 11.
Tagovi:
Slični članci:
- Roxana Stroe: Moji filmovi su neka vrsta emocionalnog realizma
Roxana Stroe: Moji filmovi su neka vrsta emocionalnog realizma
Andersonov film “Švedska ljubavna priča” mi je bio inspiracija za “Apalačiju”, jer se takođe radi o priči u stilu Romea i Julije.
- Kao rana zora i umivanje: poetika predgrađa Marine Perić
Kao rana zora i umivanje: poetika predgrađa Marine Perić
Sa Marinom Perić smo razgovarali povodom njene druge knjige, a prvog romana, "Sunce nas produbilo". Našli smo se na Vidikovcu, periferiji grada, gde je sunčev zrak oštriji i gde je smeštena radnja ove lirske priče.
- Neki ljudi prave pare, neki daju intervjue
Neki ljudi prave pare, neki daju intervjue
"Mogu da utičem na lokalnu dizajn scenu, lokalnu kulturu, insipirišem nekog da uradi nešto u toj sferi. Ništa više od toga", kaže Stefan Unković.
- Sanja Stojkov (Neon Blck): Određeni motivi nastaju potpuno spontano, ali ne i slučajno
Sanja Stojkov (Neon Blck): Određeni motivi nastaju potpuno spontano, ali ne i slučajno
Do nedelje 16. juna u galeriji Kula u Cetinjskoj možete pogledati izložbu crteža ove tattoo umetnice pod nazivom „Super Fragment”.
- Život kroz kadrove: Intervju sa sarajevskim fotografom Arminom Gracom
Život kroz kadrove: Intervju sa sarajevskim fotografom Arminom Gracom
„Dokumentarna fotografija je divna i važna, ali njome samo rijetki autori mogu solidno zaraditi“, ističe sarajevski fotograf.
- Artist Kartelović, from Berlin to Brač: Street art, nostalgia, and festival culture
Artist Kartelović, from Berlin to Brač: Street art, nostalgia, and festival culture
We need to be open to exploring other cultures and communities.
Lajkuj: