“Probudi se u snu, sanjaj budan”
Da li jedan čovek mora da se kamuflira ukoliko želi da živi neometano u Beogradu? Miroslav Dukić- Mikrokosmos je pored slikanja i tetoviranja puno svog vremena posvećivao kreiranju odeće i prirodi... I dalje to čini.
Šta te okupira u poslednje vreme? Čime se baviš?
Mogu reći da mi je fokus na mestu gde se materijalizuje jedna porodična kuća u raju na zemlji, vidim male anđele kako žele da se materijalizuju, zamišljam to udobno mesto i nas kako mu se približavamo. Jasno vidim da mi je za neke sledeće korake u životu potrebno to konkretnije uzemljenje. Želim da gledam drvo kako raste i sa tog mesta da pričam priče koje meni pričaju sva bića prirode. Stvar je muzike stvarnosti, stvaranja, evolucije stvarnosti, priroda nas zove da se vratimo, sa svim novim znanjima. Okupiracija mi se dešava u misaono-fizičkoj arhitekturi motora jednog dela vozila koja će nas odvesti do te kuće (smeh).
A gde ti je dom u poslednje vreme?
Pišem ovo pored vatre na Kosmaju gde mogu da dođem da udahnem stvarnost i napunim baterije za sve ostale domove koji su trenutno u Beogradu. Voleo bih kada bi sve moglo da se dešava u prirodi, tattoo, odeća, slikanje, druženja, stvarnost je toplija pored vatre.


Kakva je uloga mode u tvom životu budući da si se upustio i u izradu odeće?
Moda je smešna stvar sa kojom se igram od svoje 15te valjda. Naučio sam da šijem da bih mogao da imam stvari kakve volim. Uvek sam voleo da se igram oblačenja i sebe i drugih, napravio bih sebi pantalone, neko bi ih kupio. Imao sam mnogo raznih epizoda sa pravljenjem stvari, upoznao i otkrivao razne tehnike oslikavanja materijala. Nikada nisam radio serije gardarobe, sada mi je to fenomenalna novost. Zanimljiv je osećaj praviti nešto za ljude koje nikada nisi ni video u životu, to mi se još nije dešavalo. Skupio sam dosta skilova, i raduje me to radovanje ljudi pred nekim novim stvarima. Shvatam sada, tek što sam završio te prve majice koje sam napravio za 01 kolekciju, da sve to nikada neće biti isto i ko zna u kojim će se sve pravcima izrazvijati. Drago mi je da to podelim sa ljudima. Try walking in my shoes.
Novost je Palmas boutique, šta se sve tamo dešava?
Tamo sadimo seme jedne retke tropske biljke srodnice Palmi sa ozbiljnim DNK materijalom univerzuma pogodnim i za Balkan. Nije samo DNK nego posvećeno bavljenje. Veoma je zanimljiva porodica koja se okupila da posadi Palmu, imamo više od 20 očiju – WEEDZOR, Hard Times, Volim Sijetl, Mala Marija, Nusha, Jovana, Jovana, GRAVE, BG ZOO, Kosmos . . . . ++ , dođite da vidite. Okupila nas je garderoba, a dosta nas slika tako da želimo da podignemo jednu novu kuću, hram, u koji ćete moći da dođete da se ogrejete slikama raznih univerzuma i da nabavite neke jako zanimljive nosive predmete vrhunskih umetnika. Ko zna, palma je jos beba, razumimo to, želim joj dobrodošlicu u stvarnost, nadamo se da će uspešno radovati ljude svim plodovima, takođe nadam se da će joj vetrovi Beograda dozvoliti da izraste u jedno predivno biće.
Da li i svoje strahove pretapaš u umetnost?
Da! Imao sam tu epizodu u Indoneziji, kada je strah zauzeo mesto fokusa u stvarnosti, pretapali su se san i java da bih uhvatio tu neverovatnu nit stvarnosti koju UM nazove strah. Blam, koliko samo stvari imaju Ime a ko pogleda iza imena? Mental-u je dovoljna informacija i on je QL, ako je čovek zainteresovan da izučava stvarnost, da tako kažem da otvara oči, strah je zagarantovan. Strah je zapravo SHOCK mental-a (razumevanja) u trenutku kada ON, taj mentalni deo nas, nije u mogućnosti da definiše, upakuje ili objasni stvarnost koja se pred njim dešava, javlja se ta reakcija, strah- pred svim tako rendom. Strah je tu kada se celo naše biće spaja sa dimenzijom koju nikada nije doživelo u ISKUSTVU. Suočavanje sa strahom je zagarantovana transformacija nas samih pošto se sistem u tom trenutku resetuje, neki deo iluzije umire i ono što je bila tama, strah, postaje svetlo…
Jednom mi je sunce reklo da je svetlost stvarnosti prejaka i zato se mi ljudi fokusom krijemo iza zenice u oku odakle kao da virimo u stvarnost, čkiljimo.
Imam jednu sliku koja se zove SUSRET, na njoj sam slikao susret sa strahom.



Iz koje zemlje si dovlačio najlepšu odeću?
Sa Nepala i iz Indonezije… Nepalska odeća je nekako potrebna, funkcionalna je, tamo ima dosta hempa, konoplje, jakove vune, prirodnih materijala, imam jednu tibetansku čoju, fenomenalna stvar…
Indonežanska odeća je verovatno najraznovrsnija u univerzumu, duboko u njihovoj kulturi je batik. Neverovatne količine dezena su u pitanju, možete da uđete u shop na 2 sprata pun košulja na primer, a da ni jedna nije ista, to je nemoguće opisati. U tolikoj količini izbora nema izbora, vi prosto nađete ono što je tu zbog vas. Imam dosta zanimljivih indonežanskih primeraka ludila, oni su baš ekspresivni (smeh).
Koji film ti je promenio pogled na svet?
Ne gledam televiziju barem 300 godina, gledam film ovaj LIVE STREAM svaki dan, nekada i noć i nikada nije prestao da me menja, gledam i ne verujem, svaki dan. Svaka epizoda, kad promenim kanal… odem u drugu zemlju, te stvari su jake, one mogu da promene taj pogled potpuno.
Najdraži komad nakita?
Imam neke specijale kao na primer jednu kajlu prepunu dragog i poludragog kamenja koju je za mene pravio jedan Japanski makrame artist microbe, onako rekao bih baš od srca. Glavni kamen je sunčev kamen iz Indije, inače ima hrpu kamenja kojima ni ne znam imena. Ja sam njemu napravio jedan zanimljiv tattoo, a on meni tu ogrlicu, zapravo ceo naš odnos jeste duša te ogrlice. Sretali smo se posle opet na drugim mestima i nastavljali tu tradiciju menjanja.


Gde bi proveo ostatak svog života?
(Smeh) to je budućnost.
Da li tvoj životni poziv utiče na tvoje odevanje?
Realno da, sve utiče na sve, šta radim, gde radim, kako se osećam, sve. Najraskošnije se osećam u Šumi sa svojom porodicom, kada mogu da se obučem dostojno stvarnosti do iznemoglosti. Trance festivali su takođe neka od mesta slobode u izražavanju, nekako nema osuđivanja, sve je dozvoljeno. U gradu nekada pitam brata koji je ovde kamufliran da mi pozajmi neku gardarobu da budem transparentan- ovde ljude baš zaboli ako im upadaš u OKO… Svaki svet je drugačiji… Znate, na Nepalu, daleko u planinama, niko nikada nikome ne gleda u garderobu, ljudi se gledaju kroz oči u srce i pričaju srcima.
Na koga prvo pomisliš nakon zemljotresa?
Na najbliže.
Poslednji je bio na Nepalu u maloj kućici na vrhu jednog brda. Luna, Anin i moj pas koja je imala 6 malih beba.. Svi smo bili tu nekako na sigurnom, a zemlja trese… Ok je kad zemlja trese ako nisi u gradu.



Bez čega ne odlaziš na putovanja?
Imam razne značajne predmete koje osećam kao pomoćnike u nekim misijama, u zavisnosti od misije, neko uvek ide sa mnom. Tu ima najrazličitijih stvari, predmeta, delova, kamenja, kanapa, tračica, mirisa, ukrasa, fosila i mnogih koji ne mogu ni da se imenuju.
Na kojoj tački planete misliš da si najproduktivniji?
… stvar je u prirodi i ljudima, kada se ljudi zajedno opuste u prirodi to je predivan rad koji ja pretačem kroz TATTOO rituale. Tako da mi je baš bitna ekipa, a jedno od najzanimljivijih mesta našao sam u Pokhari na Nepalu. Mmmmmmmmm off road, roof top guest house i moj mali studio za tattoo, pogled na predivno Fewa jezero i Peace Pagodu… orlovi lete svuda naokolo, a ljudi dolaze iz dana u dan da se druže, i tetoviraju- za poželeti, predivna ekipa iz svih krajeva sveta, a ja ne moram da se pomerim sa te terase… Imali smo kuću na jednom mestu i studio na drugom, fenomenalno vreme za TATTOO… Tetoviranje je jedna neverovatno magična stvar.
Slikanje sam najdublje dotakao na Javi, kada sam se godinu dana potpuno posvetio samo slikanju batika, meditiranju i snovima… U Srbiji najproduktivnije treniram preživljavanje (smeh).
Šta radiš kad ti je do zabave?
Mnogo volim festivale i ples…
Ozbiljno se zabavljam dok stvaram… Odem na koncert ponekad, Extatic dance u Rexu, Ljublju svira HANG drum, slušam nju kad god mogu, sve me to jako zabavlja. Najviše me zabavi na primer kada se nađemo na Kosmaju više nas, ekipa, i umesto da pričamo svi odlučimo da sviramo, to mi je kao neki spektakl ekstaze.





Kakvo odevanje te užasava? Šta nikada ne bi stavio na sebe?
Ne užasava me, ali mi nije drago da vidim devojke koje se muče da hodaju na štiklama da bi bile “lepe”.
Kravate i odela mi imaju bas premalo smisla, uopšteno ne volim ta odela koja nose čoveka, a ne on njih kakav god da je stil u pitanju.
Udeli nam nek toplu reč ili pesmu.
Kaže se na Tibetu da je jednom čovek stvarnost odvojio na 2 dela, na San i Javu i da se tu desio neki specifični poluzaborav. Kažu nema dva, sve je jedno. “Probudi se u snu, sanjaj budan”.
Gledaj zvezde, sunce, biljke, vetrove, reke, ljude, slušaj bitove zemlje, meseca, sunca, kiše, voli ono što ti je dato, raširi krila, vrati se, zahvali se, napuni jedra stvarnošcu i VOLI, prepusti se, ko si- pronađi se.
Evo i pesmica jedna…
Prsten
Sa Balija (indijski labradorit)
Majica
Tradicionalna odora sledbenika Shive
Patike
Hummel
Pantalone
Bleech i crni sprej na somotu
Ogrlica
Rad japanskog umetnika Tatsura
Lajkuj:
Tagovi:
Komentari:
Ostavite komentar:Cancel reply
Slični članci:
- Paleta: Sanja Nikolić
Paleta: Sanja Nikolić
O Nosimse online second hand-u, životu u Vijetnamu i vraćanju vremena.
- Paleta: Ana Jovanović
Paleta: Ana Jovanović
Sa Anom koja stoji iza modnog brenda Kota pričali smo o vanvremenskom dizajnu, održivoj modi, organskom pamuku i uniseks komadima.
- Paleta: Ana Vuković
Paleta: Ana Vuković
Sa mladom bebom o Jeleni Karleuši, pažljivosti, prvom nastupu i zahvalnosti. Tune in!
- Paleta: Sajsi MC
Paleta: Sajsi MC
Razgovor o početku njene karijere, o stilu privatno i na bini, Džoniju Štuliću i izazovu da ostane nezavisna.
- Paleta: Dušan Milenković
Paleta: Dušan Milenković
O ustajanju bez žurbe, okolini Avale, toleranciji i uzdržavanju od kompromisa.
Fale mu opanci da upotpuni ‘paletu’
Kao i tebi feredza da bi upotpunila ovakav ‘komentar’.
koj k… pa znam ja ovog momka iz kraja… zasto farbate ljude.. inace je normalan skroz ovo sad mora da je zbog sajta ovako uradjeno…