Da li imate preko 18 godina?

Top lista: najbolje uloge Berta Rejnoldsa

Omaž filmskoj legendi kojoj su, pored Gige Moravca, najbolje stajali brkovi.

Prethodne nedelje, 06. septembra, zauvek nas je napustila jedna od poslednjih, pravih holivudskih zvezda. Njemu u čast prisećamo se 10 nezaboravnih (od ukupno 186) uloga koje je ostvario u karijeri dugoj 58 godina. Bert Rejnolds (1936.-2018.) bio je simbol Holivuda. Onog starog. Mačoističkog u najboljem smislu te reči, tradicionalnog u etičko-moralnom smislu, drugarskog.

Iako je prve zvezdane trenutke doživeo u vreme „novog Holivuda“ početkom ’70-tih kada Amerika prolazi kroz socijalne i društvene promene čiji značaj zauvek menja „fabriku snova“ i uvodi kritički diskurs u studijske filmove, Rejnolds ne pripada grupi glumaca kao što su Robert De Niro, Al Paćino, Ričard Drajfus, Džek Nikolson. Bert je bio „grajnder“, iskusan i poznat glumac koji postaje zvezda tek 1972. s filmom „Oslobođenje“  Džona Burmana.  Penzionisani igrač američkog fudbala koji je nakon srednjoškolske povrede otišao u Njujork da postane glumac, a takve okolnosti uče da se uloge ne odbijaju kako je više puta isticao u intervjuima.

Njegov šarm, harizma, smisao za humor i veština samoironijskog otklona od titule seks simbola napravile su većeg glumca i veću zvezdu od sopstvenih glumačkih sposobnosti. Talenat mu nikada nije manjkao. Bert se nije libio da igra u različitim žanrovima mada je najviše uspeha postigao u komedijama i akcionim komedijama, žanru koji je maltene uspostavio zajedno sa čuvenim kaskaderom i kasnije rediteljem i jednim od najvećih inovatora strukture scena automobilskih potera, Halom Nidanom.

Bio je prvi glumac ne-komičar gostujući voditelj emisije Džona Karsona u kojoj je ugostio svoju bivšu ženu, britansku glumicu Džudi Karne, s kojom je prošao kroz tabloidni razvod i bio u medijskom ratu 6 godina. Slikao se skoro nag za naslovnu stranu „Kosmopolitena“ 1972. Živeo je raskalašno i dva puta proglašavao bankrot tokom poslednih 20-ak godina. Uspeo je i da snimi album 1973. „Ask me what I am“, napiše dečiju knjigu „Barkley Unleashed: A Pirate’s Tail“ 1987. posedovao je i NASCAR tim „Mach Racing“, otvorio i nekoliko restorana.

Na kraju, sve je propalo, kao i njegova karijera, ali zvezda Berta Rejnoldsa sija dokle god postoji kinematografija. Kao dokaz, evo liste uloga koje ćemo zauvek pamtiti.

OSLOBOĐENJE (DELIVERENCE) 1972.

Ko je ’80-tih gledao ovaj film kao klinac na tadašnjoj Jugoslovenskoj Radio Televiziji ili i dalje ima traume od istog ili voli isčašene akcijaše više od svega. Nominovan za Oskara za najbolji film i režiju remek-delo Džona Burmana o 4 gradska momka iz Atlante (Džon Vojt, Bert Rejnolds, Ned Biti i Roni Koks) čija avantura u divljini Džordžije postaje borba za goli život u sukobu sa porodicom lokalaca, švercerima alkohola, i južnjačkim psihopatama govori o izraženim socijalnim razlikama u vijetnamskoj Americi spakovanim u uzbudljiv i napet akcioni narativ koji istražuje i ljudsku psihologiju u kriznim situacijama, prijateljstvo i ponašanje ljudi svedenih na animalni instinkt preživljavanja.

Rejnolds ulogom mačo gradskog šmekera Luisa, kao i transformacijama karaktera tokom filma, postaje zvezda pošto film doživljava i komercijalni i kritički uspeh. „Oslobođenje“ i danas smatramo jednim od najboljih akcionih filmova svih vremena, sa tenzijom i dramatičnošću koje i dalje stoje.

ZATVORSKI KRUG (THE LONGEST YARD) 1974.

Prva saradnja Rejnoldsa i reditelja Roberta Oldriča iznedrila je jedan od najzabavnijih zatvorskih filmova svih vremena. U „Zatvorskom krugu“ Rejnolds igra Pola Krua, zvezdu američkog fudbala, bezmalo sopstveni alter ego, koji završava u zatvoru zbog prebijanja žene i napada na policajca. Zloglasni upravnik Hejzen (Edi Albert) nagovora Krua da napravi tim od zatvorenika koji će se suprotstaviti timu stražara. Kru pristaje, ali dalja nagovaranja u cilju nameštanja utakmice bude inat i želju da razbije čuvare u meču koji ne samo da će promeniti situaciju u zatvoru već i samog Krua.

Ovaj film  prikazuje sve elemente glume Berta Rejnoldsa u najsjajnijoj formi:  šarmatan, ciničan, duhovit, samokritičan, a opet dovoljno mačo da se svaki muškarac loži na njega. Novi komercijalni uspeh i pamtljiva uloga pomogli su u izgradnji mita o Bertu Rejnoldsu kao simbolu mačo Holivuda.

GRAD OPASNOSTI (HUSTLE) 1975.

Ovenčan slavom, Rejnolds nastavlja sa karijerom akcione zvezde i drugi film u kome briljira u svim glumačkim aspektima je „Grad opasnosti“, opet u režiji Roberta Oldriča. Priča se vrti oko mačo, ciničnog  policajca iz Los Anđelesa, Gejnsa, koji je anti-junak u svakom pogledu: pije, viđa se sa francuskom kurvom koju igra Katrin Denev, ponašanje mu je izvan svih policijskih pravilnika, dok pokušava da reši misteriju sumnjivog samoubistva porno glumice.

„Grad opasnosti“ je tvrdi neo noir i jedan od 4 filma Rejnoldsova filma koji su izašli 1975. što govori o njegovoj slavi tih godina i radnoj etici (ili želji za zaradom, svejedno). Nepravedno zapostavljen krimić ima sve postulate odličnog noir-a pojačanog upečatljivom glumom i raznovrsnošću i dubinom karaktera odlično posloženih od strane Oldriča i predstavlja jedno od najboljih ostvarenja Berta Rejnoldsa u punoj snazi.

BIOSKOP ZA GROŠ (NICKELODEON) 1976.

Oda Pitera Bogdanoviča Holivudu s početka 20-og veka je drugi (prvi je jedva gledljivi „Zatamnjenje“ iz 1968) od neverovatnih 10 „filmova o filmu“, produkciji ili filmskoj industriji u kojima je igrao Bert Rejnolds. Nije jasno zbog čega mu je ova tema toliko prijala, ali Bogdanovičev epski projekt o Leu Herigenu, smušenom scenaristi i reditelju (Rajan O’Nil) beznadežno zaljubljenom u glavnu glumicu (Džejn Hičkok) bio je prvi u talasu fillmova o „starom Holivudu“ i eri nemog filma krajem ’70-tih godina.

Iako je iz Mel Bruksov „Nemi film“ nastao u pomenutom talasu, a tu Rejnolds igra samog sebe u minijaturnoj ulozi, smešniji i bolji, „Bioskop za groš“ predstavlja prvu  Bertovu ulogu u kojoj, bar delimično, izlazi iz sopstvenog lika. Da se ne lažemo, i dalje je alfa mužjak, blaga komička parafraza na Erola Flina i Rudi Valentina, ali kontekst filma epohe izvlači najbolje iz glumca i omogućava mu da pokaže i deo raskošnog talenta.

Nažalost, „Bioskop za groš“, ostaje upamćen po skandalima. Reditelj je sve vreme bio u sukobu sa čelnicima Kolumbije koji su mu nametnuli oca i ćerku O’Nil, tada u piku slave zbog filma „Papirni mesec“ za koji je Tejtum dobila Oskara 1973. kao najmlađa dobitnica u istoriji, i odbili Sibil Šepard za koje je Bogdanovič pisao glavnu žensku ulogu jer je ostavio suprugu zbog nje i tabloidi su negativno pisali o tom skandalu. Na kraju, film je premontiran i smatra se najvećim neuspehom slavnog reditelja iako je Bert ostvario sjajnu ulogu i nastavio da radi sa Bogdanovičem, koji ga je, po rečima Roberta Oldriča, mogao ubediti da igra i sadržaj telefonskog imenika, a ovaj bi bez pogovora pristao.

SMOKI I BANDIT (SMOKEY AND THE BANDIT) 1977.

Najgledaniji film u karijeri Berta Rejnoldsa je prvi koji je režirao njegov veliki prijatelj i jedan od najvećih kaskader majstora i reditelja akcionih filmova svih vremena, Hal Nidam. Priča o južnačkom kamiondžiji Banditu (Rejnolds) i autostoperki Keri (Seli Fild) koje jure šerif Buford (Džeki Glison) i njegov sin Džunior (Majk Henri) dok švercuju šleper Coors piva preko Misisipija jedan je od najvećih filmskih hitova ’70-tih. Zaradivši, za to vreme, neverovatnih 300 miliona dolara „Smoki i bandit“ je predstavljao revoluciju za američku kintematografiju : scene automobilskih potera u ovom filmu su prvi put snimane sa „shotmaker“-om, specijalnim vozilom sa velikim kranom i kamerom (koje je Nidam izmislio) a narativ se uklapao u trend filmova o auto banditima, uspostavljen krajem tih godina, nadgradivši ga dramaturgijom uzbudljive i gotovo neprekidne scene potere.

Ovo je bio i prvi film za Rejnolds i Fild koji su u to vreme bili u vezi. Zajedno su snimili 4 filma i u svakom je Fild igrala Rejnoldsovu devojku. A što se tiče njegove glume : „Smoki i Bandit“ je film gde sve pršti od rutinskog repertoara brkate zvezde što i ne čudi pošto je uloga i pisana za njega. U svakom slučaju, ukoliko niste pogledali ovaj biser akcionog filma, obavezno ga nađite.

ŠARKIJEVA MAŠINA (SHARKY’S MACHINE) 1981.

Podžanr policijskog „buddy movie“ filma uspostavlja Bert Rejnolds u svojoj trećoj režiji iz 1981. „Šarkijevoj mašini“. Stariji pamte ovaj film kao originalni VHS „Jadran filma“ koji se prodavao u Robnim kućama pa je na ovoj listi i delom zbog nostalgije autora teksta, ali uloga tvrdog policijaca Šarkija koji biva ražalovan u Odeljenje za poroke gde slučajno otkriva mafijašku zaveru povezanu sa visokim državnim zvaničnicima jedna je od najboljih u Bertovoj karijeri. Priča filma postaje vatromet akcije, zajebancije i testosteronske zabave pošto Šarki okupi ekipu takođe proskribovanih pandura iz odeljenja i napravi ekipu pod imenom „Šarkijeva mašina“ koja je u stanju da reši gotovo svaki slučaj. Na samo njima znan način, naravno.

Iako polutrešina, ovaj film je izuzetno zabavan i ima nekoliko legendarnih scena koje funkcionišu i dan-danas. O Bertovoj ulozi da ne govorimo – Šarki je sve što ste ikada očekivali od njega i pravo je vreme, u doba žalosti za velikanom, obnoviti klasik njegove karijere. Zamalo da zaboravimo – Rejnolds se pokazao i kao dobar reditelj što je za glumce njegovog tezgaroškog renomea bila retka pojava.

TRKA KENONBOL (THE CANNONBALL RUN) 1981.

Ol star podela sa Rejnoldsom, Farom Fosit, Adrijen Barbo, Rodžerom Murom, Dinom Martinom, Semijem Dejvisom Mlađim, Piterom Fondom i Džeki Čenom, pod Nidamovom rediteljskom palicom, je još jedan film o ilegalnim automobilskim trkama u kojima učestvuje gomila ekscentričnih karaktera.

„Trke Kenonbol“ počivaju na prinicipa koje su uspostavili Rejnolds i Nidam ’70-tih : mačo likovi, seksi cice ( što Barbo i Fosit sve vreme potpaljuju u uskim trikoima sa velikim izrezima), prizeman humor i fenomenalne scene automobilskih potera što ga čini izuzetno zabavnim. Što se tiče Rejnoldsa, isporučuje svoju uobičajnu rutinu i to u velikim količinama.

Iako je film dosta slabiji od „Smoki i Bandit“ na krilima tog uspeha i sa dodatim evropskim šmekom Rodžera Mura film je zaradio preko 70 miliona i doneo komercijalni uspeh, te se mora spomenuti na ovoj listi.

VRELINA VELEGRADA (CITY HEAT) 1984.

Parodija na noir krimiće po scenariju velikog Blejka Edvardsa uparila je Berta Rejnoldsa i Klinta Istvuda u filmu u kome ekstenzivno parodiraju sopstveni glumački opus: Istvud opasnog i tvrdog pandura, a Rejnolds mačo zavodnika privatnog detektiva. Nekada partneri u policiji, a u filmu ljuti protivnici, u Kanzas Sitiju 1933. moraju se udružiti kako bi sprečili rat između suprotstavljenih mafijaša.

„Vrelina velegrada“ je biser ’80-tih koji nekada uspešno, a nekada ne, klizi između parodije i neo noir-a  pokušavajući da realističkom postavkom ismeje žanr. Da li je film uspeo ili ne procenićete sami, ali komički potencijal Berta Rejnoldsa dostiže vrhunac u ovom filmu pošto uspeva ne samo da ismeje žanrovsku potku noir likova već i sopstvene uloge pandura na kojima je sagradio karijeru. Iako nevažan s kinematografske strane, ovaj film pokazuje sav talenat velike zvezde i njegov ispravan odnos prema sopstvenoj karijeri.

SVI PSI IDU U RAJ (ALL DOGS GO TO HEAVEN) 1989.

Koja holivudska zvezda (pre Piksar studija) bi pristala da učestvuje u animiranom filmu i da svoj glas nemačkom ovčaru? To je bio Bert Rejnolds u jednom od najboljih crtanih filmova ’80-tih, „Svi psi idu u raj“. Dajući glas namazanom ovčaru koji beži iz kafilerije u Nju Orleansu i uranja ponovo u svet uličnih džukaca  Rejnolds oživljava svoju karijeru u potpuno drugom stilskom diskursu i pogađa pravo u metu: Čarli B. Barkin je, i danas, jedan od omiljenih crtanih junaka deci širom sveta, a glumac je pokazao kako se snalazi na terenu na kome ga niko nije očekivao. Naravno, jasno je da je ovaj Rejnoldsov potez bio isforsiran činjenicom da je ’80-tih ispao iz fokusa i izgubio status zvezde, ali se vratio na pravi, iako neobičan način.

Ukoliko niste pogledali ovaj biser obavezno to ispravite. Sigurno ćete još više zavoleti Berta.

Bert je do kraja mrzeo naredni film i svoju ulogu, ali za kraj i omaž poslednjoj pravoj holivudskoj zvezdi nema boljeg ostvarenja. Slava ti i hvala za sve!

NOĆI BUGIJA (BOOGIE NIGHTS) 1997.

Za kraj liste uloga koju svi pamtimo, uloga koju je mrzeo i koja mu je donela nominaciju za Oskara za najbolju epizodnu ulogu u remek-delu P.T. Andersona o počecima porno industrije u Kaliforniji. Igrajući porno reditelja Džeka Hornera koji nalazi obdarenog restoranskog radnika Edija (Mark Valberg) i ubeđuje ga da postane porno glumac pod pseudonimom Dirk Dagler, Rejnolds ostvaruje jednu od najboljih uloga u svojoj karijeri, ulogu koja je savršena kombinacija ironije, satire i tugaljive realističnosti lošeg života porno zvezda i kompletne industrije.

Premda mu je donela novootkrivenu slavu, Bert je mrzeo film i čim ga je završio otpustio je agenta koji mu je našao ulogu. Posle ubeđivanja od strane Andersona, Rejnolds pristaje da učestvuje u promociji filma, ali već posle dve nedelje odustaje od iste jer je, iznerviran, pokušao da nokautira reditelja posle jednog od intervjua.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: