Da li imate preko 18 godina?

DJ Petko: Stepeni slobode

Zoran Petkoski a.k.a Petko je veteran domaće DJ scene. Na njoj je prisutan gotovo tri decenije. Prvi nastup imao je u legendarnom klubu Industria. Danas je urednik programa D59B radija.

Sa Milošem Radičevićem je razgovarao svojim počecima, slušanju Radija Studio B, a potom i radu u ovom mediju. Svom prvom mentoru i nastupu u legendarnom beogradskom klubu. Govorili su i o Soul Print-u, značaju muzičke platforme D59B i školi DJ-inga koju vodi u Beogradu,

Dao je i važne savete onima koji tek sada ulaze u svet muzike i DJ-inga i spremio mix za čitaoce B/A. Uživajte!

Kako je došlo do toga da postaneš DJ i puštaš muziku? Da li možeš da nam kažeš nešto više o tvojim počecima?

Najranija fascinacija koje se sećam, i siguran sam da je to uticalo na moj muzički razvoj, bila je u stanu, odnosno kućnom studiju našeg poznatog klavijaturiste tog vremena, Laze Ristovskog. Bili smo prve komšije a Sanda njegova ćerka i ja najbolji drug i drugarica. Tada sam prvi put čuo elektronski zvuk. Laza je u svojoj sobi imao gomilu sintisajzera koje smo mi, kada on nije tu, pomalo čačkali. To je kao predodređenje, u svakom slučaju nešto što te kao malog nekako odredi za ceo život.

Parada albuma i Vibracije Slobe Konjovića na radiju Studio B bile su vrlo važne jer su mi otvorile vrata ka različitim žanrovima i izvođačima, što je uticalo na moj ukus i sposobnost da budem svestran i raznolik kao DJ. Radio me je fascinirao, bio sam opčinjen tom drvenom kutijom. Dok su se moji vršnjaci više interesovali za pevanje ili sviranje gitare, moj jedini san bio je da imam sopstvenu emisiju na Studiju B i da budem radijski DJ i voditelj.

Parada albuma bila je vrlo popularna emisija. Išla je utorkom od 21 do 23 i bila poznata po novitetima sa svetske muzičke scene. Ono što je bilo aktuelno u Londonu ili drugim svetskim gradovima, moglo je da se čuje samo nekoliko dana kasnije. Vibracije su bile autorska emisija Slobe Konjovića u kojoj se emitovao i nešto ezoteričniji sadržaj, manje poznata ili alternativna muzika. Vibracije su se uglavnom emitovale noću, stvarajući atmosferu za slušanje muzike koja je drugačija od mejnstrima.

Moj prvi kontakt sa elektronskom muzikom bio je preko starijeg brata koji je u to vreme otkrivao industrial i EBM (electronic body music), slušajući Skinny Puppy, Front 242, KLF, Orbital… kao i neke druge pravce ambijentalnog senzibiliteta. Mislim da su Orbital i Underworld dosta uticali na mene.

To je bio fascinantan period u razvoju elektronske muzike, kad se eksperimentisalo sa zvukom i i kada su se stvarali novi muzički izrazi.

Moj DJ život dobija pravi zamah s pojavom prvih tehno žurki na Akademiji i u klubu Soul Food, Omen i Industria, kao i sa pojavom emisija Yu radija i Radija B92. To su bili ključni trenuci za elektronsku muziku i scenu u Srbiji. Na početku sam muziku puštao sa dekova i ploča, a onda smo 1994. ortaci Kića, Kole i ja prodali starog Yuga 45 i kupili dva Tehniksa 1210 i Gemini mikser.

Dejan Mirković DJ S.T.R.O.B. moj mentor i čovek od koga sam naučio sve o didžejingu. Preneo mi je znanje, veštinu, razumevanje, mogućnosti izražavanja i uticaja na publiku i na emotivnom i na fizičkom polju. Malo je reči koje bi mogle da izraze moju zahvalnost i poštovanje prema njemu. Važno je da imaš takvu osobu da te vodi i podržava u tvom razvoju, zato danas prenosim ono što je on meni nesebično darovao.

Dejan Mirković DJ S.T.R.O.B.

Tvoj prvi gig bio je davne 1996. u kultnom klubu Industria. Da li možeš da se setiš kakav je vajb bio na toj žurci?

Sećam se samo da smo bili zaključani u tom kavezu u kojem je bio miks pult i da smo Sale Sunce i ja šest sati puštali hard tehno. Vajb je verovatno bio vrlo energičan i intenzivan, što je u Industriji u to vreme bilo i uobičajeno.

Happy People je imala značajan doprinos u popularizaciji rejv kulture kod nas. Lale, Marko Nastić, Zmija, Proka i ja bili smo prva DJ postava u to vreme. Naša ekipa nije okupljala samo didžejeve već i druge umetnike poput slikara, vajara i glumaca. Zajedno smo organizovali događaje koji su obuhvatali različite umetničke forme, vizuelne elemente koji su upotpunjavali muzičko iskustvo.

Takav pristup umetnosti dao je poseban pečat Happy People događajima. Uživali smo u muzici, u otvorenosti, zajedništvu, slobodi izražavanja i plesu.

Osim što puštaš klupsku muziku, dugo si uređivao i vodio radijsku emisiju Playground Radio Show na radiju Studio B. Da li možeš da nam kažeš nešto više o konceptu?

U junu 2000. godine krenuo sam u sprovođenje plana da zaista postanem radijski DJ i ostvarim svoj dečački san.
Naime, snimio sam miks koji sam bez najave odneo Slobi Konjoviću Nakon kratkog razgovora, na osnovu Slobinih reakcija, nisam baš bio optimističan, ali svakako sam bio zadovoljan jer sam probao.

Međutim, Sloba ubrzo zove i kaže: “Dečko, ovo je odlično, da li želiš četvrtak celu noć od 22 pa dokle izdržiš?”

To je bio najsrećniji trenutak u mome životu do tada. I dan danas imam taj miks, playground001.mp3, što me uvek podseti na deo puta koji sam prešao, na moj rad i strast prema muzici.

Playground je na Studiju B emitovan 15 godina, svake nedelje od 16 do 18. Uradio sam i snimio preko 830 dvočasovnih epizoda. Koncept je, isključivo, puštanje celih numera uz kratak komentar o izdanju i autoru. Smatram da je dobro da se publika informiše i edukuje ali da ljudima treba  ostaviti prostora da u celosti uživaju u muzici.

Radio je emocija i ljubav. Popularnost me nikada nije zanimala, moj pristup zasnivao se na entuzijazmu. Mogu reći da sam u tom periodu života bio prilično stidljiv, introvertan i nisam želeo previše da se eksponiram, kao ni danas. Ali imao sam veliku potrebu da se izrazim kroz muziku a radio je bio jako moćan medij preko kojeg sam mogao nenametljivo da utičem na emociju ljudi koji su slušali Playground.

Radio Studio B

Izdavao si muziku pod alijasom Petkovski na Farside, Rezonant i Soul Print izdavačkim kućama, da li možeš da nam objasniš svoj proces?

Produkcija je bila logičan nastavak. Brzo sam spakovao svoj prvi kućni mini studio i preko interneta počeo da učim o tome. Gledao sam tutorijale za softver i naučio neke osnove, aranžmanske i produkcijske. Prilično amaterski. Rad kod kuće davao mi je posebnu slobodu i kreativnost kao I trenutno reagovanje na ideje i inspiraciju.

Međutim desilo se da sam bio jedan od pobednika konkursa za remix pesme Force sastava Technasia koja je 2000. bila ogroman klupski hit. Izašao sam na zvaničnom izdanju.

Nakon toga sam vrlo brzo izdao dva EP-ja, za domaći lejbl Rezonant i nemački Farside. Prilično sam bio uspešan i sve je išlo u dobrom pravcu, međutim nedostatak vremena uticao je na moj napredak u produkciji.

Soul Print je naš zajednički lejbl koji postoji od 2009 godine. Đorđe Popović, Akioki i ja. Pojavom Whatpeopleplaya, pretečom Bandcampa, otvorila se mogućnost da sve te numere sa svog hard diska plasiram online. Tako je nastao Soul Print. Prvo kao digitalni lejbl. Odluka da počnemo da štampamo ploče bila je pravi  korak u daljem razvoju, iako to, kod nas, predstavlja veliki rizik i ulaganje.

Za mene vinil ima posebno značenje i simboliku, kao neka čarobna lampa. U izdavačkoj terminologiji često se koristi izraz “printing records”, pa je tako Soul Print u stvari duša umetnika odštampana na vinilu. Taj duh se oslobađa spuštanjem igle na ploču. Kompletan identitet i artwork za SLP radio je nas poznati illustrator Bratislav Milenković.

Da malo razbijemo prošlost i sadašnjost – koje su ti omiljene pesme u poslednjih par dana (navedi do tri numere, prve kojih se setiš)?

Earl’s BOOOM!!! Edit – Black Sunshine (house)

Martyn X Om Unit – Basilisk (dubstep, electronica)

Stereomеtrix  – Volodymyr Gnatenko Remix (ambient electronica)

Danas si urednik programa D59B radija čija je centrala u Berlinu. Da li možeš da nam objasniš kakav vam je setap i ko se čime bavi?

Centrala je zapravo u mojoj radnoj sobi, to je mesto na kojem se odvija tehnički deo, od programiranja i uređivanja programa do društvenih mreža i veb stranice. Moj radio partner i prijatelj Andrija Erić (Akioki) poslednje 3 godine živi i radi u Berlinu pa se tako, delimično, i radio preselio. U Berlinu se nalazi bar D59B iz kojeg se tri puta nedeljno emituje program uživo. Značajan broj didžejeva mahom sa berlinske scene, ali i iz drugih evropskih gradova, vrteo je muziku u baru. Većina tih setova je snimljena i nalazi se na našem kanalu

Tu su i Aleksandra Duende, kao ključni deo senzibiliteta radija, i Oliver Đorđević (Akioki), kao veliki uticaj na muzički sadržaj programa.

Radio D59B je danas izuzetno važna muzička platforma, fokusirana na onlajn strimovanje i promociju muzike ne samo priznatih muzičkih umetnika već i entuzijasta bez profesionalnog angažmana.

foto: Marcella Zanki

Pored toga, vodiš i školu DJ-inga, i to, kako mi se čini – jednu od prvih u regionu, a koja uspešno funcioniše već dve godine. Koliko polaznika imaš i kako izgledaju časovi? Da li polaznici imaju i neke domaće zadatke, recimo u vidu snimanja kratkih mikseva?

Nakon skoro 30 godina rada, sa iskustvom i znanjem koje sam stekao, uz poznavanje različitih žanrova muzike, pomislio sam da imam dovoljno kredibiliteta da osnujem školu i da znanje prenesem drugima. Tako im, po mom mišljenju, pomažem da na ispravan način započnu karijeru jer će pored tehičkog znanja razviti i razumevanje DJ kulture, koja postoji i kao deo pozorišta, filma, televizije, radija…  a ne samo kao deo klupske scene.

Škola pruža podršku i mogućnosti za sve koji žele da uđu u taj svet, i mnogo je više od klasične obuke i časova. To je mesto gde ljudi mogu da se povežu, inspirišu i podrže jedni druge na svom kreativnom putu… Moj cilj je da stvorim zajednicu koja podržava kreativni put svih i omogućava im da rastu kao umetnici.

Nastava se izvodi na srpskom i engleskom jeziku. Školu je do sada pohađalo oko 80 učenika, uglavnom iz Srbije, ali iz Kanade, Meksika, Švedske, Ukrajine, Rusije, Hrvatske, Španije… Mnogi od njih danas uspešno nastupaju u klubovima i barovima.

Rad se odvija po grupama sa maksimalno dva učenika. Grupni rad sa malim brojem učenika omogućava veću pažnju i interakciju sa mnom kao edukatorom, što pospešuje brzinu i kvalitet učenja. Fokus na praktičnom radu omogućava učenicima da steknu veštine miksovanja kroz realne situacije i primere, a sama tehnika miksovanja, uz pratnju teorijskog dela, pomaže u razumevanju koncepta iza procesa miksovanja.

Vremenom sam shvatio da je pojednostavljeni program uz igru i oslobađanje veoma efektivan pristup. Oslobađanje od suvišnih pravila i pritiska omogućava ljudima da se osećaju slobodno da istražuju i eksperimentišu. Uz dobru ravnotežu praktičnog i teorijskog dela, zajedno sa interaktivnim pristupom, dobija se prilika za razvoj  veštine miksovanja na optimalan način.

Svaki žanr muzike ima svoje specifičnosti, stoga nastava obuhvata učenje različitih tehnika miksovanja, u zavisnosti od žanra (house, techno, electro, disco, funk itd)

Da li planiraš da objaviš neko novo izdanje?

Produkcija zahteva mnogo vremena a nisam siguran da ću ga uskoro imati, možda u nekoj saradnji kod nekog kolege u studiju nastane neka muzika iz nekog džemovanja. Nastićev studio je verovatno najrealnija opcija. Sviđa mi se njegov preozbiljan setap i vajb kućnog studija.

Iza tebe je karijera duga skoro 30 godina (VAU!), te samim tim imaš baš neverovatno iskustvo koje malo ko ima na ovim teritorijama. Šta najviše voliš (osim samog puštanja muzike, naravno)?

Volim da vidim da ljudi zaista uživaju u muzici koju DJ pušta. Feedback koji dobijate od publike, bilo to kroz ples, osmehe ili direktne reakcije, skroz je neprocenjiv. Iz tog razloga najviše volim manja intimnija mesta kao što je Lift na primer. Na takvim mestima postoji bliži kontakt između DJ-a i publike. Stvarno uživam tamo da puštam.

Da li možeš da nam objasniš kakvu si muziku odabrao za naše čitaoce u tvom miksu? Da li je u pitanju neki specifičan žanr ili nešto drugo?

Dvoumio sam se između neke elektronske ambient i techno, acid muzike koja mi se trenutno sviđa i muzike koju već neko vreme istražujem a koja možda i ne može da se svrsta u određeni žanr.

“Library” se odnosi na muziku koja je namenjena korišćenju u medijima kao što su filmovi, televizijski programi, reklame, video igre, dokumentarci i slično. Ova vrsta muzike stvara se sa ciljem da bude lako dostupna i da se koristi kao pozadinska muzika ili zvučni efekti.

Fonoteke obično imaju širok spektar žanrova, raspoloženja i stilova, od klasične i filmske muzike do popa, roka, džeza, elektronske muzike i mnogih drugih. Tako da sam se za ovu priliku ipak odlučio za tu vrstu miksa.

Da li možeš svoj miks da nam opišeš u dve reči?

Stepeni slobode.

Koju poruku bi poslao mladim entuzijastima koji žele da budu DJ-evi?

Slušajte mnogo različite muzike, edukujte se, istražujte žanrove i stilove, proširite svoj vidokrug. Vežbajte redovno, probajte različite tehnike miksovanja i razvijajte svoj stil. Neka vaša muzika odražava vašu kreativnost i ličnost. Budite strpljivi, uspeh u DJ-ingu zahteva posvećenost, strast i kontinuirano učenje.

U čemu se ogleda progres lokalne scene i šta misliš o njoj?

Kod mene postoji zabrinutost u vezi sa trenutnim stanjem klupske scene i nedostatkom ozbiljnih klubova sa rezident didžejevima.

Rezidenture su svakako važne za napredak lokalne scene jer DJ-evi imaju priliku da redovno nastupaju, da grade svoj stil i razvijaju kontakt sa publikom. Klubovi treba da pruže prostor za lokalne ali i da otvaraju vrata za međunarodne DJ-eve koji mogu da donesu nove trendove i perspektive.

Da bi se izgradila snažna klupska scena, potrebno je da postoje klubovi i promoteri koji prepoznaju i podržavaju domaće talente. Veću vidljivost i priliku za dalji napredak omogućilo bi i postojanje platformi za promovisanje lokalnih DJ-eva poput radijskih emisija i internet platformi, što kod nas nije slučaj.

I za kraj, da li mogu da te zamolim da nam preporučiš neki miks koji je bio emitovan na radiju D59B?

Teško je izdvojiti neki miks od preko 2200 objavljenih na radiju D59B. Ali evo nesto sto trenutno dosta slusam i kolima je mix iz bara u Berlinu.

Preporučio bih svaku od preko 100 autorskih emisija jer svaka je delo zasnovano na značajnom muzičkom iskustvu i angažovanju. Sve su to izvrsni didžejevi i selektori koji imaju nešto jedinstveno i vredno da ponude. Ogroman respekt za sve njih.