Nina Simone je Isus Hrist
Umetnica Marijana Han, o odsustvu stila i o svojoj misiji.
Čime se baviš?
Plešem uz drevnu pesmu o životu, kao što lišće na drveću pleše na ranom jutarnjem suncu.


Otkud ti u Beogradu?
Došla sam ovde da uručim poklon.
Kaži nam malo više o tome?
Jin – Jiyan – Azadi, što na kurdskom znači “žena – život – sloboda”, pretpostavljam da je to dovoljno da se kaže o projektu.
Jesi li prvi put u Beogradu?
Drugi put sam ovde, a sigurna sam da u prethodnom životu nisam bila u Beogradu, osećam to snažno (smeh).
Omiljeni komad odeće koji poseduješ?
Ne posedujem ništa, ali tu je neka odeća koja trenutno živi sa mnom. Nemam neki komad koji mi je draži od drugih, oni prosto idu zajedno sa mnom kroz određene faze u mom životu. Što su iznošeniji, to smo više srasli i saživeli se. Stalno ušivam rupe na svojoj odeći, ušivam te rane koje ostavljaju divne ožiljke. Ne možeš da ne voliš te njihove ožiljke i rane, dobro izgledaju na njima, i tebi su dragi.
Imaš li omiljeno mesto u Beogradu?
Ima to prelepo ogromno stablo u Topčiderskom parku, poslednji put kada sam bila ovde imala sam poseban trenutak sa njim, taj trenutak je bio tako nežan i lomljiv, pevali smo zajedno, tiho i lagano. Osetila sam njegov miris i razgovarala sa njegovim duhom, toliko priča sam čula, toliko toga može da se nauči.
Kako bi opisala svoj stil?
Iskreno, ne znam ništa o stilu, sve nekako nađe put do mene i onda se nešto dogodi, ali o stilu nemam pojma.





Da li tvoj posao utiče na tvoje odevanje?
Ja imam poziv, ne posao. To znači da sve utiče na sve, čim stupiš u kontakt, pošto ništa ne može da se izdvoji od ostalog. Ali ovo je nešto što se dešava iz svih pravaca, spoljašnjost je unutrašnjost spoljašnjosti.
Nikada ne bi obukla?
Nikada ne bih obukla nečiji tuđi posmrtni pokrov, svako ima svoj. Svi držimo u svojim rukama bol postojanja, kao što kraljica Tebe sedi u odajama i drži u rukama bol postojanja, ta bol izgleda kao neka igračka. Pokreti kraljice su mirni i tihi, to nisu pokreti tela koje izvršava naredbe. Ona je u stanju meditacije, poput vodoskoka koji se uzdiže i potom pada i vraća se u sebe, gore dole, himna života, života koji je odeven ili pokriven lepotom smrti. To je život oslobođen straha od življenja.
Komad odeće koji si poslednji kupila je?
Mislim da su to bile jedne bele gaćice. Ne idem u šoping, taj koncept mi u najvećoj meri nekako izmiče. Majka mi često daje odeću. Pre neki dan sam nosila jednu avganistansku haljinu koju je nosila moja majka pre 39 godina, kada je bila trudna sa mojom braćom, koja se nisu rodila iste godine, ali jesu na isti dan, što je čest slučaj u mojoj porodici, sada već u četiri ili pet poslednjih generacija, mislim to sa rođendanom koji pada na isti dan. To je prilično čudno, zar ne? Međutim zaista, bilo je neverovatno i istovremeno čudno nositi tu haljinu, jedan tako apsolutan osećaj, kao da smo se ona i ja konačno ujedinile, u jednoj apsolutnoj tački. Tako prelepo!
Najstariji komad odeće?
Age Ain’t Nothing But A Number.
Gde voliš da se odmaraš ili kako?
Neke stvari ne treba spominjati.
Kom se uvek filmu vraćaš?
Boja nara (Sayat Nova), samo jedan isečak iz ovog filma je dovoljan da vas hrani više godina. Zatim, The Turin Horse, film Bele Tarra, zasnovan na Ničeovom susretu sa konjem, koji je prepričan na početku filma. U svakom slučaju, ovaj film je jebeno težak, ali je neverovatan i strašno intenzivan, sa neverovatnom fotografijom. Kao neki beskrajni sadašnji trenutak. I na kraju, ali ne manje bitno, obožavam The Saragossa Manuscript, to je jedan od omiljenih filmova Dejvida Linča i navodno je njegov Mulholland Drive zasnovan na motivima tog filma, što sam saznala nedavno.


Kakvu muziku voliš?
Sve ono što je pronašlo Duende i emituje ga. Ne znam odakle da počnem da vam pričam o muzici koja u sebi nosi duende, ali mogu da vam kažem šta slušam upravo sada. Alice Coltrane, ona je tako božanstvena, božansko je zaista prisutno u njenoj muzici; a takođe sam shvatila i da je Isus Hrist Nina Simone.
Kakva vrsta zabave te privlači?
Ne zanima me zabava, živa sam pobogu. Antonin Artaud, francusko prosvećeno biće, o kako je on bio lep! Rekao je da tamo gde se oseća govno, oseća se život, haha!



Nešto za kraj.
Ako me put nekad opet nanese ovamo, svakako će vetar da donese moju pesmu i tako najavi moj dolazak.
*prevod: Saša Vasić
Suknja
Pripadala je jednoj Jevrejki
Cipele
Neke italijanske
Kožna jakna
Pronađena u Londonu pre mnogo godina
Ogrlica
Pripadala je mojoj baki
Naočare
Cartier
Lajkuj:
Komentari:
Ostavite komentar:Cancel reply
Slični članci:
- Paleta: Mila Stajkovac
Paleta: Mila Stajkovac
Sa mladom dizajnerkom pričali smo o njenom brendu The Jetset Club, aprilu u gradu, stilu Beograđana, neprolaznoj modi i nezamislivosti života bez mobilnog telefona.
- Paleta: Ana Vuković
Paleta: Ana Vuković
Sa mladom bebom o Jeleni Karleuši, pažljivosti, prvom nastupu i zahvalnosti. Tune in!
- Paleta: Sanja Nikolić
Paleta: Sanja Nikolić
O Nosimse online second hand-u, životu u Vijetnamu i vraćanju vremena.
- Paleta: Hana Butković
Paleta: Hana Butković
O online second hand-u Hooks&Looks, berlinskim buvljacima, ugađanju sebi i redovnoj vožnji bicikla.
Diabolo <3 <3 <3 Ubedljivo najbolje naočare do sada u Paleti!
Jao bože, koja folirantkinja! Obučena u komade koji su toliko on trend 16/17 a sve je kao boli uvo, vanvremenska je, Arto divno biće. Povraćka.
Bukvalno blam
Odgovor na pitanje šta nikada ne bi obukla je hit! Devojko bre, što si uopšte pristala da te intervjuišu za rubriku stil kad si iznad toga. Gospode.