“lijepi dečki plaču” high school mix

Razgovarali smo sa Strahinjom Arbutinom iz Zagreba, jednim od osnivača low income $quad etikete, i sjajnim producentom koji je do sada izdavao muziku za etikete poput: Natural Sciences, BANK NYC, Always Human Tapes i Clan Destine između ostalih. Takođe vodi i emisiju na LYL radiju. Više o tome pročitajte ispod.

Čime se sve baviš? Da li možeš da nam se predstaviš?

 Zovem se Strahinja, radim muziku i nastupam pod imenom i prezimenom jer sam shvatio da bi mi svaki pseudonim prije ili kasnije dosadio, a i “Organ Grinder” je već bilo zauzeto. S dvojicom prijatelja vodim DIY label koji se zove Low Income $quad, radim svoju muziku, nekad je i puštam pa me stariji lik na kokainu pita “kad ide onaj poslije tebe” i sve uobičajene zavrzlame ove uklete profesije.

Koliko dugo se baviš muzikom i na koji način?

Par godina sam svirao u (doslovno) obiteljskom indie bendu, to se raspalo negdje 2013. Uspio sam zaplijeniti jedan dotad zadružni MPC sempler/sekvencer, a kako sam paralelno tih zadnjih par godina dosta izlazio na partije, logično mi je bilo da probam raditi neku svoju verziju muzike koju slušam svaki vikend i kojoj sam tad bio najizloženiji.

Kako bi opisao stil muzike koju puštaš, a kako koju produciraš – u tri reči?

Evo četiri: fajl vrlo vjerojatno klipa.

Zašto čitalac ovog intervju treba da posluša tvoj miks?

Hahah ovo me odmah podsjetilo na Nardwuara – “why should people care?”. Puno rujem po najdubljim razinama  Soundcloud-a jer tamo obavljamo skauting za label, pa recimo da je ok da ga čuje netko kog zanima što rade klinci iz Čilea, a ne 30 artista koji se stalno pojavljuju na FACT Magu. Konkretno ovaj miks koji sam napravio za B/A je kompletno drukčiji jer sam se ograničio na emo muziku koju sam slušao u srednjoj školi, a koja mi je još uvijek slatka. Imao sam želju da napravim tu vremensku kapsulu već neko vrijeme.

Objasni nam prostor oko sebe gde praviš muziku. Kako izgleda studio ili soba gde najčešće džemuješ?

Sva muzička oprema mi je u dnevnom boravku. To mi je užasno smetalo dok mi moj dragi prijatelj i poslovni suradnik Igor Cvitković nije otkrio jednu vrlo zanimljivu knjigu u kojoj se navodi gomila argumenata za držanje opreme baš u onoj prostoriji u kojoj najviše boraviš. Naime, kako je muzička sorta poznata po lijenosti, šansa da obuvaš patike i odlaziš u zasebni studio ili čak drugu sobu, pališ svu opremu i izoliraš se od cijelog svijeta na 5-6 sati je, barem u mom slučaju, dosta niska. Poprilično me oduševio taj drugi take na problematiku, gdje se veliča upravo komfor i spontanost rađenja muzike 20 minuta, pa ponovno vraćanje na traku kad već poželiš, što je totalna suprotnost od vječitog inzistiranja na spartanskoj požrtvovnosti i organizaciji modernog muzičara.

Šta ti je omiljena strana rada kao DJ, a šta te najviše zamara?

 Najviše volim kad tijekom seta spontano nađem neku ultra-zadovoljavajuću kombinaciju dvaju traka, a publika to još  sljedećih 30 sekundi ne zna jer nisam digao kanal druge trake. Sve ostalo je dosta annoying, honorari su ok.

Pored izdavačke kuće low income $quad (sa kojima smo već imali prilike da prodiskutujemo), vodiš još jednu izdavačku kuću koja je proiznikla iz tvoje radijske emisije. Objasni nam kako je došlo do toga.

 Radijsku emisiju na LYL radiju vodim već treću godinu, a s obzirom na to da nisam fan kreiranja previše naziva koji se vežu uz jednu osobu jer smatram da to buni već u startu dekoncentriranu publiku, odlučio sam naziv radijske emisije iskoristiti i za label. Ideju za još jednu izdavačku kuću sam dobio nalazeći sve više artista koji se uklapaju u trenutni revival brzog techna, a koji tome pristupaju inovativnije, ne samo replikacijom toga što im se iz te ere sviđa. Shvatio sam da je velik broj njih komercijalno neisplativ većim labelovima i da, mimo bjesomučnog stavljanja traka na Soundcloud (što je, po meni, isto nekakav logičan digitalni nastavak punk izdavačkog etosa) nemaju formalnih izdanja. To me dovelo do želje da tu muziku formalno arhiviram, takoreći, da dam svoj doprinos sistematizaciji tog digitalnog kaosa 20godišnjih skejtera koji po cijelom svijetu u svojim sobama rade buku.

Koji je poslednji DJ nastup koji si posetio (gostujući DJ) i kada?

Uh sad shvaćam da je to bilo  fakat davno, mislim da se radi o X-Coast-u u Zagrebu, ima dvije godine od tad. U zadnje sam 2-3 godine sve manje izlazio, pa posljedično išao samo na vlastite gigove kao pravi backstabbing DJ. Ovo je bio zadnji gig kojeg se sjećam na koji sam išao kao “civil” hahah.

Omiljene pesme u u poslednjih par dana?

Kao svaki producent s krizom identiteta koji drži do sebe, regresiram u nu metal.

Jedna omiljena pesma svih vremena za naše čitaoce?

Ma tko će to znat, ali evo nek ide jedan EL-B. Dosta bitan lik meni i ,vjerujem, ponekim Englezima.

Šta misliš o regionalnoj klupskoj sceni i u čemu se ogleda njen progres?

Pratim što rade Filip i Igor s kojima vodim label, svakodnevno se čujemo i sve znam o njihovim samostalnim produkcijskim poduhvatima, a ovo drugo ispratim vrlo šturo. Ako bi se govorilo o regionalnoj klupskoj sceni kao zajednici i nekakvoj povezanoj cjelini, onda mi se čini da smo mi u tom slučaju nekakva separatistička republika sa svojom zasebnom valutom.