Da li imate preko 18 godina?

Top lista: domaći one hit wonders

Multižanrovsko prisećanje na one koji su svirali samo jedan hit.

Fenomen one hit wondera nije zaobišao ni nekada veoma bogatu domaću muzičku scenu. Kako ne bi pali u apsolutno (očekivan) zaborav evo liste najuspešnijih. 

Porediti srpsku diskografsku produkciju i onu na Zapadu praktično nije moguće. Ne samo zbog piraterije koja je ostala omiljena zabava još od ’90-ih i kampovanja ispred tezgi kod SKC-a već i zbog niskog standarda jerbo narod nema para za pretplatu na striming servise.

Ali, porediti jugoslovensku diskografsku produkciju i onu na Zapadu bilo je i te kako moguće. Produkcija ploča ’70-ih premašila je onu u Zapadnoj Nemačkoj. Dakle, ako referišemo na one hit wonders sa domaćeg podneblja ima ih daleko više u bivšoj no u sadašnjoj diskografiji.

Naletali ste na ovakve liste po Internetu pa će se neka imena sigurno ponoviti. Ovaj spisak ide malo dublje (a time i bizarnije) u produkciju.

Srpska i jugoslovenska diskografija se ne može posmatrati usko žanrovski pa će se na listi  naći i izvođači čiju muziku “baš i ne volimo”, a ispunjavanju kriterijume one hit wonders. S toga ne budite besni ako uleti i neki muzičar koji vas nervira. Uostalom, ovu listu one hit wonders-a možda najbolje opisuje naslov novog albuma Lepe Brene: „Zar je važno da l’ se peva ili pjeva?“

DIVLJI ANĐELI – „VOLI TE TVOJA ZVER“

Ova grupa se ponavlja na svakoj sličnoj internet listi , ali je neizbežna pa je najbolje da bude na početku kada manje boli.

Nema liste tipa: „volite stvar, a ne znate ko je peva“, „zasijali jedno leto“, „šta se desilo sa izvođačima“ i sličnih u kojoj se ne spominju Divlji anđeli, romatični kraljevi ’80-ih i kraljevi gubitka nevinosti pošto je teško nabrojati sve ljudi koji su „skinuli mrak“ uz seksi, baršunasto: „voli te voli tvoja zver“. Od najbljutavnijih do renomiranih portala, priča o ovom bendu se raspreda i postala je neka vrsta clickbait standarda pored već pomenutog za prvo seksualno iskustvo. Mada, kada se bolje razmisli, tu je mrtva trka sa „Kad hodaš“ Riblje Čorbe.

Divlji anđeli su snimili samo jedan (istoimeni) album 1982. i, pored  singla „Totalni kontakt“ sa Zanom Nimani koji je toliko seksualan da je ispao parodijski čak i za osamdesete, završili karijeru.

Kako obično biva s urbanim legendama kolale su priče da pevač i gitarista Nebojša Savić – Boca, ultimativni seks simbol u vreme izlaska albuma, radi kao taksista u Nemačkoj dok su se ostali članovi benda ili utopili u tezgarošku zbilju studijskih muzičara ili prestali da se bave muzikom. U svakom slučaju, na samom početku jedan od najvećih one hit wonders-a.

DEE MONK – SAMO ŽELIM DA ZNAM

Iz divnih ’80-ih idemo u nazovi vesele, a u stvari, ogavne ’90-e. Ko je ikako želeo da se uklopi u neki socijalni kontekst osnovne ili srednje škole morao je da umire za hitom Dee Monk-a ili ti Saše Novkovića.

Pošto je ova pesma bila nezvanična himna Novog Beograda lako biste popili šamar u školskom dvorištu na teritoriji ove opštine ukoliko ne znate tekst (ili ako ne znate gde igra Dragan Stojković-Piksi u tom istorijskom trenutku, ali to je već druga priča) tako da je u vreme posrnule i gotovo nepostojeće diskografije Dee Monk uistinu bio one hit wonder po svim pravilima iste.

Koliki je ovo bio hit svedoči činjenica da se čuje se u jednom od najboljih ostvarenja o ovome vremenu:  dokumentarcu “Vidimo se u čitulji” Janka Baljka i Vojislava Tufegdžića.

„Samo želim da znam“ je plesala dva leta pošto se grupa (ako se tako može nazvati) raspala već ’96/’97. i, kada se izuzme kontekst vremena i očaj eurodance pravca kome pripada, nije ni toliko loša. Nešto između Ace of Base i Snap-a što je u to vreme bio dominantni evropski muzički pravac. Isto je bilo i u Srbiji pa su nas denseri i tezge sa piratskim sadržajima ispred SKC-a držale delom sveta iako mu nismo pripadali ni po čemu drugom. U slavu svega toga, Dee Monk zaslužuje mesto na ovoj listi.

MIRZINO JATO – APSOLUTNO TVOJ

Sa devedesetih prelazimo na, možda, najveći one hit wonder u istoriji ovih prostora – grupu Mirzino jato.

Jašući na popularnosti disko muzike jugoslovenski pop kompozitori ’70-ih su žarko želeli da naprave disko grupe. Kornelije Kovač ih je imao nekoliko, ozbiljni muzičari su pokušali da iskoriste neverovatnu popularnost žanra poput Kire Mitreva i njegove grupe “Kim”, ali, kao što se i kasnije pokazalo, Bosanci su iznedrili najveću disko zvezdu svih vremena.

Projekat Zeada Lipovače – Zeleta, frotmena Divljnih jagoda činili su operski pevač Mirza Alijagić, bas bariton sarajevske opere, i njegovo jato – devojke Gordana Ivandić, sestra bubnjara Bijelog dugmeta Ipeta Ivandića, i Zumreta Midžić koje su bile back ženski vokali. Prvi album iz 1979. „Šećer i med“ s koga je najveći hit „Apsolutno tvoj“ prodao se u 400.000 primeraka i sarajevski Boney M se lansira u orbitu.

Nakon prvog albuma objavili su još jedan, „Najslađi rode“ 1983, ali tada new wave i pastirski rok razvaljuju pa se Mirza vratio operi, Gordana Ivandić pevanju u mediteraskom pop sastavu Makadam, Zumreta Midžić „Zuzi Zu“ postaje back vokal Bijelog dugmeta i učesnica rijalitija Farma 2013, a Mirzino jato postaje pravi, po svim svetskim standardima, primer one hit wondera.

HEROJI – KIZA ROK

Bend dramaturga Vladimira Đurića – Đure i reditelja Milutina Petrovića, pojačan Ivanom Vdovićem Vdom, bivšim bubnjarem Šarla akrobate, Mišom Savićem, klavijaturistom, urednikom ozbiljne muzike u SKC-u i dugogodišnjim saradnikom Ramba Amadeusa, Radetom Bulatovićem i Vladanom Aćimovićev, iskusnim studijskim muzičarima od kojih je prvi kasnije postao i uspešan filmski kompozitor, objavio je jedan album „88“ i automatski lansirao u orbitu popularnosti.

Heroji i jesu bili jednokratni projekat dramskih umetnika obeležen jednim monster hitom „Kiza rok“ i drugim, „Zgromiću te ja“ tako da bi se mogli pre svrstati u grupu two hit wonders-a, ali to su bile osamdesete i Jugoslavija i uspeh vam je bio blizu jagodica sviračkih prstiju. Daleko od toga da su Heroji bili loši – debi, istovremeno i poslednji, album producirao je Momčilo Bajagić – Bajaga, i dan danas predstavlja sjajan primer tzv. pozne „beogradske novotalasne škole“.

Humorističnost Heroja je uspešnija nego kod sličnih radova bliske grupe “U škripcu”, a ideja i dometi albuma su jasni – gradska zajebancija i šmek na koji se tada seklo pola urbane Jugoslavije u Zagrebu, Ljubljani ili Splitu.

Sve u svemu, posle komercijalnog, diskografskog lava Mirze, Đura i Milutin su pravi primer undergrounda ustoličenog u kratkotrajni i umereni diskografsko-komercijalni uspeh dovoljno dobar da ostane upamćen do danas.

METAK – DA MI JE BITI MORSKI PAS

Opet ćemo se, neizostavno, porediti sa već legendarnim one hit wonderom ove liste, Mirzom Alijagićem i njegovim jatom, ali Metku, prvom splitskom prog rock sastavu, debi album „U tetrapaku“ 1979. donosi singl „Da mi je biti morski pas“, najslušaniju pesmu na svim jugoslovenskim radio stanicama 1980.

Željko Brodarić – Jappa, producentski guru hrvatskog „novog talasa“ ’80-ih bio je zadužen za muziku, Momčilo Popadić, autor najvećih hitova Olivera Dragojevića za tekstove, a ostatak benda su, uz Jappu, činili vrsni splitski muzičari okupljeni oko studija „Tetrapak“: basista Mirko Krističevića (danas jedan od najuglednijih hrvatskih kompozitora ozbiljne muzike), bubnjar Matko Jelavić (i dan danas popularan pevač dalmatinskog popa) i Zlatko Brodarić, stariji Jappin brat, koji ga je zamenio na gitari pošto mlađi Brodarić preuzima vokalne ingerencije od sarajevskog kompozitora Ranka Bobana, čuvenog tekstopisca Zdravka Čolića, Indeksa i Seada Memića – Vajte, s kojim su i odlučili da naprave grupu, gotovo slučajno, posle džemovanja u gore pomenutom studiju. Ovaj studio, kao i grupa “Metak” su bili začetnici tvrđeg rok en rola u Splitu, tada isključivo poznatog po lakšim mediteranskim notama te se slobodno može reći da su “Tetrapak” i ova ekipa zaslužni za rođenje dalmatinskog roka.

„Metak“ je bio uistinu super grupa po muzičkom sastavu i kao takva imala je meteorski uspeh.

„Da mi je biti morski pas“ je i, dan-danas, jedna od, ako ne i najbolja, prog rock pesma bivše Jugoslavije. Odmah nakon drugog albuma „Ratatatija“ 1981. grupa se, prirodno, raspada pošto je bilo teško održati toliko dobre članove na jednom mestu. Svako je kasnije uspešno nastavio karijeru u različitim segmentima audio produkcije, ali njihova pesma ostaje suvereni one hit wonder.

BANE BOJANIĆ – „POLA VINO, POLA VODA“

Ova lista prosto ne može da funkcioniše bez zaranjanja u novokomponovanu, narodnu muziku. Igrom slučaja opet smo u ’90-im, ali tih godina je hit starijeg sina Miloša Bojanića, Baneta, okupirao sve folk radio stanice. Čak su kružile i priče da je bio neformalna himna pripadnika MUP-a te su često zvali stanice i naručivali ovu pesmu u kontakt programima „čestitke, želje, pozdravi“ te 1998. godine

Banetu je hit iz pera imenjaka Baneta Stokanovića ekspresno otvorio vrata estradnog raja, ali ih je Bojanić Junior sam zatvorio: prekida pevačku karijeru i odlazi u Ameriku gde navodno živi kao car iako se na bavi muzikom.

Zvuči šašavo, kao što bi rekla još jedna čuvena reklama iz devete dekade 20-og veka, ali Baneta pamtimo po hit numeri trodelnog takta o nesrećnoj ljubavi zalivenoj alkoholom sa pripadajućom vrtoglavicom.

COD – DENNY

Omiljena pesma sa proslava godišnjica mature, a, bogami, i srebrnih svadbi, bio je najveći hit sarajevske pop rok grupe COD koja je, pored engleskog imena, svirala čisti jugoslovenski pop pa i ne čudi što nisu imali prevelikog uspeha iako su se trudili iz petnih žila.

COD je bio jedna od omiljenih predgrupa većine uspešnih bosanskih popera kao i drugih velikih jugoslovenskih bendova tokom njihovim turneja po Bosni, ali kao bend nisu imali puno uspeha.  Na čelo grupe dolazi Enes Bajramović, kasnije član čuvenih Ambasadora i uspešni kompozitor bosanskog popa ’70-ih i ’80-ih, i period od 1976. do 1979. biva najuspešniji za ovu grupu koja i pored uspeha singlova sa prvog albuma “Dođite na čaj”, “Ciciban” i “Novi štos” nikako nisu uspevali da postignu ono zbog čega su se i skupili : instant uspeh.

U najuspešnijem periodu nastaje i „Denny“, najveći hit grupe sa drugog albuma „Bijeli bagremi“, naslednika generalno uspešnog LP-a „Dođite na čaj“. Ipak, u vreme apsolutne zasićenosti sličnim grupama (Ambasadori svirali istu muziku, a bili 5 puta popularniji) i zvukom COD je ’78. prestao sa radom pošto je većina članova, odličnih muzičara i kompozitora, uspešno tezgarila sa drugim izvođačima, Enes je postao pridruženi član “Indeksa”,  a zajednički bend nikako nije uspevao da se probije u vrh diskografske ponude.

“Denny” jeste bosanski rok treš, ali je ogroman broj ljudi koji zna tekst. Možda niste toga svesni, ali prva proslava vaših roditelja će vas razuveriti.

BEOGRAD – „OPASNE IGRE“

Zvanično prvi jugoslovenski elektro bend (sa singlom „Sanjaš li u boji“ 1982.) „Beograd“ nije one hit wonder u pravom smislu te reči – članovi benda Milan i Ljubodrag Bubalo, kao i Slobodan Stanić, postali su perjanice elektronskog zvuka u Beogradu i nakon raspada benda posle objavljivanja jedinog albuma „Remek depo“ 1983. radili su sa skoro svim akterima alternativne beogradske scene koji su koristili elektronsku muziku (Bebi Dol, Berliner Strasse, U škripcu, VIA Talas, Laki Pingvini) dok pevač, Dejan Stanisavljenić, svira klavijature u pratećem bendu Bebi Dol i učestvuje u radu grupe Du-Du-A.

Izlazak albuma 1983. i singl „Opasne igre“ koji je 12 nedelja, zajedno sa albumom, bio na Džuboksovoj top listi najboljih jugoslovenskih izdanja potpuno je zaludeo Jugoslaviju novim, elektronskim zvukom.

Nakon singla „Sanjaš li u boji“ 1981. objavljenog pod etiketom Jugotona, Saša Habić je ubedio članove da pređu u PGP gde je stvarao osnovu synth pop rok elektronske scene (veoma brzo debi objavljuje i grupa Max&Intro). On je i producirao „Remek depo“ koji je bio, na žalost, jedino veliko što je grupa objavila iako su se ponovo okupili 2012. pod vođstvom Stanisavljevića i Milana Bubala. Oni su napravili koncert u klubu 20/44 i objavili album „Pola/pola“ 2015. no nisu postigli veći uspeh sem nostalgičnog prisećanja na progresivnost koju je “Beograd” imao početkom osamdesetih. Ono što ostaje i pamtimo je sjajna numera new wave/synth pravca s tekstom koji opisuje tadašnju situaciju sa beogradskom omladinom.

JAHIJA GRAČANLIĆ – „JA JE ZOVEM MENI DA SE VRATI“

Jedina i najpoznatija narodnjačka pesma Vlade Divljana, komponovana za film „6 dana juna“ Dinka Tucakovića po scenariju Nebojše Pajkića lansirala je u orbitu popularnosti Jahiju Gračanlića, romskog folk pevača iz Zagreba.

Album nastaje u vreme raspada benda, ali prethodni dogovor sa Jugotonom i autorima filma, kao i glavna uloga Nebojše Krstića, nekako okupljaju bend na, ispostaviće se, poslednjem zajedničkom projektu i izdanju.

Vlada Divljan je u nekoliko intervjua govorio kako se mučio sa pisanjem ovog naručenog narodnjaka za ovaj film. Počeo je, ali nikako nije mogao da se ubaci u mentalno stanje sevdaha dok se nije nalio rakije. Nakon toga, reči kreću same od sebe.

Pošto je pesma gotova angažovan je Jahija. On je imao dosta problema da zapamti tekst ako bi ga pevao otvorenih očiju, a čitajući sa papira nije pevao kako treba pa su jedva snimili pesmu u studiju i antologijsku scenu opraštanja u kafani pre Rajkovog (Nebojša Krstić) odlaska u vojsku.

Jahija je ovim, i dan-danas, kafanskim evergreen-om ušao u red najpopularnijih pevača folk muzike. Pošto je to postigao došavši iz potpuno suprotnog kulturnog konteksta verovatno zato i nije uspeo da napravi nikakav značajniji uspeh iako je objavio još dva albuma. Do kraja ’80-ih njegova karijera se gasi dok „Ja je zovem da se meni vrati“ ostaje kao jedan od van vremenskih monster hitova kako folk tako i hipsterske percepcije istog.

SRĐAN JUL – „KOKETA“

Za kraj ostaje jedan od nepravedno zaboravljenih muzičkih magova ’80-tih, Srđan Miodragović, poznatiji kao Srđan Jul.

Diplomac čuvenog londonskog Kings koledža gde je završio teoriju muzike, učio džez gitaru kod čuvenog Dejvida Kifa i radio kao studijski muzičar vraća se u Jugoslaviju taman u vreme synth i pop rok buma početkom ’80-tih. Svirajući gitaru na dva hit albuma Olivera Mandića „Dođe mi da vrisnem tvoje ime“ i „Sve su seke jebene“ i radeći muziku za Slađanu Milošević i Dadu Topića u stilskoj mantri tadašnje engleske produkcije (što je bila mera za kvalitet domaćim diskografskim mogulima te su često i angažovali engleske producente za velika jugoslovenska imena) dobija poverenje Mandića, tada glavnog i odgovornog urednika PGP RTB izdavačke kuće, i izdaje svoj prvi (i poslednji) album „Za tobom lud“.

Na ovom nosaču zvuka Srđan je renesansni umetnik u pravom smislu te reči : piše muziku i tekstove, producira, svira, programira ritam mašine i pravi autentični „gesamtkunstwerk“ čiji će simbol biti one hit wonder – pop himna „Koketa“.

Nakon uspeha albuma Srđan radi kompletnu muziku za film „Crna marija“ Milana Živkovića, jugoslovensku varijantu „Purple rain“, biografsku fikciju o Prinsovom životu. Muzika za ovaj film ostaje poslednji kompletni Miodragovićev rad.

Početak rata u Jugoslaviji vraća autora „Kokete“ u Veliku Britaniju gde radi kao producent i studijski muzičar.

Nije privlačio pažnju na sebe do 2010. kada je potpisan kao gitarista i koautor pesme „Suzanne“ kraljeva gotik roka Sisters of Mercy. On se vodi i kao jedan od članova benda 1998. i 2010. pod imenom Majk Varjak.

Alfa i omega benda Endrju Eldrič ne izbacuje zvanična izdanja od 1993. i čuvenog sukoba sa Vornerom, ali je Srđanovo remek delo moguće čuti na Internetu kao i naći u specijalnom vinil ljubičastom izdanju snimljenom tokom turneje 2009..

„Koketa“ je one hit wonder po svim standardima, ali pored toga Srđan Jul ostaje primer možda jedinog autentičnog muzičkog producenta i izvođača koji je stvarao po najvišim standardima tada popularnog žanra i stila. Ako ne verujete poslušajte opet „Koketu“. Ili njegovu numeru sa „Sisters of Mercy“. To su jebene ’80-te.

 

 

 

Lajkuj:

Komentari:

  1. Saki says:

    Ivane,
    samo ispravka za ime pevača i klavijaturiste grupe “Beograd”. Umesto Slobodan Stanisavljenić treba da piše Dejan Stanisavljević.

    Pozdrav!

    1. Ivan Jovanović says:

      Hvala, ispravljeno!

  2. Obavezno says:

    koji uzas od clanka…autor je guglao one hit wonder i kopirao po jedan paragraf iz svakog teksta koji je nasao i napravio ovaj prokisao gulas sa pokvarenim mesom sa zeljom da ispadne pametan.

  3. Slon says:

    Kontrolori nisu ništa manje bili hit od Opasnih igara, a sam album je bio i ostao mnogo priznatiji nego zasebne pesme. Cod su bili standardna pop atrakcija tih godina sa dosta hitova. Metak bi se takođe teško mogao nazvati one hit wonderom – Split at Night, Rokenroler, Tetrapak – sve su to bile njihove stvari po top listama krajem sedamdesetih.

    1. Ivan Jovanović says:

      Sve se slažem sa tobom : ni jedna grupa koje si naveo sa liste nisu klasičan primer one hit wondera u smislu, hajdemo tako reći, zapadne diskografske metodologije mada i tu ima primera kao Rick Astley koga svi smeštaju u taj fah, a imao je više od jednog uspešnog hita. Elem, metodologija i pravila internet novinarstva koja kažu da se veoma dugi tekstovi veoma malo čitaju prave ozbiljne prepreke u ozbljinom i temeljnom pisanju ovakvih članaka. Teško ćeš naći baš 10 jugoslovenskih izvođača ili grupa koji su bili one hit wonder u pravom smislu te reči. A pisati o npr. o uticaju “Metka” i studija Tetrapak na rok u Dalmaciji, radu Saše Habića i Olivera Mandića na synth pop jugoslovenskim izvođačima pokušavajući da jašu na tada najpopularnijem evropskom žanru popularne muzike i, istovremenu, ratujući sa Jugotonom i Husom iz “Parnog valjka” koji je pokupio sve novotalasne bendove iz cele Jugoslavije i napravio ozbiljne pare ili o tzv. “republičkim pregrupama” kakva je bila COD ili npr. “Ibn Tup” u Vojvodini (iako nije republika, ali znaćeš na šta sam mislio) zahtevalo bi veoma mnogo vremena sa neizvesnim rezultatom jer je pitanje koliko to ljude uopšte interesuje. Čak i u zamuljenoj metodologiji kakvu sam upotrebio možeš da izvučeš još neke bendove tipa Kamen na Kamen Nikole Borote i monster hit “Jaranice”, ali opet oni kasnije postaju prateći bend Nede Ukraden za jugoslovensko takmičenje za pesmu Evrovizije pa nisu one hit wonder. Na listi fali Regata i “Andrea”, ali setih se kasno, a tekst je već izašao. Potrudiću se da ih dodam. Ali da ne dužim dalje – slažem se sa tobom a nadam se da se i ti slažeš sa upotrebljenom metodologijom. Pozdrav!

  4. Slon says:

    Obrisali ste mi komentar, pa to je mnogo jadno.

  5. Autor hita Baneta Bojanića se zove Pera Stokanović, kad smo već kod ispravljanja.

    ;)

  6. Kjerkegor says:

    Pesma Baneta Bojnića “Samo pijan mogu” je mnogo veći hit od “Pola vino pola voda”

Ostavite komentar:

Slični članci: