Da li imate preko 18 godina?

Marcel Ferencz: Stare zgrade čuvaju istoriju i identitet zajednice

Želim da pružim više od funkcionalnog objekta. Želim da ljudima dam nezaboravno iskustvo.

Autor:

Marcel Ferencz jedan je od 10 odabranih elitnih predavača iz sveta arhitekture koji će na predstojećem 7. Kongresu i manifestaciji “Održiva arhitektura – energetska efikasnost”, koji se održava u Jugoslovenskoj kinoteci od 4. do 6. oktobra, predstaviti svoje ideje i vizije sadašnjosti i budućnosti održive arhitekture.

Ferenczova dostignuća su brojna, i često su vezana za projekte velikih sportskih objekata, poput Duna Arene, gde je u Budimpešti održano Svetsko prvenstvo u plivanju 2017. i 2019. godine; pobedio je na konkursu za dizajn Nacionalnog atletskog stadiona u Budimpešti, a takođe je i glavni projektant stadiona izgrađenog za Svetsko prvenstvo u atletici 2023. godine.

Duna Arena

Zbog čega je, po Vašem mišljenju, značajno češće okupljati profesionalace iz oblasti arhitekture i održive gradnje?

Mislim da je inicijativa vrlo dobra, jer u današnjem svetu postoji sve veća potreba za energetski efikasnim profesionalnim zgradama. Održiva arhitektura, osim ugrađenih materijala i energetskih karakteristika izgrađenih objekata, analiza veličine i funkcije zgrada, takođe pomaže u stvaranju isplativijeg i održivijeg sveta.

Na čemu će biti fokus vaše prezentacije na Kongresu?

Glavna tema mog predavanja su kulturni i sportski objekti koje sam projektovao i koji jačaju zajednicu. Verujem da ovi javni objekti trebaju u potpunosti da služe kulturnim potrebama građana, pored svoje funkcionalnosti. Želim da govorim o strategijama koje su se pokazale uspešnim na osnovu korisničkog iskustva.

Koje mesto u vašem svakodnevnom radu zauzimaju aktivnosti u pravcu održive arhitekture?
Projektovali smo Etnografski muzej na takav način da je dobio BREAM EXCELLENT sertifikat. Veoma je važno da troškovi održavanja modernog muzeja budu niski. Pokušao sam da istaknem prednosti dekoracije fasade koja hladi zgradu. Takođe, cela zgrada se hladi preko velike zakrivljene zajedničke krovne bašte koju ljudi koriste tokom cele godine. Drugim rečima, arhitektura predstavlja održivost i iskustvo zajednice u isto vreme. To je moj moto, da sve bude prisutno istovremeno.

Mnogi od ključnih svetski poznatih arhitekata ističu značaj rehabilitacije zgrada, umesto uništavanja starih i gradnje novih objekata. Koja su vaša razmišljanja o ovim praksama?

Rehabilitacija zgrada je vrlo važan, ali ne i jeftin poduhvat. Naravno, postoje zgrade koje više ne ispunjavaju moderne tehničke standarde u smislu statike, mehanizacije i energetike. Ima zgrada koje više ne ispunjavaju prostorne zahteve, na primer zbog male visine unutrašnjih prostorija, jer promene dimenzija u nosivoj strukturi i tehnički uslovi za mehaničke instalacije ne omogućavaju zadržavanje ovih objekata. Međutim, postoji način da se promeni funkcija i kreativno preispita rad ovih zgrada. Najvažnije je da stare zgrade čuvaju istoriju i identitet zajednice, zbog čega je vrlo važno doneti promišljenu odluku o rušenju ili rehabilitaciji.

Poznati ste po projektovanju sportskih objekata, stadiona. Šta je specifično u vašem pristupu ovoj vrsti arhitekture?

Želim da pružim više od funkcionalnog objekta. Želim da ljudima dam nezaboravno iskustvo. Moj cilj je da ljudi postanu bolji posećujući moje zgrade. Zajednički i javni prostori koje posete treba da im pruže iskustvo za ceo život i nezaboravno vreme.

Kako vidite budućnost arhitekture i glavne izazove u vezi sa klimatskim promenama, devastacijom prirode i urbanim planiranjem u već prenaseljenim gradovima?

Verujem da će broj ljudi na planeti početi da opada. Postoje mesta gde je gustina naseljenosti već dostigla maksimum. Ali, u tom smislu se mora se uzeti u obzir da i dalje ima mnogo neiskorišćenih zemljišta, a njihov broj varira u zavisnosti od država i regionalnih jedinica. Naša profesija će se suočiti sa mnogim zadacima u projektovanju zgrada koje donose više izazova. Čak i danas, često je potrebno planirati za poplavljena područja, nasipe, složene saobraćajne čvorove i brownfield područja, jer u funkcionalnim popularnim gradovima nema novih i idealnih parcela, već su slobodne one koje su vrlo teške za izgradnju. Drugim rečima, tehnologije, korišćeni materijali, stil projektovanja i površine koje se inkorporiraju, sve to doživljava transformaciju.

Marcel Ferencz

Naslovna fotografija: Nacionalni atletski stadion u Budimpešti

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: