Da li imate preko 18 godina?

RASTA | 10 godina na sceni

Od nekog tamo lika koji sluša rege do najveće srpske pop zvezde XXI veka. Prvih 10 godina na sceni.

Stefan Đurić je rođen 16. novembra 1989. godine u Prištini u porodici univerzitetskih profesora. Ovakvo poreklo bi desetak godina ranije u bivšoj Jugi garantovalo jedan ugodan, privilegovan život, ali roditi se na Kosovu kao Srbin šest vekova posle kosovske bitke je bilo sve samo ne dobar tajming. Drago i Slađana su blagovremeno osetili šta se sprema posle Miloševićevog “zapaljivog” govora na Gazimestanu te ubrzo potom spakovali kofere i sa tek rođenim detetom pošli putem prestonice te umesto prištinskog univerziteta postali profesori beogradskog.

Turobne devedesete je najlakše bilo podneti kao klinac te sankcije, bombardovanja i sveopšte rasulo nisu omeli Rastu u tome da se zaljubi u beogradsku džunglu na asfaltu i zvuke koji je kao takvu prate. Fleševi ratova, siromaštva i neposredno okruženjе u kom je odrastao dobro su korespondirali sa zvukom Kariba koji će obeležiti njegovu karijeru.

Slično Juice-u koji je od posvećenog backpack-era devedesetih postao najreprezentativniji srpski reper, Rasta je od mladog blejača, duvača, zaljubljenog u jamajčansku muziku postao jedini pravi srpski dancehall dee jay (MC) i sing jay. Ako su za Juice-a formativne godine bile devedesete, za Rastu su to na sličan način dvehiljadite. To što je obojici trebalo cirka deset godina da budu priznati i shvaćeni na sceni govori za sebe.

Počeci

Dakle, hipotetički je 2006. godina. Sedamnaestogodišnji Stefan je više na klupi za buksnom nego u klupi za knjigom i ortacima priča o MC-jevima Jamajke. Nastupa na evropskoj turneji dancehall atrakcije “Germanican Scout” a sledeće godine širi znanje po neprosvećenoj Srbiji putem radio talasa i emisije „Rege šou sa Stefanom“ na stanici sa nacionalnom frekvencijom. Pored toga organizuje regionalne R’n’B/Dancehall večeri i radi muziku za studentske filmove. Tu negde počinje naša priča.

U novijim intervjuima Rasta pominje preko četiri stotine pesama koje je snimio pre nego što je postao slavan. Nije lako uhvatiti se u koštac sa takvim opusom, ali mislim da neću mnogo pogrešiti ako Rastinu pesmu “Dame i gospodo” izdvojim kao jednu od njegovih prvih. Ova odlična traka nije karakteristična čak i za taj Rastin period i, da podvučemo konkretniju paralelu sa Juice-om, neodoljivo podseća na pravoverne momente sa Hiphopiuma 1 ili pak one iz Full Moon perioda. Slično kultnoj “Ko će to da plati?” Rasta ovde stavlja u kontrapunkt turobne slike tadašnjeg belog grada i svoje ambicije o džipovima i gajbi.

Ova pesma je bitna kao katalizator stanja društva kao i Rastinog razmišljanja u to doba iako kompilaciju Evolucija 2006-2012 kao prva Rastina pesma otvara “Uspeo sam” iz 2006. koja predstavlja njegov manifest i jedno veliko samopouzdanje i ambiciju. Da jedan MC na svojoj prvoj pesmi izjavi kako je već uspeo nije retka stvar danas u svetskim okvirima ali za tranzicionu Srbiju sa početka novog veka predstavlja priličan presedan.

Prva postava / Show Program

Sledeća dva projekta koja su obeležila Rastine početke su grupe Prva Postava i Show Program. Sa Prvom Postavom je snimio četiri pesme i preuzeo ulogu sing jay-a koju će držati dugi niz godina. Na traci “To je to” uz ragga matricu uspostavlja svoju tadašnju ideju rep regea.

Show Program će za Rastu biti korak ka samostalnosti. Kao najozbiljnija pesma Show programa može da se izdvoji “Incident” a ono što će biti vezivno tkivo za prvi Rastin tejp Sensimilia je pesma “Kad ohladi se beton” sa LMR-om i Rebijem. Verovatno najozbiljnija pesma koju je ova ekipa uradila.

Postojao je plan da Show Program snimi zvanično izdanje, ali se sve završilo sa making of videom spremanja tejpa koji nikada nije ugledao svetlost dana.

I’ve got a stalk of sinsemilla

Prvi tejp Rasta će izbaciti sa LMR-om (Laganini Malo Rege) 2009. godine. Već na uvodnoj pesmi se uspostavlja rep rege paradigma sa agresivnim skrečovanjem i praskavim zvucima vazdušne sirene koja obeležava tejp na kom se apeli za legalizaciju marihuane, rege pesme sa pratećim vokalima i trubačima smenjuju sa party bengerima.

U intervjuu koji su LMR i Rasta dali pred izlazak tejpa pomenuli su da su matrice skupljali širom sveta (Jamajka, Južna Аmerika, Еvropa) uz pomoć kontakata preko nemačke izdavacke kuće Germanic Soul. Kao jači benger sa tejpa se izdvaja pesma “Imam to” (punim dancefloor snimam taj dancehall) i “Legalizuj“, možda najprepoznatljivija Rastina pesma iz tog perioda, čiju će priču Rasta nastaviti par godina kasnije sa pesmom “Marli”. Policija kao prepreka u svakodnevici jednog “duvača” provejava tejpom.

Iako problem je zakon ti stavi cvidže k’o zaklon, i kada rolamo gradom ja samo kuliram.

Kao najjači benger tejpa izdvaja se “Lako zapaljiva” za koju je snimljen i skoro pa eksplicitan spot. Rasta je više puta pominjao kako ne voli foliranje u spotovima te kako je svaki auto u njegovim spotovima njegovo vlasništvo. Slično tome za ovaj spot nije pravio kasting za manekenke koje bi prodefilovale nego je zvao svoje ribe koje su ovde jednako lascivne kao i van oka kamere.

U ovom periodu je snimljen simpatičan dokumentarni film o Rasti “Neka Raste” koji je iz ove perspektive vrlo zanimljivo pogledati.

Hvatanje talasa

Nešto pre ili posle izlaska Sensemilie Rasta će sarađivati sa tada opskurnim Vuk Mobom i Kajom na pesmi “Jurimo snove”, a zatim će podići svoju karijeru na viši nivo saradnjom sa Cvijom delom jednog novog, iako osporavanog, talasa srpskog repa. Rasta će upasti Cviji na tejpu Taj rad (2008) na traci “Mamacita”, kao i na njegovom narednom albumu I dalje tu (2009) i između ostalog kasnije napisati Cvijin najveći hit “Brzina”.

Zajednički EP sa Cvijom One i lova će biti najzrelije Rastino izdanje do tada. Potpisan za Hit Music Production uz sponzorstvo Russell Athletic ovaj tejp predstavlja najveći tadašnji Rastin domet što produkcijski što muzički. Iako sadrži samo sedam pesama ovde nema filera i svaka pesma stoji za sebe.

Ovo konzistentno izdanje (sa izuzetkom povratka u vesele devedesete na “Kako si mogla”) čine uticaji R’n’B-ja i repa prljavog američkog juga. Džastin Timberlejk, Lil Vejn i Rijana se pominju i dovoljno su jasne smernice. U spotu za dupli singl  “Upoznaj moj svet”/”Baci pare” koji će predstaviti na tada još zelenom IDJ kanalu podršku će im dati i Gru.

Moj favorit ovde je “Šuška” jedna neodoljiva minijatura sa kidačkim monologom Save Radovića (učesnika prvog Velikog brata sa kojim su Cvija i Rasta blejali) o važnosti novca i šuškanja. Pored singlova kao benger se izdvaja i “Džek pot“. Kratko, ali slatko.

Unija

Rastina ideja o rege rep muzici je zapravo odraz strujanja sa zapada, to jest već pomenutog prljavog juga (okoline delte Misisipija), gde je krank (crunk) sa imenima poput Ludakrisa, Soulja Boy-a i shawty lo-a kao preteča trepa bio u svom zenitu. Tempa sličnog regetonu krank je bio zahvalan za razne crossover poduhvate, pa i za entuzijaste poput rastafarijanca među reperima. R’n’B pevači su na zapadu često upadali reperima sa hook-ovima koji su nosili cele pesme, kao i jamajčanski sing jay-evi ili regeton zvezde.

Tom logikom se Rasta nametnuo kao neko ko u najmanju ruku pesmu ume da učini zanimljivom a u najboljem slučaju da je praktično celu iznese. Tako je saradnja sa novosadskom Unijom na mikstejpu Kaseta zapravo jedno od najjačih izdanja u celokupnom opusu tog rep kolektiva. Za srpski rep, večito razapet između lažne dihotomije “real” old school priče i one tvrđe ili komercijalnije, ovakav tejp pun konkretnih party bengera je bio pravo osveženje.

Malo erotike je paradoksalno dobro došlo da smiri strasti na uvek napetoj rep sceni. Ekipa Tatula, Dripac, David i Rasta se ovde toliko razigrala sa Crunk’n’B-jem da samo singl “Gde god da me stave” i pesma “Možeš samo gledati” odudara od uspostavljene matrice omnipotentnog razmetanja sa preplanulim “mačkicama” iz MegaSun solarijuma.

Superstar

Bezbroj demo pesama i feat-ova koji kruže YouTube-om verno svedoče o Rastinoj posvećenosti, upornosti i marljivosti. Posle revnosnog, misionarskog rada na sceni došao je trenutak uspostavi sebe kao solo izvođača i umetnika. To je prvi put pokušao sa svojim debijem Superstar.

Promocija albuma je bila vrlo ambiciozna. Uz tri spota, distribuciju putem različitih streaming servisa i trećinom pesama na engleskom Rasta je pucao i na lokalnu i globalnu scenu. Sa uticajima trepa, dubstepa i EDM-a ovaj album predstavlja pionirski poduhvat i legitimizaciju modernog dancehall-a u Srbiji, pa onda i Balkanu. Karipski i dirty south ritmovi na EDM pogonu čine gorivo ove vožnje koja pršti.

Rasta je pesme pravio sa FDK-om (Show program), za aranžmane je bio zadužen Coby dok je miks i master rađen u Njujorku preko Bassivity-ja iako je album izašao za Mascom Records. Apetiti za slavom širom od “uskih” regionalnih okvira oličavaju se u pesmama ispevanim na engleskom koje čine čak trećinu albuma i koje narušavaju njegovu konzistentnost. Jednostavno kada stvara na srpskom Rasta je vrhunski autor i izvođač dok je na engleskom “samo” solidan iako i među ovim pesmama ima odličnih stvari poput “Rude Boy” koje su zavidnog kvaliteta i na autorskoj i na produkcijsko – aranžerskoj ravni, kao i izvođačkoj. Ipak, ovaj pokušaj sedenja na dve stolice je samo pomogao da se pokaže koliko je Rasta superiorniji kada piše na maternjem jeziku.

Pesma “Prokleti I” koja otvara album vraća Rastu na manir koji mu je prethodno bio blizak a to je stavljanje u kontrapunkt poražavajućih društvenih okolnosti i sebe kao pobednika koji tim okolnostima odoleva. Iako ima prilično pesimističnu završnicu ova uvodna pesma je puna dirljivih momenata gde Rasta uspostavljajući prisutne stereotipe srpske omladine upućuje na njihove kontradiktornosti i daje sliku društva koje egzistira na krajnostima i gde je sredina ili mera nepoželjna.

Il’ si narkoman il’ si među herojima, il’ si startovan il’ si među kerovima.

Posle ovog otreznujućeg uvoda zabava počinje sa naslovnom numerom u plesnom house maniru koja predstavlja Rastu kao plejera (ne)zainteresovanog za ribu o kojoj bruji ceo grad. Slična tema se nastavlja na pesmi “Alkohol” gde vreme provodi sa problematičnom devojkom kojoj se ispostavlja kao jedina uteha uz opijanje.

Kišobran” je jedna haslerska kidalica sa očiglednim referencama na Lil Vejnovu “Make it rain” i nezaboravnom linijom Najbolji ortak – keš, niko tako pouzdan. Posle tri pesme na engleskom Rasta se vraća na srpski sa još jednom pesmom o fatalnoj gradskoj ribi na “Bezobrazna“, inače klupskim hitom koji bez problema može da parira tada aktuelnim hitovima sa svetske rep scene. Ovu pesmu sledi elektro repčuga “Ortaci ne mogu” sa ispostavljanjem Raste kao apsolutnog igrača i neodoljivim linijama poput dao bih im pesmu da ne stoje u mestu, to je čisto da imam sa kime da se igram.

Druga polovina albuma je malo slabija, konkretno pesme “Sittin in dark” i “Duga devetka” ali ipak zadržava kvalitet na zavidnom nivou do samog kraja do završnice. Ortaci koji sevaju na uspeh na “Svuda lete”, R’n’B balada “Kasno je” i benger “5 minuta” sa Unijom privode album kraju ka izvodnoj pesmi “Prokleti II”. Sve u svemu jedna zaokružena priča koja iz sadašnje perspektive deluje tek kao priprema za ono što će Rasta postići nekoliko godina kasnije.

Svež početak

Posle Superstara Rasta izbacuje kompilaciju Evolucija 2006-2012, retrospektivu minulog rada u 14 pesama i baš tu na jednom kraju otvara se jedan novi početak. Svoj nastup je za tih šest godina koje obuhvata ova Evolucija Rasta podigao na zavidan nivo čemu svedoče najjače pesme sa Superstara i sada je konačno bio spreman da istupi na scenu na pravi način, onaj kraljevski.

Da je Rastina karijera počela sa “Kavasakijem” on bi danas bio jednako uspešan, ali da nije bilo ovih šest godina “Kavasaki” se nikad ne bi ni desio.

BASSIVITY

Rasta je u Bassivity (ne)zvanično upao pošto je pozvan da snimi pesmu za film „Artiljero“ za čiji OST je Bassivity bio zadužen. Zvaničnu premijeru za Bassivity Rasta je imao godinu dana kasnije sa pesmom „Marli“, dirljivim apelom za legalizaciju marihuane ubedljivijim i prijemčljivijim od „Legalizuj“.

Od anonimnog ministra na “Legalizuj” Rasta ovde upire prst direktno u Ivicu Dačića čineći svoj apel tako ličnijim i iskrenijim. Kada se pesma sagleda iz ove perspektive jasno je koliko je sofisticirana produkcija podređena ovom iskrenom vapaju. Do sledećeg singla “Kondom” Rasta će vrlo uspešno sarađivati Furio Đuntom na „Živimo noću“ i Zlim Tonijem (sada delom Balkaton ekipe) na pesmi „Somalija“, a onda se početkom jula 2014. godine desio “Kavasaki” i Rasta kakvog danas znamo se rodio.

Tema hladnokrvne sponzuruše na putu do vrha nije predstavljala ništa novo, ali način na koji je obrađena je zapalio region. Studija slučaja besprekorno aranžirana i izvedena je bila dovoljan povod da dijaspora pruži srdačnu dobrodošlicu novoj (super) zvezdi.

Pored toga što je pažljivo gradio svoju solo karijeru Rasta je u ovom periodu često u saradnji sa Coby-jem pravio pesme za druge autore. Pored pomenutog Cvijinog hita “Peta brzina” početkom godine će prvi put sarađivati sa Darom Bubamarom na pesmi “Opasan” i uz kasnije hitove “Nevolja” i čuvene “Karera” revitalizovati njenu karijeru.

Balkaton

Posle neverovatnog uspeha “Kavasakija” Rasta će leta 2015. godine osnovati svoju izdavačku kuću i studio Balkaton koji će predstaviti kao jednu veliku familiju, muzički pravac, način života, stil i opredeljenje, a pre svega pokret ljudi koji misle i žele isto. Kao jezgro Balkaton crew-a na nastupima će ga pratiti Dj Rale Chief i Zly Tony, a plesnu podršku će pružati Điđi aka Groovin Skull. Za video produkciju će uglavnom biti zadužen osnivač Bassivity etikete Vanja Ulepić Oneya.

Prvi singl u produkciji Balkatona je po mom skromnom mišljenju najveći srpski pop singl XXI veka. Ako se posle “Kavasakija” Rasta ucrtao na mapu kao jedan od najperspektivnijih autora srpske scene, sa “Kavalijem” se popeo na sam tron. Klasična pop pesma u maniru onih koje su timovi autora pravili u njujorškom Brill Building-u početkom šezdesetih a koje su Bitlsi usavršili bez pomisli da će tako obrazovati kulturu zabave za sva vremena. Savršenstvo u jednostavnosti kao osnova pop izraza jedan kroz jedan.

Uvod “Kavalija” je Rasta iskoristio da sa Coby-jem snimi zasebnu pesmu “Mala” koja je i kao spin-off postigla priličan uspeh. Sledeći singl Rasta će uraditi sa Žutim i Dadom Polumentom na refrenu. “Balkan” predstavlja nekoliko koraka unazad u odnosu na “Kavasaki” i “Kavali” jer fetišizacijom popularne apstrakcije zvane Balkan (za potrebe dijaspore?) ne dobacuje mnogo dalje od Bregovićeve autistične “Ovo je Balkan” namenski sklepane za potrebe Evrovizije.

Manjkavosti Balkana će unekoliko ublažiti saradnja sa Bubom Corelli-jem na “Habibi”, singlu kojim će Rasta zatvoriti uspešnu 2015. godinu. Posle fetišizacije Balkana ovde je slična stvar urađena sa orijentom ali je ta premisa samo poslužila za jednu uspešnu stilsku vežbu.

K’o da j***m Anu Nikolić

U trenutku kada Rasta ostvaruje svoje snove na nivou koji (ni)je sanjao javlja se Ana Nikolić koju je Jala Brat na neki način dozvao kada ju je namedrop-ovao u pesmi “Boing” godinu dana ranije u društvu Eve Longorije, Nikolije i Filipa Lama.

Nezadovoljna svojim novim albumom u produkciji Marine Tucaković i Damira Handanovića Ana traži da se rad obustavi i da se zove “onaj neki Rista”. Rasta pristaje da joj pomogne oko albuma i tu se rađa romansa koja je tresla Srbiju sve do skoro. Na albumu Labilna će se zadržati dve pesme tandema Tucaković/Handanović (“Telo”, “200/100”), dok će u ostatak albuma Rasta i Coby umešati svoje prste. Labilna je uz Rastinu i Coby-jevu pomoć postao hit album leta 2016. godine, a najlepše pesme na albumu su upravo doprinosi ovog tandema. Kao najbolju pesmu sa albuma izdvojio bih naslovnu numeru koja kao kompletan autorski Rastin rad predstavlja savršen pop biser. Sasvim je moguće da je ovo prva ljubavna pesma koju je Rasta za Anu napisao.

Da jedna ovako prefinjena rege pesma bez spota i bombastičnog refrena postane veliki hit predstavlja veliki presedan za srpsku scenu. Retko dobro opisan osećaj razdražljivosti koju zaljubljenost nosi za sobom kao najneposredniju reakciju. Rasta je u gostovanju u Ami G show-u opisao kako se smuvao sa Anom tokom snimanja albuma, a sama pesma ima prilično indikativne stihove koji vrlo verovatno opisuju začetak njihove ljubavi. Odgovor na to šta je Ana rekla kada je na kraju sela i tiho priznala možemo pronaći u prvom sledećem Rastinom singu “Euforija”.

Emanacija u muzičko božanstvo

Priznanje koje će dobiti za album a i konkretnije veza sa Anom, predmetom njegovih dečačkih maštanja, daće novi vetar u leđa Rastinoj karijeri. Tada već osporavan kao autotjun pevač i nasumični brend generator Rasta će svoju priču iste godine podići na mnogo viši nivo.

Ako smo “Kavali” izdvojili kao najbolju pesmu i najveći hit, šta onda reći za “Euforiju” mnogo suptilniju pesmu koja je slavila Rastinu i Aninu ljubav ili ljubav kao takvu. Sprženi arpeđo koji se razliva preko zanosnog ritma je samo pojačao ovo osećanje koje je moglo da primi i malo nonšalantnog kurčenja. Prefinjenost ove pesme je iznenadila kako fanove tako i cinike sklone podsmehu. Rasta je pravio muziku kakva do tada Srbiji pa ni regionu nije bila poznata. Ne odustajući od svoje pozicije rege muzičara on je pravio savršenu pop muziku za široke narodne mase.

Kao mamurluk posle “Euforije” usledio je “Hotel”, dirljiva balada o hazarderskom životu od danas do sutra. Isečak dnevnika sa turneje jedne zvezde kao savršen zaključak leta 2016. godine. Počelo je sa euforijom a završilo se sa jednim u nizu one night stand-ova čoveka koji gradove, žene i hotele menja nešto ređe nego svoje čarape. Ovo je takođe trenutak kada Stefan Đurić formalno ne postoji, a Rasta kao njegova emanacija preuzima njegov identitet.

Da kad nestanem pre zore ne znaš pravo ime moje.

Balkaton kao ideja je u međuvremenu uzela maha u regionu pa su Rastinim stopama pošli Buba Corelli, Jala brat i Relja Popović, ali i nemački reperi sa kojima će se kasnije lokalni reperi povezati čineći da region kao nikada ranije korespondira sa onim što se dešava na evropskoj rep sceni, naravno zahvaljujući dijaspori. Rasta je svoje „globalne“ ambicije pragmatično zamenio za one dijasporske budući da je šablon snimiš hit od preko milion pregleda i puniš klubove od Beča do Malmea bio već jako dobro uhodan. Preko Balkatona će osim svog i Aninog albuma Rasta promovisati mlade regionalne izvođače poput Marina i Tyzee-ja i najsvežijeg banjalučkog repera Bulu Adriana koji će neposredno po izlasku Indiga izbaciti pesmu “Rasta” koja će ga dovesti do toga da za Balkaton i potpiše.

Indigo

Početkom ove godine Rasta posle kraćeg zadirkivanja izbacuje prvi deo albuma Indigo. Profil Rastine publike u momentu izlaska Indiga je dosta drugačiji od onog koji je imao pre npr. “Kavalija”. Mnogi pravoverni fanovi su mu zamerali autotjun “eskapade” dok su oni koji su inače slušali sličnu muziku sada postali njegova publika. Indigo je značajan upravo zato što je razbio taj jaz. To je album koji si mogao da čuješ bilo sa telefona pijane ekipe iz kraja bilo iz kancelarija reklamnih agencija.

Sada kada je znao da ga svi slušaju Rasta je dobio priliku da rezimira svoju priču i pritom pokaže sav svoj raskošan talenat. Na Indigu je to neupitno. Od dirljivih ispovednih gde ste bili kad sam bio niko momenata preko prelepih ljubavnih balada i otreznujućih stejtmenta do čistih dancehall bengera. Priliku za novi novi početak Rasta je iskoristio na pametan način. Na prvom delu albuma nas je pustio da zavirimo u njegov život iza scene, da bi na drugom isporučio set bengera i podsetio nas da je i i dalje hit mašina. Tako je napravio showcase posle koga nije bilo potrebno da bilo kome bilo šta da dokazuje.

Album otvara (da, redosled pesama postoji) jedan veliki i ironični stejtment “Moja stvar” gde se Rasta praktično objašnjava ljudima koje na hook-u dissuje. Prihvatili ovaj stejtment ili ne, on ostaje par excellence izraz geto mentaliteta gde je jednako važno pokazati i svoj ulični kredibilitet i svoju sposobnost da se nezahvalne okolnosti prenebregnu što često završava kao bolna kontradikcija. Linije poput “Hvala Bogu nisam bogat rođen” na keca zvuče kao jeftin populizam, ali bi sumnjičiti njihovu iskrenost bilo cinično za bilo koga ko iole poznaje Rastinu priču. Čak i da kažemo da smo mi mogli bez ove ispovesti, Rasta možda nije i to treba poštovati.

Naslovna pesma albuma je jedna od najboljih koje je Rasta napisao, i svakako njegova najbolja ljubavna pesma. Dirljiva slika prvog razočaranja, sumnjičenja, opipavanja u mraku ljudi koji postaju taoci svojih intenzivnih osećanja.

Na “Sreći” sa Cobyjem je objašnjavanje ustupilo mesto kurčenju i tako čini mnogo zaokruženiju i smeliju priču od pesme koja otvara album. Iako je premisa slična, ovde se naglašava se to da je nešto stečeno UPRKOS okolnostima a ne zahvaljujući njima. Sreća je doduše mnogo kompleksnija pesma budući da postavlja više pitanja nego “Moja stvar” ali vuče dosta sa paralela sa njom i u svakoj je ubedljivija. “Vedro nebo” kao pesma koja pleni iz drugog plana beleži delikatan trenutak ranjivosti i samospoznaje neposredno po ostvarivanju dugo sanjanih snova. Trenutak otrgnut od vremena u kom se strah meša sa srećom čineći da se koža ježi.

Drugi deo Indiga otvara duet Raste i Ane i najveći hit albuma “Slučajnost”, ležerna pesma o trzavicama koje se ispostavljaju kao slatke muke ljubavnika. Ostatak albuma čini niz od tri bengera. “Kilo Kilo” je dirljiva Rastina posveta Ani čiju ljubav ovde poredi sa dejstvom opojnih droga.

Milion dolara sva vrata otvara sa mnom. Januar, ponoć je, ležem sa Nikolić Anom.

Sledeća pesma je moj favorit albuma saradnja Cvije i Raste na “Tako dobro” jednoj sirovoj nagruvanoj kidalici zaraznog ritma.

U ovakvom poretku stvari “Noći nemirne”, poslednji unos sa Indiga, upadljivo odudara od ostatka albuma i deluje kao odjavna špica kako jednog albuma tako i jednog dela karijere.

Tu se završava naša priča o Rastinih prvih 10 godina na sceni. Rasta je uneo veliku svežinu i harizmu na scenu bilo da je radio za sebe ili druge autore i promenio je lice srpske popularne muzike možda i za sva vremena. Ostaje nam da mu poželimo da narednih deset godina budu jednako plodonosne. Over & out.

 

Lajkuj:

Komentari:

  1. aboo says:

    Intelektualizacija i mistifikacija teskog tresa u cilju opravdavanja svog besmislenog, bednog postojanja.

    1. Vule says:

      +1
      sledeci clanak ce verovatno biti na temu uticaja cece na razvoj srpske postmoderne.
      velicati takve kao sto su rasta i djus kao umetnike je ekvivalentno npr predstavljanju seselja kao moralne gromade

      1. Ognjen Lopušina says:

        Што је најгоре већ су два шабана писала о Цеци. Зато смо ту где јесмо.

        1. airmax says:

          ШТА НАМ РАДЕ?!?!?

          1. Ognjen Lopušina says:

            а брате видиш да не виде да ОМЧА ЈЕ ЗА ВРАТОМ!!!!

        2. arimax says:

          свраке класичне

    2. Zarko says:

      slazem se

  2. filip says:

    a ja i dalje cekam ovu rebijevu traku sa selo mikstejpa..
    svaka cast za tekst

  3. “Jedini denshol MC” … dada, baš ste upućeni u rege scenu.

  4. cat says:

    Od svih pseudo-intelektualnih pokušaja kojima ovaj tekst prosto vrvi moram da izdvojim ‘Sprženi arpeđo koji se razliva preko zanosnog ritma je samo pojačao ovo osećanje koje je moglo da primi i malo nonšalantnog kurčenja’.
    Generalno jedan veliki pokvareni google translate iz zamisli u izraz

  5. Koga Bole says:

    каква бре паралела, одакле вам идеја, како вас није срамота, бедници, да се поредите са било киме, а оно ни мање ни више него са ЂУСОМ! алооо бре рођаци, па не иде то тако, не може.. притом мама, тата професори.. елита.. цоби, бомбе, беда.. смрдите на покварено, китите се туђим перјем, мохито су вам као код комарца.. издржи сад кад си манга, чему сузе, чему оваква вађења и правдања.. и ти неки репер и ти неко дому.. ај у рупу.. п.с. Ђус не дува има 15 година, лепо ти човек каз’о скоро, само ракију дере.. а ти се тресеш после пола сата ако не смоташ кџо, рђо..

  6. Žika says:

    Jbt o cemu ljudi pisu 🤦🏻‍♂️

Ostavite komentar:

Slični članci: