Kvaka 22
U ovonedeljnoj rubrici Enterijer pogledajte prostor gerila umetničkog centra Kvake 22
Popričali samo sa Slavicom Obradović, Ana-Marijom Cupin, Rister Goranom, Ćurčić Jovanom, Nikolom Hajdukovićem, Mihajlović Lukom i Janjić Sinišom o njihovom kolektivu koji upravlja novim gerila umetničkim prostorom u Beogradu pod nazivom Kvaka 22.
Ćao! Ko je sve deo Kvake 22?
Nikola Hajduković: Ja eksperimentišem sa fotografijom i videom i pravim čudnu miziku. Profesionalni sam skijaš.
Slavica Obradović: Ja sam diplomirana skluptorka, ali zapravo vizuelna umetnica.
Ana-Marija Cupin: Ja se bavim muzikom, a pored toga volim umetnost i jogu, po struci sam grafički dizajner.
Siniša Janjić: Slobodan čovek i umetnik.
Goran Rister: “Mlad i zdrav kao ruža“. Neki bunt mora da postoji u čoveku da bi bio živ, kao što i glasi naslov kultnog filma crnog talasa. To je sve što bih rekao o sebi.
Luka Mihajlović: Ja vidim sebe kao nekoga ko se bavi novim promišljanjem društvene stvarnosti, kao nekoga ko je zamenio teoriju i prešao na ogoljenu praksu da ne bi bio nemi svedok, već angažovani umetnik, da bi stvorio nešto ni iz čega, da bi dao deo odgovora na postjugoslovensku tragediju u kojoj sam odrastao, da bi izmenio zatečeno stanje i napravio nešto za moj grad u kome živim i stvaram. Ko se bori, taj može i izgubiti, ali ko se ne bori, taj je već izgubio.
Da li ste se prvo okupili sa idejom o umetničkom prostoru pa našli mesto za Kvaku 22 ili se prvo desila Kvaka 22 pa se onda oformio i vaš kolektiv?
Hajduk: Nekoliko nas je par meseci jurilo prazan i napušten prostor u gradu sa idejom da napravimo novi umetnički prostor. Znači, kolektiv je rođen zajedno sa pronalaskom novog prostora.
A-M: Da, većina našeg kolektiva bila je deo Inex Galerije, još pre nego što se pročulo da se Inex film zatvara mi smo išli u potragu za nekom novom zgradom koja bi bila odgovarajuća, takođe naša ideja od početka nije bila da pravimo skvot kao takav, već na neki način nezavisni umetnički centar.
Rister: I mada je prvo došao Inex Film, ovo nije nastavak Inexa. Ideja svakako postoji dugo, samo je izmenjena i nadam se zrelija.
Slavica: A prostor je otkrio Luka, pa su on, Ana Marija i Dušan okupili ekipu koju su već znali iz Inexa. Ja sam jedina došla naknadno, s obzirom na to da nisam radila u Inexu, a i znala sam samo Dušana, ali mislim da sam se brzo uklopila.
Luka Mihajlović: Poučeni iskustvom Inex Filma nastavili smo sa radom i sa stvaranjem novog mesta kada je starom došao kraj, napravila se prirodna selekcija novih članova i ovog puta iskusniji i zreliji i sa kristalizovanom idejom bacili smo se na posao.




Da li zajedno donosite odluke i kurirate sadržaj ili svako ima svoja zaduženja?
A-M : Odluke donosimo zajedno, a zaduženja su se nekako prirodno podelila među nama, ali većina organizacije pada na Slavicu i mene.
Luka Mihajlović: I zajedno i spontano, pošto smo prilično homogena grupa.
Hajduk: Trudimo se da jednom nedeljno održimo sastanak na kome je prisutan ceo kolektiv, nabacujemo predloge, Slavica ih zapisuje, onda ih ponovo čitamo i uglavnom ih sve prihvatamo, tako da skoro i nema neslaganja. Mnogo smo se više svađali oko boja kojima bismo da farbamo nameštaj.



Jel’ ima neke simbolike u nazivu Kvaka 22 ili je više do zvučnosti?
Slavica: Simbolika je po meni presudna. Wikipedia kaže “Paradoksalna situacija koja je neizbežna, zbog kontadiktornosti pravila.” Ako posmatramo umetničku scenu u Srbiji često se susrećemo sa tom paradoksalnom situacijom… Donkihotovska borba, po mom mišljenju, ali neki entuzijazam nezavisne kulturne scene je očaravajuć u svemu tome, pa ma koliko nema podrške, inicijative uvek postoje, i individualne i grupne. Zbog tog truda i ulaganja je umetnička scena plodna i kvalitetna.
Rister: Lepo je to naš drugar Hajduk smislio.
Hajduk: Pa da, svakako smo jurili da bude zvučno, ali prihvatili smo ga i zbog logičkog paradoksa istog imena za koji je jedan od primera situacija u kojoj je nekome potrebno nešto što može imati samo ukoliko mu to i ne treba. Tako smo pobedili paradoks u našoj državi ne poštujući njenu logiku i uzimajući stvari, tj. zgradu u naše ruke.


Kako ste došli do prostora i u kakvom ste ga stanju zatekli?
A-M: Ovu zgradu je otkrio Luka i zatekli smo je u stanju raspadanja. Bilo je dosta đubreta, buđavih zidova… Opšti haos.
Hajduk: Kao i puno prljave odeće, polomljenog nameštaja, delova za instrumente, fekalija, špriceva, krvavih fleka, podignutog parketa, polomljenih prozora… Možete videti na fotkama.
Luka Mihajlović: Da, pronašao sam ovaj prostor u jednoj od mojih ekspedicija, to mi je jedan od hobija, istraživanje napuštenih i ruiniranih objekata i sakupljanje različitih predmeta u istim, nakon čega koristim te predmete u svojim radovima. Verovatno da sam ušao i istražio oko stotinu ovakvih lokacija, mada kada sam pronašao ovaj prostor znao sam da u njemu možemo napraviti nešto poput Kvake. Iako je prostor bio totalno devastiran i pun đubreta video sam u njemu potencijal, kao i arhitektonsko rešenje koje savršeno odgovara ovakvoj nameni.
Rister: A onda si me pozvao i sve je krenulo .
Slavica: Luka stvarno poseduje magiju da pronađe sumanute stvari.












I, šta je sve trebalo uraditi da bi išta moglo da se dešava unutra?
Rister: Trebalo je malo zavrnuti rukave pa su posle nekoliko meseci fizikalisanja stvari počele da se dešavaju.
A-M: Trebalo je, zapravo, izbaciti 3 kamiona razno-raznog krša i smeća, okrečiti, izgletovati, zakrpiti rupe, dezinfikovati… I dalje smo u procesu sređivanja, za sad smo uspeli da sredimo trećinu prostora. Glavna galerija je u planu i ona će biti u prizemlju. Letos smo pravili koncerte u Gavezu gde smo skupljali novac koji smo onda uložili u sređivanje zgrade.
Luka Mihajlović: Mislim da ljudi nemaju pravu sliku onoga što smo zatekli na licu mesta i koliki trud i rad su uloženi da bi dobili trenutno stanje prostora, da ne spominjem materijalna sredstva koja su do sada uložena u prostor, a uradili smo tek jedan sprat.
Siniša: Naravno ima još puno posla, ali to nas neće sprečiti.


Koliko je trajalo celokupno spremanje i da li je bilo nekih većih problema da se sve dovede u red?
A-M: Sa čišćenjem i radovima smo počeli u junu 2015. I još uvek sređujemo zgradu koliko nam okolnosti dozvole, korak po korak. Treba nam neka veća radna akcija i podrška ljudi, nas je sedmoro, a posla je puno.
Rister: Galeriju još nismo počeli da sređujemo ali se nadamo da će i to da se desi veoma skoro.
Slavica: Da, deo prostora koji je predviđen za galeriju nije spreman, to tek sledi… Raspremljen je srednji sprat zgrade koji jeste predviđen za kulturna dešavanja, ali on ipak neće biti posmatran kao galerija, mi ga samo trenutno koristimo i u te svrhe dok osnovni plan ne sprovedemo u delo.
Luka Mihajlović: Planiramo da uradimo neke stvari koje još nisu viđene u ovom gradu.


Što se tiče samog prostora, za one koji još nisu bili – koliki je, kakva je prostorna organizacija, otkud vam nameštaj, itd?
Rister: Dovoljno je veliki prostor za sve aktivnosti koje smo osmislili i koje će se u narednom periodu dodatno pokrenuti.
Hajduk: Pa da, prostor je prilično veliki, ima 3 nivoa i veliku terasu. U prizemlju do proleća planiramo galeriju sa velikim brisanim prostorom. Na prvom spratu je zamišljeno da bude prostor za radionice, projekcije, predavanja i uopšte okupljanje ljudi radi razmene ideja i razvitka kritičkog mišljenja. Poslednji sprat je namenjen za ateljee.
A-M: Prostor je na kraju ispao kao skrojen za našu ideju.
Luka Mihajlović: A nameštaj i ostale potrepštine smo sakupili od naših prijatelja i doneli od kuće, i potrebno nam je još, tako da ako vama više nije – kontaktirajte nas i donirajte.
Šta se sve može raditi u tom prostoru, to jest’ kakav je program dešavanja?
Slavica: Generalno svi koji izraze interesovanje i imaju ideju šta bi želeli da realizuju u prostoru mi smo spremni da izađemo u susret (naravno ako se poklapa sa konceptom prostora). Zgrada ima dovoljno potencijala i prostora da se realizuju najrazličitije stvari, šteta bi bilo da ga samo naš kolektiv koristi za realizaciju svojih projekata.
Rister: Program nije još uvek u celosti osmišljen ali u načelu se bazira na vizuelnim umetnostima i muzici.
Luka: Za sada nemamo uspostavljeni pravac, mi i dalje plovimo u nepoznatom kako bi eventualno otkrili ono novo.
Koje nas izložbe i projekcije čekaju u bliskoj budućnosti?
Slavica: Za sad imamo plan za neke eksperimentalne muzičke događaje i pravimo manje filmske projekcije. Ja bih volela da ozbiljniji izlagački program počnemo sa realizacijom kada bude spremljen taj deo prostora koji je i predviđen za to u međuvremenu će se sigurno desiti neke izložbe na spratu. Mi okvirno imamo plan koje bi smo izlagače pozivali, samo još da se vremenske odrednice utanače, a i nadamo se da će pojavljivati ljudi koji bi sami izrazili želju da nešto organizuju.
Rister: Ja se nadam dokumentarni, angažovani, eksperimentalni, studentski, igrani i amaterski film.


Da li se iko bunio što ste se tu uselili i da li se plašite da bi neko mogao da vas istera odatle?
A-M: Za sad se niko nije bunio, iskreno ja bih mnogo volela da komšije krenu da dolaze na događaje i da se upoznaju sa našim sadržajima. Ovo mesto treba da služi i lokalnoj zajednici.
Slavica: Mi zapravo od komšija imamo podršku.
Siniša: Da, komšije su bile srećne što se zapravo nešto lepo tu dešava.
Luka: Ukoliko grad i javnost prepozna ovu inicijativu kao nešto dobro i pozitivno, mislim da nemamo čega da se plašimo. Beogradu je potrebno što više ovakvih mesta da bi se stvorila jedna nova misao i novi pristup umetnosti, nezvaničan i neinstitucionalizovan… Sa slobodom izbora.
Slavica: Svakako će nas u jednom trenutku izbaciti, ali zato se trudimo da se što više događaja realizuje i da se iskoristi vreme i prostor dok je to moguće i sve to dokumentuje… A posle toga će opet doći neki drugi projekti, neke druge situacije…


Ko sve i na koji način može da izlaže u Kvaci 22?
Slavica: Lepo bi bilo reći svi, ali morali bi smo imati neka ograničenja pre svega u vizuelnom i konceptualnom smislu želimo da se pridržavamo određenih kvaliteta.
Rister: Za sada sve funkcioniše po pozivu ali želimo da imamo nezavisnu komisiju koja će biti relevantna bar kada je u pitanju glavni galerijski program.
Luka: A uskoro ćemo imati konkurs i svako ko prođe izbor moći će da izlaže u galeriji.


Da li imate neke planove za budućnost?
Slavica: Zavisi u kom smislu se posmatra budućnost… Bliska budućnost – da, a za kasnije videćemo… Go with the flow (smeh).
Rister: Sa ovakvim zakonskim rešenjima vezanim za kulturu i ovakvim položajem umetnosti u društvu bizarno je razmišljati o bilo kakvoj budućnosti ove i sličnih ideja, mislim na neku stabilnu budućnost. Sve je po principu „Dok ide, ide“!
Facebook Kvaka 22 lajkujte ovde.
Instagram pregledajte ovde.
Tagovi:
Slični članci:
- MEJKERS SPEJS: 130m2 nauke, razmene i inovacije
MEJKERS SPEJS: 130m2 nauke, razmene i inovacije
Sa Mirjanom Utvić iz CPN-a pričali smo o novom prostoru koji je ova institucija besplatno namenila svim istraživačima, bez obzira na godine. Kako kažu, prostori poput ovog pravi su inkubatori znanja i tehnologija za 21. vek.
- Mesto po meri roditelja i dece: Igraonica Kliker
Mesto po meri roditelja i dece: Igraonica Kliker
Stare, vintage igračke, kabrio Fića, vozilo iz luna parka koje lebdi na plafonu, kostimi i ostala čuda.
- Savremeni dizajn enterijera: Duša Bibus, preporuka za britanski Vogue
Savremeni dizajn enterijera: Duša Bibus, preporuka za britanski Vogue
- PIGOZA: Magična 6 u 1 kuća na Dunavu
PIGOZA: Magična 6 u 1 kuća na Dunavu
Oktrivamo vam zadužbinu, fondaciju, galeriju, biblioteku, muzej i atelje sa pogledom na reku, u Velikom Gradištu - a sa sitnicama iz čitavog sveta.
- Enterijer: Nađeno vreme
Enterijer: Nađeno vreme
"Kad se putnik vrati kući, neka ne ostavlja sasvim za sobom zemlje u koje je putovao..." Bekon.
Lajkuj: