Kako nam je 2020. godina otkrila trejl trčanje
U godini otkazanih trka, u kojoj život kao da je stao, okrenuli smo se svežem vazduhu i trčanju u prirodi.
Prijatelj članka: adidas
Polako se približavamo kraju jedne od najizazovnijih godina za čitav svet. Od marta na ovamo smo pronalazili alternativne načine za sve – za druženje, za rad, za učenje, za zdrav um, za opstanak naših poslova i odnosa. Našli smo alternativne načine za život.
Trčeći sa Adidas Runners ekipom iz Beograda upoznala sam mnogo ljudi kojima ovaj sport pomaže ne samo fizički, već i psihički. Poznajem neke kojima je trčanje doslovno spasilo život. Bilo da trčite ili se bavite nekim drugim sportom isto ste se osećali kada su početkom godine nastupile zabrane kretanja. Sve je stalo, pa i trčanje. Sve trke u svetu su otkazane, a u Srbiji je nedeljama važila zabrana okupljanja u parkovima – vežbaonicama na otvorenom.
Vikendima smo bežali iz grada, a u toj želji za prirodom i slobodom nekako se istaklo trčanje u prirodi – trejl trčanje. O trejlu, tome po čemu se razlikuje od urbanog trčanja, pripremama, ali i ženama u ovom fizički zahtevnom sportu, razgovarali smo sa Biljanom Cvijanović, trenericom Adidas Runners Belgrade kluba i Lidijom Radulović, strastvenom trejl trkačicom i ljubiteljkom prirode.
Bilja i Lidija su osvojile prva mesta na nedavno održanom Divča trejlu u ženskoj kategoriji, u trkama na 15 i 26 kilometara, što je bio povod za ovaj razgovor, a dok smo uspele da dogovorimo ovaj intervju, Bilja je sa Povlena donela još jednu medalju! Uz to, Bilja je višestruka šampionka i bivša reprezentativka Srbije koju smo najčešće imali prilike da vidimo na betonu kako niže uspehe.





Biljo, kako ti se svideo prelazak na zemlju ove godine, u nedostatku gradskih trka?
Bilja: Ove jeseni sam beton zamenila trejlom i moram priznati da mi se svidelo. Iako sam osoba koja ume da zapne za liniju na pešačkom prelazu, uzimajući u obzir da sam veliki ljubitelj prirode i da sam oduvek volela da svoje lagane treninge radim u prirodi, uopšte nisam oklevala da trčim trejl ove sezone. I zaista, u ovo doba korone, kada smo ograničeni u mnogim stvarima među kojima su i putovanja i takmičenja, trejl je došao kao spas i definitivno popravio ovu godinu.

Bilja pre trke Divča trail (Foto: Beni Gaši)
Sa druge strane, Lidija, ti skoro 20 godina trčiš po šumama – prvo kroz orijentiring, kojim si počela da se baviš u trećem razredu osnovne škole, pa onda i kroz trejl trke. Pa ipak, živiš i radiš u Beogradu i tvoje noge su navikle na asfalt. Koja je razlika između trejl i gradskog trčanja i kako se u gradu pripremaš za trejl trku?
Lidija: Ovo su dva različita sporta. Trejl u sebi sadrži trčanje, ali je to samo jedan delić aktivnosti. Trejl je trčanje po neasfaltiranim stazama, šumskim putevima, jednostavno trčanje u prirodi. To je spoj ljubavi prema trčanju i prirodi u kom je osim same tehnike jako bitna i koncentracija, jer je teren po kome se trči dosta zahtevan.
Trejl trka je manifestacija u prirodi i u odnosu na polumaratone i maratone, na ovim trkama se distance menjaju, nije samo bitno da li je dužine 15, 23, 45 ili 100 kilometara, jako je važna visinska razlika. Trejl trka su pre svega drugačije po tome što nikada ne trčite apsolutno isti teren, čak i kada trčite istu stazu: kako se priroda menja, menjaju se i prizori koje vidite, pa i sam teren po kome gazite.
U osnovi je ova trka slična ostalim urbanim trkama, a sa druge strane se u potpunosti razlikuje. Od same pripreme do borbe kroz koju telo prolazi do cilja, jer – da, na trejl trkama radi celo vaše telo, čak i mozak, kako ne biste odlutali sa prave staze.
To što živim u gradu mi definitivno dosta otežava pripremu. Trudim se da, kada god mogu, “pobegnem” iz grada u prirodu i tu dopunim onaj deo pripreme koji ne mogu kod kuće. Pored toga, priprema za ovaj tip trka nije samo u trčanju već i u snazi, tako da pored trčanja radim i vežbe snage. Kada se sve to spoji i gradski trkači mogu lako spremiti trejl trku uz malo dodatne volje.
Ove godine Adidas Runnersi su dominirali na 2 domaće trke u okviru West Trail Serbia menifestacije – na Divči i Povlenu. Biljo, ti si ih u Beogradu spremala za ovo, mnogima prvo, trejl iskustvo. Kako je to izgledalo?
Bilja: Uz naše standardne treninge, odradili smo i nekoliko treninga na Košutnjaku, ubacili dodatne vežbice i treninge snage i to je bilo to. Ja se trudim da naše trkače kroz zdrav i postepen proces treninga uvek održavam u formi, tako da sa mesec dana intezivnijeg treninga budu spremni za bilo koji izazov, kao što su bili Divča i Povlen.
Jako mi je drago što su ljudi uživali na ovim trkama i zaista otkrili jednu novu dimenziju trčanja. Kada trčite trke na betonu, manje-više ste uvek opterećini prolazima, pejsom i slično. Međutim, to na trejlu nije slučaj, što su mnogi trkači prvi put osetili. Razne prepreke na koje su nailazili, uzbrdice, nizbrdice, sve je to nešto novo na šta su morali da obrate pažnju, a mislim da je sat bio u drugom planu, što je zaista super.







Šta je još važno da znamo kada se spremamo za prvo trejl trkačko iskustvo? Kakva oprema nam je potrebna?
Bilja: Dobre i odgovarajuće patike su nešto najvažnije što jedan trkač treba da ima. Pogotovo kada je u pitanju trejl, gde je staza strma, klizava, nepredvidiva, gde imate mnogo raznih prepreka na putu, patike su – pored dobrog društva, naravno – vaš najbolji prijatelj. One vam omogućavaju stabilnost, sigurnost i fleksibilnost pri svakom pokretu, koliko god je to moguće, a to mnogo znači na ovakvim trkama, da pre svega ne bi došlo do povreda.
Ja sam oduševljena novim Terrex patikama za trejl, koje su mene vodile do pobedničkog postolja na Divči i Povlenu.
Mnogi ljudi greše tako što obuku ili premalo ili previše odeće kada izlaze na trčanje. Ja uvek savetujem svoje trkače da se zimi oblače samo slojevito. Ukoliko trčite po kiši ili vetru, najbolje rešenje je odgovarajući šuškavac koji ne propušta vodu i štiti vas od vetra. Trejl trke znaju da traju i po nekoliko sati, usponi ili nizbrdice su neretko veoma strmi pa je hodanje jedina opcija, a ukoliko želite da zadržite odgovarajuću temperaturu tela u tim trenucima, oprema je ta koja će vam u tome pomoći.




Lidija: Sve ono što važi za trke po ravnom terenu ovde bi trebalo zaboraviti, na trejl trkama trčiš po kamenju, blatu i travi, ukoliko patike nisu otporne na ovakav teren prvenstveno mogu otežati, a može doći i do povrede.
Što se tiče ostale opreme, može se koristiti sve što se koristi za urbano trčanje, ali kako se kilometri povećavaju i obavezna oprema se povećava. Na nekim trkama su to jakne sa oznakom Goretex, možete ih pronaći u Adidas Terrex seriji, zbog potencijalne promene vremena i zaštite od vetra. Pored toga je poželjno imati trejl prsluk, kako za obaveznu opremu, tako i za vodu koju nemaš na svakom kilometru, a 5 kilometara na ovoj trci može da potraje i duže od sat vremena.
Takođe, pored opreme, kada se spremate za prvu trejl trku zaboravite na pejs, gradski trkači su navikli na ovo, ali trejl je drugačiji. Pejs je najmanje važan, važno je kako se osećate i da slušate svoje telo.
Lidija, dok skrolujem kroz tvoj Instagram, na kom se smenjuju fotografije prirode i osvojenih medalja sa trka, vidim neke neverovatne lokacije, poput Monblana. Koje su najzanimljivije trke u prirodi koje si trčala?
Lidija: Najuzbudljivije trke koje sam završila jesu Cortina Trail-Lavaredo Ultra Trail 48 kilometara sa 2600+ uspona na Dolomitima (Italija) i Maraton du Mont Blanc 42 kilometara sa 2800+ uspona u Šamoniju (Francuska). Takođe ne mogu da izostavim ni naše trke koje su jedinstvene, kao što su Stara Planina SkayRace 36 kilometara sa 2500+ uspona i Šar planina SkyRace 34 kilometra 3000+ uspona.
Cortina trejl je bila moja najduža i definitivno najteža, ali i najlepša trka. Lavaredo ulazi u seriju najpoznatijih i najbrojnijih trejl trka na svetu i postoji lutrija kako bi uopšte mogao da učestvuješ u trci. Kao što sam već pomenula, trčala sam 48 kilometara po predivnim prizorima Dolomita i za to mi je trebalo ukupno 7 sati i 33 minuta. U ukupnom plasmanu sam bila 49. žena, od 447 koje su završile trku.
Kada govorim o ovoj trci osećanja su mi pomešana, to je nešto što je teško opisati, potrebno je doživeti. Ono što je bilo najteže je vrućina, na vrhovima Dolomita je bilo 36 stepeni koji te iscrpe toliko da koristiš svaki atom snage da nastaviš dalje. Takve temperature nisu karakteristične za ove predele, ali se nažalost dešavaju usled promene klime. Pored toga, da li možete zamisliti da trčite po ovoj temperaturi i nailazite na delove pokrivene snegom? O svakoj trci bih mogla da pričam satima, zbog toga ću samo dodati još jedan detalj: na Šar planini je deo obavezne opreme zvonce, kako bi potencijalno oteralo medvede, eto, čisto da imate sliku i o ekstremnom delu ovog sporta.


Osim zvonca na Šar planini, šta se još moralo naći u tvojoj opremi za trejl?
Lidija: Na pojedinim trkama bez obavezne opreme ne možeš da dovršiš trku. Prvenstveno, obavezan je gpx trek, kako bi kod sebe imao celu rutu i ukoliko staza nije najbolje obeležena. Pored toga uglavnom su obavezni 1-2l vode, astrofolija (imate je i u prvoj pomoći u kolima), pištaljka, a ponekad i čaša (uglavnom na trkama u inostranstvu na kojim se veoma vodi računa o čuvanju prirode i smanjenom korišćenju plastike). Voda se nosi u rancu koji je specijalno namenjen za ovaj sport i može imati ili vreću za vodu ili mekani bidon.
Videli smo kako obe kroz cilj na Divči prolazite značajno ranije od mnogih muškaraca. Je li to neuobičajeno?
Lidija: Trejl je sport za sve, koliko za muškarce, toliko i za žene, sve je stvar pripreme. Činjenica je da ima manje žena u ovom sportu, ali kao i u svakom sportu – najbitnije je koliko radite na sebi. Imala sam dosta situacija u kojima muškarci pokušavaju da se trkaju sa mnom, jer je nekako društveno neprihvatljivo da ih prestigne ženska osoba, ali – to je normalno.
Bilja: Kao i svaki sportista ja zaista volim izazove i to je nešto što me pokreće. Još ako ste žena, pa još iz Bosne, e pa nema tog izazova koji je pretežak! Iskreno, uvek mi je zanimljivo kada na nekoj trci sustižem ili prestižem nekog muškarca. Ne očekuju to i kada vide da ih prestiže jedna žena uvek je to blaga neverica i iznenađenje.
Lidija, ti ljubav prema prirodi svakodnevno pokazuješ i na svom poslu, pošto se baviš i zaštitom životne sredine. Zahvaljujući Parley Ocean kolekciji, izrađenoj od recikliranog plastičnog otpada pronađenog u okeanina i na obalama okeana, sada je moguće kupiti i Terrex opremu napravljenu od reciklirane plastike. Koliko je to važno?
Lidija: Smatram da je važno da odgovorno kupujemo i ne gomilamo stvari koje nam nisu neophodne. Reciklirana odeća i obuća nisu toliko česte na našim prostorima, ovaj koncept je razvijeniji u zemljama članicama EU, ali kada naiđemo na brendove koji nude takve proizvode trebalo bi da ih podržimo. Adidas je kao multinacionalna kompanija do sada imao veliki broj uspešnih kampanja usmerenih na borbu protiv viška plastike i zaista mislim da je to nešto što treba da nam bude bitno u odabiru brenda. Verujem da je edukacija prvi korak u promenama navika. Naše potrebe nekada mogu izgledati kao neograničene, ali resursi ove planete to nisu i ne smemo da dozvolimo da se prema njims ponašamo neodgovorno.
Na kraju intervjua, šta nam preporučujete u 2021. godini?
Bilja: Pridružite se Adidas Runners-ima, neka to bude vaša “novogodišnja odluka”. Vežbamo bezbedno u malim grupama tri puta nedeljno. Sve što je potrebno je da uđete u Fejsbuk grupu, pratite gde se dešavaju treninzi i dođete.

Kapiteni Adidas Runners Belgrade (Foto: HiiShii)
Lidija: Za kraj bih izdvojila trke koje treba da stavite u svoj kalendar 2021. godine, a koje se održavaju u regionu: Šar planina, Suva, Stara planina i Sinjajevina, i obavezno Vodno Matka trejl koji je zaista prilagođen za sve. Što se tiče trka u Srbiji za početnike bih preporučila sve iz WestSerbiaTrails serije, naravno tu ima i težih kategorija, ali ima i staza koje su prilagođene početnicima. Broj trejl trka kod nas je počeo da se povećava tako da je izbor jako veliki i zaista pristupačan svakome ko voli kombinaciju prirode, trčanja i bržeg hodanja. Postoji više liga i same destinacije se menjaju, a postoje i individualne trke. Planinarski savez je od 2019. godine napravio i svoju ligu sa jako lepim destinacijama tako da se izbor samo povećava.
Kompletnu ponudu adidas Terrex kolekcije pronađite u adidas radnjama.
Lajkuj:
Tagovi:
Komentari:
Ostavite komentar:Cancel reply
Slični članci:
- Čovek koji je napravio Formulu
Čovek koji je napravio Formulu
Na karting stazi Ada Huja smo sa Božidarom Perovićem razgovarali o činjenici da je iako je stomatolog skoro potpuno sam napravio Formulu.
- Petar Martić: Novobeogradski blokovi mogu da zvuče i drugačije
Petar Martić: Novobeogradski blokovi mogu da zvuče i drugačije
Intervju sa Petrom Martićem, srpskim muzičarem koji se posle desetogodišnje karijere u Moskvi, vratio u Beograd i objavio mini-album "Blok Pop".
- Čovek koji je hodao 4300 km kroz SAD 163 dana
Čovek koji je hodao 4300 km kroz SAD 163 dana
Nikola Horvat specijalno za BeforeAfter o hodačkom poduhvatu kroz 3 države i 7 nacionalnih parkova.
- Predmeti: Dragana Rajblović
Predmeti: Dragana Rajblović
Dragana Rajblović prva žena iz Srbije koja se popela na Mont Everest
- MITRO’S ON FIRE: razgovor sa svetskim šampionom u teqballu
MITRO’S ON FIRE: razgovor sa svetskim šampionom u teqballu
Nikola Mitro, prvoplasirani na svetskoj rang listi, predstavlja nam ovu izuzetno uzbudljivu igru.
- Trčanje kao iskonska sloboda
Trčanje kao iskonska sloboda
Veroljub Zmijanac za Before After govori o svojim prvim trkačkim koracima i trčanju kao vrsti oslobađanja
Ja se razočarao u adidas terex. Raspale su mi se za dva meseca