Da li imate preko 18 godina?

Žuta, plava, crvena

Zašto je Mondrian neodoljiv

“Umetničko delo mora biti proizvedeno, sagrađeno. Potrebno je stvoriti što je moguće objektivniji prikaz oblika i odnosa”

Pit Mondrian

1986. godine u jednom beogradskom časopisu pojavio se transkript predavanja proslavljenog filozofa Waltera Benjamina nazvanog Mondrian 1963-1996. U isto vreme, u salonu Muzeja savremene umetnosti otvorena je izložba International Exhibition of Modern Art (Armory Show), u okviru koje su bili izloženi Mondrianovi radovi. Oba događaja su morala biti neka zabuna, jer niti Benjamin niti Mondrian nisu bili više živi, a Armory Show je bila prva američka putujuća izložba moderne umetnosti organizovana 1913. godine. Očito da je reč o subverzivnim akcijama, međutim, zašto baš radovi jednog od najvećih slikara apstrakcije predstavljaju fokus ovih projekata? Pre no što odgovorimo na ovo pitanje koje se najpre tiče lokalnog konteksta, pozabavićemo se ukratko time ko je umetnik uopšte bio i zašto je njegovo slikarstvo toliko bitno.

Neosporno je da ime Pita Mondriana (1872-1944) predstavlja sinonim za apstraktnu umetnost. Ovaj slavni Holanđanin počeo je svoju karijeru dosta rano, s obzirom na to da je podršku i podstrek za bavljenjem umetnošću dobio iz porodice – od strane oca i ujaka koji su bili slikari. Neke od prvih slika sugerišu umetnikovo koketiranje sa različitim stilovima, od postimpresionizma do fovizma. Međutim, ubrzo nakon upisa na amsterdamsku Kraljevsku akademiju, Mondrian počinje da se zanima za teozofiju, u tom periodu popularnu ezoteričnu doktrinu. Spiritualno znanje postaje umetnikova osnovna težnja, te se može reći da teozofsko učenje igra veliku ulogu u formiranju njegove umetničke i teoretske prakse. 1912. godine Mondrian uspostavlja neoplasticizam kao stil površinskog nefigurativnog slikarstva. Četvorougaona mreža sastavljena od crnih linija, osnovne boje (crvena, plava i žuta) i neboje (crna i bela) postaju prepoznatljivi elementi Mondrianovog opusa, ali i odrednice uticajne umetničke grupe De Stijl (Pit Mondrian i Teo von Dezburg), koja je znatno uticala na rad umetničke škole Bauhaus i konstruktivističko slikarstvo.

IMG_3665m

Međutim, rad ovog umetnika odigrao je veliku ulogu u razvoju posleratne apstraktne umetnosti, arhitekture, ali i dizajna. Ukoliko rečenica Manje je više arhitekte Mis van der Roa predstavlja credo tog perioda, mogli bismo reći da pročišćena geometrijska forma evidentno poseduje neobičnu auru i na najbolji mogući način otelovljuje ideju progresa i modernosti. S tim u vezi, nikako se ne sme zanemariti ni ubrzani razvoj potrošačkog društva koji je omogućio začetak postepenog brisanja granica između popularne i visoke kulture, kada dolazi do komercijalizacije odnosno intergirasanja ikoničnih motiva moderne umetnosti u svet mode i dizajna. Kao najpoznatiji primer svakako se može izdvojiti Mondrian dress francuskog modnog dizajnera Yves Saint Laurenta iz 1965.godine. Takođe, zanimljiv je Mondrian autobus raspevane porodice Partridž iz istoimene američke serije popularne krajem pedesetih. Rad umetnika Micka Haggertya iz 1976. godine simbolično nazvan Mickey Mondrian u post pop art maniru odlično ilustruje pomenutu simbiozu popularne i visoke kulture. Vredi spomenuti i Rubikovu kocku rađenu po prepoznatljivom trobojnom paternu, zatim patike kompanija Convers i Nike inspirisane istim motivom, i konačno Mondrian kolač, čuvenu poslasticu i zaštitni znak Muzeja moderne umetnosti u San Francisku (SFMOMA).

pit5

Nezaobilazan je i sledeći podatak. Daleke 1931. godine Odbor za širenje holandske umetnosti u Jugoslaviji poklonio je muzeju sliku simboličnog naziva Kompozicija II. Ova donacija poslužila je kulturnoj razmeni, ali i osnaživanju diplomatskih i ekonomskih odnosa dveju država. Na taj način beogradski Narodni muzej postaje prvi muzej na svetu koji je uvrstio sliku Pita Mondriana u stalnu postavku.

S tim u vezi, krajem prošle godine, praktično na sedamdesetogodišnjicu smrti slikara, u pomenutom muzeju otvorena je izložba Pit Mondrian. Slučaj Kompozicije II. Reč je o retko uzbudljivom poduhvatu (kustoskinja Jelene Dergenc i Simone Ognjanović) koji za cilj ima preispitivanje biografije jedne slike u odnosu na njen simbolički potencijal u lokalnim umetničkim praksama. Pored same Kompozicije II, izloženi su i radovi Gorana Đorđevića, Nikole Pilipovića, Aleksandra Dimitrijevića, Zorana Naskovskog, Jelice Radovanović, Dejana Anđelkovića, Dobrivoja Krgovića, Mrđana Bajića i Vesa Sovilja, ali i dva misteriozna projekta nepoznatog autora pomenuta u uvodu ovog teksta.

Ovakva postavka otvara pitanja od šireg kulturnog, pa i društvenog značaja – na koji način saznajemo o umetnosti, šta za nas ona predstavlja, kako se ona baštini, itd. Nužno je naglasiti da Narodni muzej već duži niz godina jedva da funkcioniše, a projekata koji obrađuju dela iz zbirke na jedan drugačiji način gotovo da nije ni bilo. Zapravo, izložba nam daje odgovor na pitanje postavljeno na početku teksta, te sugeriše da su paralelno sa zbivanjima na svetskoj umetničkoj sceni i u odnosu na popularnu kulturu (posebno 80-ih godina prošlog veka – reference na avangardne pokrete), nastajali radovi umetnika sa ovih prostora koji razmatraju ikonični status Mondriana i njegove estetike. U prilog tome svedoči i dizajnersko mondrianovsko rešenje omota za ploču Artistička radna akcija – Beograd 81, famozne kompilacije pesama beogradskih bendova novog talasa.

pit4

Sudeći prema svemu navedenom, Mondrian je brzo postao i ostao globalni pop fenomen, te nije neobično da se vrlo često pojavljuju nove kampanje za različite proizvode (od kozmetike, biciklističke opreme, maski za mobilne telefone) koje i dalje rabe ovu neprevaziđenu a posve jednostavnu formu. Paralelno sa tim, na polju savremene umetnosti njegova dostignuća su i dalje aktuelna sa svakom sledećom reinterpretacijom kustosa ili galeriste. Sve to, a ne samo tri boje, Mondriana čini krajnje neodoljivim i zanimljivim za kontemplaciju ili komunikaciju, pa makar i prividno – slike kao prozori u druge dimenzije.

 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: