Da li imate preko 18 godina?

Paleta: Ana Dujam

Od beogradske kafe do splitske obale, sa namotavanjem filma u pauzama.

Opiši sebe u tri reči.

Staromodna, u najljepšem smislu riječi . Entuzijastična, temperamenta.

Kako si došla iz Splita u Beograda?

Autobusom… (Smeh). Ljubav me orijentirala ka Beogradu.

Šta najviše voliš u Beogradu, a šta u Splitu?

U Beogradu definitivno ljude, energiju grada (jedinstvena je), i onaj moment u kojem ljudi stvaraju od “gov** pitu”, a mislim na kreativnost i borbu za smislen i dobar život.

Šta se Splita tiče, volim sve njegovo jer je “moj”, ali činjenica je da bih svaki put kada se njemu vraćam, rado sa sobom ponjela 10 beogradskih kafića, 4 slastičarne i Skadarliju. Split ima more, a to su moja druga pluća. Obožavam i rituale koje sam tamo tokom godina stvarala, ali i ljude jedinstvenog mentaliteta i osjećaja za lakoću življenja, puno smijanja je moja prva asocijacija na rodni grad.

Baviš se fotografijom, gde nalaziš inspiraciju?

Bavim se fotografijom i pišem tekstove za online magazin Vitraž, koji je također moja velika inspiracija za buduće fotogalerije.

Inspiracija je prvenstveno u meni. Tražim emociju koja me vuče ka težnji da se “nešto” pretvori u trajnost (fotku).

Tražim karakter ljudi koji leži u njihovim mimikama i izrazima lica, stoga su mi portreti uvijek izazov.

Kakve projekte planiraš u narednom periodu?

Uskoro planiram samostalnu izložbu fotografije, analogne i digitalne. To je moja apstraktna asocijacija na život danas, koji se još uvek nije u potpunosti transformirao kulturološki i tehnološki.

Čiji rad pratiš?

Nedavno sam na Instagramu uočila rad genijalnog djeteta. Zove se Lorenc Berisha, ima samo 14 godina i radi fenomenalnu uličnu fotografiju. Spominjem njega iz razloga što me veseli činjenica da jedno dijete danas na tako plemenit i koristan način koristi ovu platformu, ispoljavajući svoju kreativnost kroz autentičan izričaj.

Inače, Vivian Mayer, bila je moja prva stanica, njen rad, životna priča. Kao zvijezde vodilje navešću i Williama Eglestona, Raya Mana, Roberta Franka, itd. Biće još muza, sasvim sam sigurna.

Šta možemo naći na tvojoj plejlisti?

Uvijek sam za Talijane, tutto completo, Robertu Flack, The War On Drugs, City and Colour, Villagers, Cohen, City And Colour, Mumford & Sons, Editors, Fink, Ben Howard, Beach House, Paul Weller, Van Morrison…

Šta te podseća na detinjstvo?

Mandarine, slane srdele, bevanda, tri broja veće postole i jakete, i violina.

Šta oblačiš kad ne znaš šta da obučeš?

Crno.

Čiji stil ti se dopada?

Ne mogu to konkretizirati jer mi se sviđa sve što je usklađeno sa nečijom osobnošću i individualnošću. Da ne bih ispala politički korektna – generalno volim opuštenost s nagovještajem elegancije, uz dozu rocka (u estetskom skladu).

Film koji bi mogla da gledaš hiljadu puta?

Čokolada (2000) sa Juliette Binoche .

Kako za tebe izgleda savršeno nedeljno jutro?

Savršeno nedjeljno jutro drugačije je ovdje i u Splitu, i ono se mijenja s godišnjim dobima. Ali u paketu, nedjelja predstavlja simbol hedonizma i hrane za dušu. Dakle, omiljena štacija i kafa, pazar i slučajni susreti koji se pretvaraju u druženja.

Kafa ili čaj?

Kafa, ćerto.

Koja mesta voliš da posećuješ u Beogradu?

Još otkrivam Beograd, i volim utvrdit “gradivo”. Stari Grad je moj epicentar. Volim obilazit galerije gdje bile. Ljeti sam često na ljetnoj sceni kina Zvezda, gdje se prikazuju projekcije na otvorenom, kao i u umetničkom kutku Kvaka 22. Od kafića – Koffein, Makadam, Pretty Ballerinas, Pržionica kada je pusta. Vintage sekcija pazara Kalenić, vintage optika u centru, Ćao Šećeru…

Kako izgleda stan tvojih snova?

Ne vjeruješ koliko je teško tu viziju pretvorit u funkcionalnu realnost. I kako da ti pritom ne protegnem odgovor na stranicu ipo? Da pokušam da dam poantu – prva i najvažnija prostorija za mene je kuhinja (drvo, drvo, drvo, pastelne boje, bijelina, osvjetljenost i prozori)… Možda neka moja verzija lične kuhinje Džejmija Olivera. Sljedeća stavka je terasa/balkon – puno cvića, u aranžmanu sa drvetom, keramikom, kamenom. Polazište mi je wabi-sabi filozofija, ljepota nesavršenosti, dom kao refleksija bića, ukratko.

Bioskop ili pozorište?

I jedno i drugo, s blagim favorizovanjem bioskopa. Kazalište me relaksira i uzdiže, dok me bioskop čvršće drži na zemlji, a i veliki sam filmofil.

Omiljeni stihovi?

Žak Brel, “Ne me quitte pas”.

Šta radiš kad si tužna?

Budem i ostanem tužna, i trudim se da ne forsiram transformaciju svojih stanja. Prepuštam se, emocije su naši vodiči.

Gde ideš posle slikanja?

Na klupu, da namotam film.

  • Čizme

    Steel

  • Farmerke

    Bershka

  • Majica

    Damsel in distress

  • Sako

    D&G

  • Naočare

    Vintage

  • Torba

    Liebeskind (Berlin)

  • Kožna jakna

    All Saints

Lajkuj:

Komentari:

  1. Jovan says:

    Steta sto nema Juge vise, da nam cesce dolaze Splicanke:)

  2. g says:

    Mogo si na klupi spavat

Ostavite komentar:

Slični članci: