Da li imate preko 18 godina?

Paleta: Ivan Medenica

Umetnički direktor Bitefa otkriva šta Beogradu najviše nedostaje danas, kuda odlazi u potrazi za zabavom i naposletku insistira da je jedino zbog različitih ukusa opravdano ubijati.

U ovonedeljnoj paleti predstavljamo dr Ivana Medenicu, profesora na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, teatrologa, teoretičara, pozorišnog kritičara,  umetničkog direktora Bitefa i jednog od tri ovogodišnja dobitnika Ordena umetnosti i književnosti – u rangu viteza, koje dodeljuje francusko Ministarstvo kulture. 

Šta Vas trenutno najviše okupira?

Što pitate kad znate? (smeh)

Da li Vaš posao utiče na Vaše odevanje?

Da. Profesorski stil oblačenja može da bude elegantno-sportski, tako da manje-više istu garderobu nosim u svim prilikama. Volim i little touch of dandy evil. Jedino mi je za clubbing potrebna posebna garderoba i ona mi baš manjka (smeh).

Opišite Bitef u tri reči.

Bezobrazan, pametan, hrabar.

Navedite jednu neprocenjivu stvar koju ovaj festival pruža Beogradu.

Nudi mu ono što Beogradu danas najviše nedostaje – slobodarski, emancipatorski i kosmoplitski duh.

Šta je precenjeno u pozorištu?

Upotreba novih tehnologija, posebno video prenos, brzi ritam.

A u modi?

Ona sama.

Šta Vas u Beogradu iznova oduševljava?

To što je uprkos svemu još uvek – grad.

Gde odlazite kada želite da odmorite?

Pravi odmor nisam imao godinama, a kada želim da, pored rada, ipak imam i malo opuštanja u vožnji biciklom, druženju s prijateljima, sunčanju na kanalima, gledanju super pozorišta, clubbingu i kupanju u jezerima – idem u Berlin. Svakog avgusta pod obavezno.

Koji modni užasi vam se potajno dopadaju?

Najveći modni užas koji ponekad tajno priželjkujem je preskupa muška vizonska bunda do zemlje. Ne znam da li tako nešto uopšte postoji. To je zato što sedim u fotelji Mire Trailović (smeh).

Koja boja domira Vašim ormanom?

Kao i u hrani, tako sam i po pitanju boja veoma tolerantan: lakše bi bilo pitati koje boje nema u mom ormanu. Nema maslinasto zelene, nju ne podnosim.

Da li je parfem modni dodatak i koliko je on važan u ritualu odevanja?

Nezaobilazan. Ne smem da kažem koji koristim jer će zvučati kao neki stereotipni vic o kritičaru. Ali, pošto toliko insistirate (smeh) – Šanelov Egoist.

Posedujete li dva ista ili slična odevna predmeta?

Nisam još krenuo s tom praksom, ali se sindrom ove opsesije nazire u vazduhu: samo je pitanje vremena kada ću početi da kupujem isti odevni predmet u nekoliko primeraka. Trenutno jurim da kupim još tri para istih ramova za naočare da ih imam do kraja života.

Šta ne biste nikada obukli?

Bilo šta što je vulgrano ekscentrično. Ili gde mi se jako ocrtava ovaj mali višak kila.

Šta ste poslednje kupili? A bacili?

Bacio sam brdo košulja koje su se iskrzale. Stalno nosim košulje, retko majice, tako da brzo i propadaju. Poslednje što sam kupio je jedan uski vuneni blejzer do ispod kolena, marke Cos.

Mislite li da mora postojati dress code za pozorište?

Ne mora.

Da li o ukusima treba raspravljati?

Šta je vama!?! Kako bih ja, kao kritičar, opravdao svoju profesionalnu i finansijsku egzistenciju kada o ukusima ne bi trebalo raspravljati! Religije, patriotizmi, pohlepe… sve su to prostački razlozi za sukobe…. Samo je zbog različitih ukusa opravdano ubijati.

Kojoj beogradskoj/ srpskoj predstavi se uvek vraćate?

Vraćam im se u mislima, jer ih više nema: Pseći valcer i Trg heroja Dejana Mijača, Šuma blista Tomija Janežiča, Kukavičluk Olivera Frljića, Brod za lutke Ane Tomović. Od živućih bih izdvojio Moje nagrade Maje Pelević.

Koja Vam je prva asocijacija na reč “institucija”?

Bez dileme – Bitef.

Bez čega ne izlazite iz kuće?

Zavisi od sezone. Leti je to pitanje iluzorno, jer izlazimo samo u onome što nas ne čini nudistima. U jesen i zimu bez rukavica i šalova. Rukavice su mi fetiš.

U kojoj istorijskoj eri se najviše pronalazite?

U poslednje vreme me sve više zanima 18. vek – ono doba kada je naš današnji poredak koji je na umoru, bio u cvetu mladosti i obećavao civilizaciji večni progres i prosperitet.

Koga smatrate ikonom stila?

Mariju Kalas, Dejvida Bouvija, Vivijen Vestvud.

Gde je najbolji doručak?

Kod Monsieur Ibrahima u Krojcbergu, u Berlinu.

Gde biste živeli da ne živite u Beogradu?

U Berlinu, Napulju, Ki Vestu, Goi, Bombaju, Parizu, Istanbulu, Beču, Veneciji, Grožnjanu, Perastu…

Protiv čega se svakodnevno borite?

Protiv prostakluka, gluposti, malograđanštine, straha, snishodljivosti, površnosti, nereda i nerada, javašluka, provincijalnosti, netolerancije, neslobode, bahatosti, siledžijstva, mistifikacija, pozeraja, jeftine sentimentalnosti, čaršijskog duha…

Kuda odlazite u potrazi za zabavom?

Ako ona ne dolazi kod mene, onda – u tuđe krevete.

Čime biste se bavili da se ne bavite pozorištem?

Gajio bih konje.

Šta je za Vas epic trip koji možete da priuštite u svakodnevnom životu ?

Da preko noći odlučim da odem na stvarni trip, da se negde izolujem, da budem sam (najviše volim da putujem sam). Ne mora trip uopšte da bude epic.

  • Patike

    Adidas

  • Sako

    Diesel

  • Naočare

    Armani

  • Pantalone

    Diesel

Lajkuj:

Komentari:

  1. Pigalle says:

    Najduhovitiji i najzanimljiviji odgovori do sad. Ubedljivo najbolja Paleta. Čestitke profesoru!

  2. Ana says:

    Koji car…. predivna i inspirativna predavanja sam slušala kod njega! Intervju me je jako obradivao!

  3. Ivana Ostojić says:

    A košulja?

  4. Ivanjikov says:

    Masa Senicic brise komentare koje ne voli

    1. Maša Seničić says:

      Maša Seničić ne gaji osećanja prema komentarima, ali – kao i ostatak redakcije – briše one čija je jedina svrha da budu uvredljivi i nepristojni. Hvala što tako pomno pratite!

Ostavite komentar:

Slični članci: