Emir Šehanović – ideja prepoznatog trenutka
Izložba „9:14“, umetnika Emira Šehanovića biće otvorena u petak 15. septembra, u galeriji savremene umetnosti Laufer // Eugster, a tim povodom smo sa njim razgovarali o novim radovima koje planira da predstavi.
Emir Šehanović, poznatiji kao Esh, odlučio je da transformiše izložbeni prostor galerije savremene umetnosti u Beogradu, Laufer // Eugster, a sve to preplićući nekoliko različitih medija, te nadograđujući svoje autentične i kompleksne ideje temama koje su ga kroz celo stvaralaštvo okupirale: paganska tradicija, okultizam i sujeverje. Esh se skoro čitavu deceniju bavio street artom, a zatim je odlučio da ispituje video, digitalne printove i multimediju. Nakon brojnih izložbi u Njujorku, Los Anđelesu, Tokiju, Berlinu, Amsterdamu, Atini, Solunu, Beču, Sofiji, Štutgartu, sajma umetnosti Liste u Bazelu, po treći put svoje radove predstaviće beogradskoj publici u Luci Beograda, i to pod nazivom „9:14“. Kako ovaj umetnik iz Tuzle ističe, izložba je zasnovana na ideji prepoznatog trenutka, a mi smo njega uhvatili upravo u finalnoj fazi priprema za izložbu.



Emire, zašto naziv izložbe baš „9:14“, a ne „05:25“?
9:14 je vreme koje me „prati“ poslednje dve – tri godine. Često mi se dešavalo da kada uzmem telefon u ruke na ekranu piše – 9:14. Kada sam razmišljao o nazivu izložbe, situacija se ponovila. Naravno, naziv ima veze i sa mojim dosadašnjim radom, tj. sujeverjem. Kada primetiš da te neki broj neprestano prati, počinješ da razmišljaš da to ima neko značenje – Da li je to vreme kada nešto bitno treba da se dogodi u tvom životu? Dobra ili loša stvar? Meni je to u isto vreme i interesantno i začuđujuće – mistično. Npr. saznao sam da je preview ove izložbe zakazan baš za 14. septembra (14.09.).
Zaključujemo iz naziva izložbe da nastavljaš da se baviš svojim dosadašnjim temama?
Ti verujes da ti taj broj znači nešto u životu, a istovremeno je trenutak vezan za proces nastajanja rada. Da, ostajem u domenu dosadašnjeg rada. Ovoga puta poseban akcenat stavljam na sam proces nastajanja.





Simbolika u nazivu se ogleda i u procesu tvog rada. Kako on ustvari nastaje?
Većina radova je zasnovana na ideji prepoznatog trenutka. Tokom eksperimentisanja sa materijalima, koji imaju sopstveni razvojni („životni“) proces, nastojao sam da ih zarobim, u meni, najzanimljivijem trenutku. Kao naprimer pur penu. Isto tako, interesantno mi je bilo da dovodim u vezu više trenutaka nastalih na taj način.
Da li to onda znači da su svi radovi nastali kao puka slučajnost?
Ne. Imao sam jasnu ideju šta želim da napravim, ali nisam hteo da imam potpuno kontrolu nad tim, već i da sam materijal utiče na finalni rezulatat koji će i mene, kao autora, iznenaditi.
Kakve ćeš onda „trenutke“ podeliti sa beogradskom publikom?
Na izložbi će biti prikazani video, site specific radovi, kao i skulpture i instalacije.


U tvojim radovima se dosta pojavljuje fotografija. Da li ta lica, prizori i stituacije za tebe imaju posebno značenje?
U dosadašnjem radu sam koristio fotografije i objekte pronađene na buvljacima i sličnim mestima. Ineresovale su me fotografije koje su bile deo nečijeg života. Arhivirene u albumima ili izložene na policama. Posedovale su duh koji su poprimile od sredine u kojima su se nalazile. U novijim radovima to nije slučaj.
Šta je ovoga puta drugačije?
To su odabrani frejmovi videa nastalih u 3D softveru. Ovoga puta sam namenski fotografisao meni interesantna lica, koje sam koristio za te radove.
Novina se javlja i u materijalima koje koristiš.
Da, postoji razlika i u samoj produkciji. Do sada sam koristio već postojeće objekte i nadovezivao se na njih. Nalik – readymade radovima. Ovoga puta je reč o isključivo „mom radu“ od početka do kraja (smeh). Koristio sam industrijske materijale, kao što su: epoksi, klirit, plastiku i slično.
Za koju ideju si osećao da je preambiciozna, a ipak ćemo je videti 15. septembra?
Za site specific, do sada moje najveće radove.
Koliko te je galerija Laufer / /Eugster podržala/inspirisala u tako nečemu?
Kao umetniku koji sarađuje sa Galerijom Laufer // Eugster velika je privilegija što imam priliku da podupirem njihovu viziju. Izložbeni prostor mi je i te kako bio inspirativan i izazovan da se poigram sa njim, a ujedno i realizujem svoju zamisao.
Koliko dugo si radio na „9:14“?
Intenzivno poslednja tri meseca. Većina ideja se javila dosta davno, ali su čekale pravo vreme, na pravom mestu.



Na kakvim mestima, sa kakvim ljudima, i u koje doba ti nailazi inspiracija?
Svakodnevni rad, razmišljanje i istraživanje prethode svakom stvaranju. Isto tako, doprinose i razgovori sa kolegama koji podstiču i stimulišu.
Opiši svoju umetnost u tri reči.
Opskurno, organsko, slojevito.
I za kraj, koliko je sati?
9:02h.
Za sve one koji nisu u prilici da dođu otvaranje izložbe, to mogu učiniti od od 16. septembra do 13. oktobra 2017. Radno vreme galerije je subotom – 16, 23, 30. septembar i 7. oktobar, 14.00h – 18.00h.
Tagovi:
Slični članci:
- Glampiri: roman jedne generacije
Glampiri: roman jedne generacije
Sa dramaturgom Vladanom Maksimovićem smo razgovarali o njegovom prvom romanu Glampiri, uzbudljivoj krvopijskoj priči o beogradskim hip milenijalcima. Izvol’te u salonu!
- Brankica Žilović Šoven: Polja sećanja i isprepletanost nasleđa
Brankica Žilović Šoven: Polja sećanja i isprepletanost nasleđa
O odupiranju paralizi u svetu koji insistira na fatalnom razgovarali smo sa umetnicom čija je izožba trenutno postavljena u Galeriji Novembar.
- Sunce nikad više
Sunce nikad više
U Boru uskoro počinje snimanje filma o zagađenju i rudniku koji uništava jednu zajednicu. Snimanje ovog filma možete pomoći kupovinom samoodrživog mikro ekosistema.
- Lidija Delić: Delo ozvučeno tišinom
Lidija Delić: Delo ozvučeno tišinom
Rad ove umetnice predstavlja rezultat igre u tom prostoru i namere da se prikaže, evocira tačka u vremenu u kom jedan događaj prelazi u doživljaj
- Mihael Hajndl: Srbija je prva zemlja na Balkanu s kojom sam izgradio snažnu umetničku vezu
Mihael Hajndl: Srbija je prva zemlja na Balkanu s kojom sam izgradio snažnu umetničku vezu
Austrijski umetnik, učesnik projekta „Na drugi pogled”, istraživao je potencijal radnika da se pobune protiv vlastitih radnih i životnih uslova.
- Lazar Jovanov: Mi smo “kolevka mira”, a ne “bure baruta”
Lazar Jovanov: Mi smo “kolevka mira”, a ne “bure baruta”
Lajkuj: