Kendrikov omaž albumu kao muzičkoj formi, povratak Matmosa i Wussy u arena rok avanturi
Nova muzika! Predstavljamo vam albume Kendrick Lamara, Fat White Family, Wussy, Matmos i Lil Yachtya.
Ovom prilikom vam izdvajamo sjajne albume elektro dua Matmos, Kendrik Lamara, prekaljenih indie rokera Wussy, novu rep senzaciju iz Atlante Lil Yachty-ja i kontroverzne dekadentne britance Fat White Family.
Matmos: Ultimate Care II (Thrill Jockey)
Ovaj eksperimentalni elektronski duo se probio na samom svanuću XXI veka sa albumom “A Chance to Cut Is a Chance to Cure” koji se u najvećem delu sastojao od semplova medicinskih zahvata poput liposukcije, plastičnih operacija, kao i testova sluha i testere za kosti. To je sa pravom označilo musique concrète fazu u njihovom radu koja je u potpunosti prisutna i na njihovom novom albumu budući da su svi zvukovi dobijeni eksperimentima ko je su vršili na Whirlpool Ultimate Care II mašini za pranje veša u svom podrumu. Zvukovima koje su dobili na pomenut način su kasnije manipulisali kroz semplere, produkcioni softver i efekte bez korišćenja sintisajzera i ritam mašina. Još jedan presedan je to što je ovo prvi album Matmosa na kom trake nisu zasebne autorske celine, već niz pesama istog naziva sa rednim brojevima koje su podređene celini ovog konceptualnog ostvarenja. Samim tim dobili smo jedan izazovan, unikatan i progresivan album koji spada u najznačajnije radove ovog para ljubavnika iz Baltimora i veliki korak napred za eksperimentalnu elektroniku. Daleko od ambijentalnog easy listening albuma, Ultimate Care II predstavlja zahtevan, dinamičan i inventivan groundbreaking album.
Kendrick Lamar: untitled unmastered. (Top Dawg Entertainment)
Slično Matmosu Kendrik je izbacio album koji je kao što naslov kaže skup nenaslovljenih i sirovih pesama. Iako nije potvrđeno da su ovo outtake trake sa “To Pimp A Butterfly”, jasno je da je ovo nezvanični nastavak tog albuma, budući da se na njega oslanja kako na zvučnom tako i na tematskom planu. Ipak, i pored toga, ovo je album za sebe, a ono što mu daje redak integritet je paradoksalno upravo njegova bezličnost. Tu, naravno, ne mislim na pesme već na način na koji nam je serviran. Uz jaku konceptualnu premisu, koju možemo da čitamo kao Kendrikov statement, marketinški potez ili prosto pronicljivu dosetku, Lamar nas je saterao u ćošak u kom deluje budalasto izdvojiti ijednu pesmu. Iako ne mislim da je ovakva koncepcija posledica naročite pretencioznosti (za to je ipak zadužen Kanje), nameće se utisak da je ovaj album sa velikim A upravo statement uperen protiv konzumerizma i eksploatacije u muzičkoj industriji. U prilog tome govori i to što je Kendrikov izdavač samo nekoliko minuta pošto je Kanje proglasio smrt kompakt diskova, iliti nosača muzike u globalu, izjavio kako su u pripremi ne samo diskovi već i vinili ovog albuma.
Konceptualan i uz to potpuno demistifikovan album (sa sve datumima kada su pesme snimljene) je zapravo ultimativni omaž albumu kao muzičkoj formi. Kao jednoj nematerijalnoj vrednosti koju želimo da prisvojimo, odnosno platimo i materijalizujemo.
Kanje taj poriv može da proglasi reliktom prošlosti, ali činjenica je da je to iskonska potreba čoveka. Setite se samo da živimo u vremenu u kom je muzika pristupačnija nego ikada, a opet imamo multiplatinaste albume. Ali da se izvučemo iz ove, nadam se, korisne digresije, Kendrik je snimio rep album koji može da se sluša kao bilo koji instrumentalni jazz album. I nazovite me ignorantom zato što nisam pročitao tekstove i ne znam tačno koja je ona lepa pesma koja mi se baš sviđa, ali uzmite u obzir i da je ovo album koji sam preslušao dvadeset puta u poslednjih deset dana, i da se osobi koja presluša barem pet stotina albuma godišnje to dešava u najboljem slučaju nekoliko puta.
Wussy: Forever Sounds (Shake It)
Wussy su dragocen mali bend sa besprekornom diskografijom i gotovo zanemarljivim brojem poštovalaca s obzirom na to da su na sceni prisutni više od deset godina. Sreća da su ih prepoznali neki bitni kritičari pa su tako ušli u medijsku cirkulaciju bez ikakvog komercijalnog uspeha. Sa njihovim najboljim albumom do sada, Aticca! (2014), su naizgled izašli iz opskurnosti da bi sada opet bili vraćeni u fioku po već ustaljenom make it to brake it trendu koji se ispostavio kao neminovnost ne samo muzičke industrije već savremene umetnosti u globalu. “Forever Sounds” naprotiv predstavlja prirodan evolutivni put benda na kom su otelotvorene tendencije koje su se pojavile na prethodnim izdanjima. Hipnotički ritmovi utopljeni u talase distorzije, nojza i steel gitara iznad kojih se naizmenično pomaljaju vokali Čaka Klivera i Lize Voker. Ova plima zvuka se povlači pri kraju albuma i ustupa mesto ogoljenim baladama koje su karakteristične za ranije radove benda, ali ono po čemu će “Forever Sounds” biti upamćen je upravo odvažnost jednog arhetipskog nezavisnog benda da se upusti u vode arena i space roka, a da pritom tako dodatno učvrsti svoj integritet.
Fat White Family: Songs For Our Mothers (Fat Possum Records)
Ovaj pekamski pank bend je podigao dosta prašine kada je britanska scena u pitanju, što dekadentnim ponašanjem i ekscesivnim drogiranjem, što debijem “Champagne Holocaust” sa pesmama poput “I am Joseph Stalin” ili jedne u kojoj jevrejski aktivista oralno zadovoljava jednog logoraša, ali najviše svojim uzbudljivim nastupima. Tako predstavljaju potpuno neprihvatljiv bend za iole ozbiljnog izdavača, ali za razliku od debija koji su besplatno podelili na svom bandcampu, ovaj album je zahvaljujući zalaganju Šona Lenona dobio zvaničnu distribuciju kako u Sjedinjenim državama tako i u Britaniji. Jedina šteta u celoj priči je što ovaj jedinstven i dragocen bend u okolnostima epidemije političke korektnosti zbog svog autodestruktivnog ponašanja ne uspeva da dosegne svoj pun potencijal. Osim pristupačnih “Whitest Boy on the Beach”, “Hits, Hits, Hits” i “Tinfoil Deathstar”, većina pesama je utopljena u nerazumljiva mantranja i lo-fi noise koji asocira na najeksperimentalnije trenutke The Velvet Underground. Šteta, budući da su nam u više navrata pokazali da su sposobni da prave uzbudljive rokenrol pesme.
Lil Yachty: Lil Boat The Mixtape (free download)
Lil Yachty je najsvežiji MC koji nam je u skorije vreme došao iz Meke dirty south repa Atlante. Ono što je specifično za njega je što pravi pop muziku netipičnu za jedan grad poznat po eminentnim trap MC-jevima. Kod Yachty-ja je trep prisutan u lirici i suptilno u bitovima, ali njegov drugi mikstejp i najznačajniji do sada, dovoljno je melodičan da odudara od klasičnih trep tejpova. Melodija ovde nije samo u njegovom dečijem vokalu već i u samim bitovima. Tako je on autentična senzacija savremenog repa, što je potvrdio uspeh njegovog najzapaženijeg singla “1night” koji na njegovom soundcloud profilu broji sada već 15 miliona preslušavanja. Čekirajte ga sada, pošto bi vrlo lako mogao da postane the next big deal.
Slični članci:
- Žudnja za žudnjom: Vivisekcija nove Lane Del Rej
Žudnja za žudnjom: Vivisekcija nove Lane Del Rej
O novom albumu Lane del Rej kao koraku napred ka savremenijem zvuku ili koraku nazad u stare obrasce ponašanja, pardon pripovedanja.
- Najboljih 20 u prvoj polovini 2020.
Najboljih 20 u prvoj polovini 2020.
Regionalni muzički albumi objavljeni od 1. januara do 30. juna ove godine, a koji su na nas ostavili najveći utisak.
- Muzički januar – Početak iz snova
Muzički januar – Početak iz snova
U narednim redovima čitaćete koja su to muzička izdanja zvanično objavljena prvog meseca u (n)ovoj godini najviše okupirala našu pažnju
- Zvuci proleća u doba pandemije
Zvuci proleća u doba pandemije
Neki od značajnijih albuma sa svetske muzičke scene koje smo preslušavali tokom ovog karantinskog proleća.
- Početak muzičke jeseni u 10 albuma
Početak muzičke jeseni u 10 albuma
Miholjskom letu je došao kraj i vreme je za ulazak u jesenju melanholiju. Ovo je idealna lista za sezonu opadanja lišća.
- Regionalne muzičke preporuke
Regionalne muzičke preporuke
U narednim redovima predstavićemo aktuelnu produkciju novih albuma bendova iz regiona.
Lajkuj: