Da li imate preko 18 godina?

Kad muzičari biraju: najbolje iz 2017.

Šta su 2017. slušali Sana Garić, Ivica Marković, Romana Slačala, Nemanja Kojić, Ana Ćurčin, Goran Grubišić, Maja Cvetković, Ilija Duni, Ognjenka Lakićević, Dušan Strajnić, Tamara Ristić i Boško Mijušković.

U ovom tekstu poznati muzičari sa domaće scene osvrću se na ono najbolje kada su u pitanju albumi i koncerti koji su, po njihovom mišljenju, obeležili godinu za nama. Uživajte u preporukama vrsnih izvođača, te ako ste nešto propustili, sad je red da to ispravite. 

Sana Garić

Koncert: Za mene je to nastup “Luna ponovo, Luna zauvek” koji je održan 31. marta u Mikser hausu. Koncert koji je probudio emocije iz davnih dana, koncert za večnost, strašna energija, divni stihove Slobodama Tišme iz novosadskog sastava Luna. Nežnost i strahota. Drago mi je što sam imala sreće da čujem Lunu uživo dva puta – na Exitu 2004. godine …u sumrak …i na ovom koncertu….i bili su divni. Tišmini stihovi, asocijacije i tkanje, Bale, Firči i Mina. Neverovatan spoj. Bilo je lepo i to što je bilo dosta mlade publike, koja je sigurno tek skoro otkrila ovaj bend.

Album: Što se tiče albuma koji su objavljeni u toku ove godine, svideo mi se varaždinski sastav Seine sa kojim smo imali prilike da nastupimo na festivalu u Banjaluci gde sam ih i čula prvi put uživo. Njihov album “Sno Sna” je zanimljiva zvučna celina, a najviše su mi se dopale pesme “Kritika čistog razuma” i “Privatno Tijelo” koja me je podsetila na pesmu “Nine horses – The banality of evil” od Davida Sylviana koji je inače jedan od mojih omiljenih muzičara. Pored ovog albuma, tu je naravno i album “Lešnici Divlji 2” moje sestre Une Gašić iz grupe Bitipatibi. Pesme na koje svakako treba da obratite pažnju su “Pesma Beogradu”, “Okean” i “Glečeri”.

Ivica Marković (Nežni Dalibor)

Koncert: Bilo je i velikih imena i  velikih bina, i dosta toga na visokom nivou, ali meni se najviše urezao nastup King Khan And The Shrines u Dorćol Platzu. U klupskoj atmosferi u kojoj ja jedino i umem da zaista uživam u koncertu, kralj je priredio spektatkl za uši a uslovno rečeno i za oči.

Album: Bilo je nekoliko pesama koje su me istinski dotakle ove godine, kao na primer dva sjajna singla dua Courtney Barnett & Kurt Vile, ali ipak, album koji mi je najviše prijao kao celina je povratnički samozvani album sastava Slowdive. Kad god ga pustim skroz me uvuče svojom atmosferom, emotivno gađa neku moju frekvenciju, i iznova me impresionira melodijama koje su suštinski jednostavne ali jako inteligentno složene. Uvere te da je i dalje moguće napraviti nešto autentično od poznatih sastojaka i bez mnogo komplikovanja.

Romana Slačala (Artan Lili)

Koncert: Da sam uspela da odem na koncert Nicka Cavea verovatno bih pisala o tom koncertu kao koncertu godine, ALI zato mogu da se pohvalim da sam slušala koncert prvenac grupe Turisti i to je za mene najinteresantniji nastup ove godine. Sjajna braća Nikola i Boško Mijušković svojim muzičkim umećem i šarmom na sceni svakako zavređuju pažnju. Jedva čekam sledeći koncert.

Album: Najbolji album u prošloj godini, po meni, je nesumnjivo “DAMN” četvrti po redu album genijalnog Kendricka Lamara, najboljeg repera svih vremena. “DAMN” је za razliku od prethodnog albuma manje zasićen, više minimalistički ali tako snažno fokusiran, lirički neustrašiv i konceptualno inventivan. Za razliku od drugih repera Kendrik se ne bavi hvalisanjem bogatstvom, dobrim kolima i slično već se, kao i do sada, i na ovom albumu bavi društveno-socijalnim temama, ovog puta kritikujući i preispitujući samog sebe kao odgovornog žitelja planete koja je u problemu. Sigurna umetnička ambicija je ono što Lamara odvaja od ostalih. Fantastične reperske veštine, uranjanje u sjajne melodije i odstupanje od njih, dobar flow, igranje sa vokalnim tonalitetom i genijalni tekstovi stavljaju Kendrika na sam vrh svetske muzičke scene.

Nemanja Kojić (Hornsman Coyote)

Koncert: Akae Beka u Amsterdamu sredinom aprila. Veoma retko Vaughn Benjamin (Akae Beka, Midnite) dolazi u Evropu. Ove godine je imao mini turneju od desetak gradova i jedan od tih koncerata je bio u Amsterdamu, u isto vreme kada sam i ja snimao album sa Rootz Lions u Earthworks studiju. Imao sam priliku da vidim koncert za pamćenje. Sve je bilo kao neko skroz novo duhovno iskustvo, roots reggae u pravom smislu reči, bez ijedne agresivne note i toliko teško i duboko. Smirenost kojom zrači V.Benjamin razbila je svu napetost i odvela sve prisutne na daleko putovanje. Tri sata je tako brzo prošlo… Ovaj koncert mogu svrstati među najbolje reggae doživljaje zajedno sa Burning Spear, Misty in roots i Twinkle Brothers.

Album: Kada je u pitanju domaći album godine, tu bih izdvojio Nikolu Vranjkovića i njegovo novo delo “Veronautika”. Odličan, veliki album… kvalitetan, beskompromisan i iskren. Što se stranih izdanja tiče, preporučio bih “Inna De Yard – Soul of Jamaica” različitih autora kao što su Ken Boothe, Lloyd Parks, Winston McAnuff i drugi. Budućnost muzike je povratak u njenu prošlost. Divna ploča.

Ana Ćurčin

Koncert: Što se tiče koncerata, žao mi je da izdvojim jedan, ali evo najužeg izbora: Tori Amos je bilo sjajno čuti uživo u Beču 1. oktobra, fascinantno mi je kako je njen umetnički izraz tako specifičan i velik, kako potpuno sama drži i vodi ogromnu publiku, koja pritom sedi tako da je potpuno koncentirsana na autorku. Imam utisak da mi kao publika i ne možemo da sagledamo taj „neboder“ koji je Tori Amos u svojoj karijeri izgradila već možemo da pokušamo, pa dokle stignemo…

Nick Cave je takođe bio nezaboravan, to je najduža „katarza“ koju sam na koncertu doživela… Tri dana kasnije slušajući pažljivo „Skeleton Tree“ se desila ponovo duboka, lična emotivna reakcija. I, koncert na kojem nisam bila pa se i dalje grizem je koncert Meshell Ndegeocello, nadam se da će biti prilike uskoro.

Album: Jedan od albuma koji me je privukao zbog dobrih pesama ali i produkcije je “Resurgam” britanskog muzičara Finka. Slušaću ga i sledeće godine, odličan je kako za vožnju biciklom po barama Savamale, tako i kod kuće na dobrim zvučnicima koji sjajno prenose celu zvučnu sliku, “podmuklu” dinamiku i slojevitu prekusivnost svojstvenu Finku. Koncert u Beogradu je takođe bio vredan pažnje. Odlična svirka, uzbudljiva, izuzetno pažljivo osmišljena i prefektno odsvirana.

Goran Grubišić (Wooden Ambulance, Ana Never)

Koncert: Omiljeni koncerti na kojima sam bio ove godine su mi: Alejandro Escovedo na SeaRocku, zato što je to bio čisti i pravi rok show na kakvom retko kada imamo prilike da prisustvujemo.

Takođe bih izdvojio dva koncerta koja su se desila u subotičkom Studiju 11. Prvi od njih je nastup beogradskog sastava The End Is Near, sramno zapostavljeni, po meni jedan od naših najboljih “amerikana-serbiana” bendova. Drugi koncert iz Studija 11 je onaj makedonskog post-rok benda Khara. Post-rok ne mogu da slušam već punih deset godinu, sve negde od pojave EITS, pa na ovamo. Zbog manirizma i copycat forme sa kojom su stotine bendova devalvirali i ubili u suštini sav smisao i lepotu tog instrumentalnog žanra. E, ali Khara su uspeli da me na trenutak, svojim pristupom i nastupom, uvere u suprotno i učine da ponovo uživam u post-roku.

Album: Omiljeni albumi u ovoj godinu su mi “DAMN” Kendricka Lamara i “Elwan” grupe Tinariwen. Sudeći po last.fm skrolovanju njih sam najviše slušao kod kuće što se tiče ovogodišnjih izdanja. Takođe bih izdvojio album “Lack Of Lightness” dua Papaver Cousins, zato što verovatno niko nije čuo za njih. U pitanju su savremeni “mađarski Simon & Garfunkel”.

Maja Cvetković (E-Play)

Koncert: Bend Coldplay koji sam gledala (slušala) u San Dijegu u oktobru 2017. godine. To je pravi primer kako jedan bend sa dobrim pesmama u svojoj karijeri i uz dobru produkciju moze da zvuči skoro pa savršeno. Na prepunom stadionu uz mnogo svetlećih elemenata bend je uspeo da drži pažnju i više od dva sata, a za to vreme ni u jednoj jedinoj sekundi nije izostala prava emocija. Što se tiče naših koncerata, onaj koji nam je ostao u sećanju je svakako koncert u Plužinama u Crnoj Gori.

Album: Moj omiljeni engleski dvojac Royal Blood koji je na ploči “How Did We Get So Dark” napravio zvuk baš onakav kakav treba da bude. Mike Kerr je za mene jedno pozitivno otkriće kada su basisti u pitanju. Zaista je doneo nešto novo, a to danas uopšte nije lako. Volela bih da ih gledam uživo.

Ilija Duni (Ti)

Koncert: Repetitor i Johanbrauer u Kvaki 22, 14. decembra. Kvaka 22 je trenutno najbolji koncertni prostor u gradu, a Repetitor najbolja grupa, tako da je ova kombinacija logično dala i najbolji koncert ove godine. Bend je bio u nivou sa publikom, u prostoriji od oko 40 kvadratnih metara, a od prvog rifa krenula je razmena energije koja se retko viđa na ovim prostorima. Do kraja koncerta su svi prošli kroz katarzu, nadam se da će Repetitor ponovo svirati u Kvaki 22.

Album: Iako je ploča “22, A Million” Bon Ivera objavljena 2016. godine, meni je obeležila 2017.  Trebalo mi je malo vremena da se naviknem na neobičnu formu pesama koje su na granici između eksperimentalne i pop muzike. Jednom kada mi se uvukao pod kožu, nisam prestajao da slušam ovaj album, koji život čini lepšim. Album novoformirane grupe Turisti “Levo ili desno” još uvek nije objavljen u celosti, to je planirano za 2018. godinu, ali tri pesme koje su puštene do sada su mi obeležile godinu. Imao sam prilike da čujem i ostatak albuma, lakoća kojom Bole i Turisti kombinuju različite stilove u homogenu celinu čini ovu ploču malim remek delom.

Ognjenka Lakićević (Autopark)

Koncert: Verovatno sam bila najsrećnija kad sam gledala Interpol u Beogradu. Iako ih nisam gledala prvi put, bilo je lepo čuti taj bend uživo među prijateljima.

Meni lično je najviše značio koncert Autoparka u Domu omladine. Ne možete da mi zamerite na neskromnosti, ali nismo svirali šest godina pre toga, meni je to emotivno bila velika stvar i jedan od nekoliko događaja koji su mi obeležili godinu, od kojih su pozitivni bili u manjini.

Album: Po nekim pitanjima, izuzetno sam predivljiva. To znači da u godini kada Morrissey ima novi album, teško da će nešto biti važniji muzički događaj. I dalje ga volim najviše na svetu. Za mene je njegov prethodni album bio jedan od njegovih boljih, i ovaj, iako mi isprva nije delovalo tako, pokazuje koliko on još uvek ima mnogo toga da kaže, ma koliko ponekad lupeta u intervjuima provokacije radi. Možda ima boljih muzičara, ali niko nije bio toliko uticajan. Neko bi rekao bio, ali ne i ostao, ali ne i ja. Ono o čemu on priča na poslednja dva albuma nadilazi muziku, veće je od nje, a malo je stvari većih od muzike. To je manifest nekog boljeg sveta za koji ova planeta još nije spremna, nije zrela. Za početak, sam naziv albuma ”Low in High School” ukazuje na to da on nikad nije prestao da bude (istovremeno) duhovit, gorak i istinit, samo je svet stagnirao, dok je on napredovao. Veliki je Morrissey. Možda zvučim kao ludak, ali neću da se pravdam, istorija će pokazati.

Destroyer – Ken. Ne volim svoj povremeni cinizam i utisak kako mi je većina nove muzike ili previše blazirana, površna ili bleda kopija onoga što već znam, ali to je činjenica. Povremeni izlivi euforije (po kojoj prepoznajem sebe) mi vraćaju nadu da nisam skroz posrnula u tom jadnom cinizmu. Dan Bejar, lep, pametan i elokventan Kanađanin, je za mene jedan od najautentičnih umetnika 21.veka, važan kao Bil Kalahan (Smog). Fascinira me. U istoj pesmi sposoban da isporučuje ironiju, zajebavanje na temu Holivuda, zajedljivost i odjednom da promeni glas i postane toliko nežan da deluje kao da bi ga glasni kašalj razbio. U muzici ovog čoveka se vidi koliko je hrabar da eksperimentiše, koliko sebe ima u sebi, koliko muzičke širine ima (od albuma do albuma, kakve promene!) i – koliko je načitan. Ponosno nosim majicu Destroyer koju mi je kupio divni ortak, doslovno sam fascinirana njegovom muzikom.

Najjače mi je kad čujem kad neki baš mladi ljudi kažu “e, čekali smo ovaj album 22 godine”. Tebra nisi ti čekao, ali JA JESAM. Okej, davno sam već odustala, ali njihov prvi album je za mene bio biblija šugejza, MOJE muzike. Ne “Loveless” MBV (i taj, okej), već Slowdive. Jedan od srećnijih povrataka bendova iz devedesetih. A vraćali su upravo neki od mojih najomiljenijih bendova ikad. Eto, Slowdive je jedan od njih. Sjajan, divan album. Okean. Tečna melanholija Ali, pre svega, pesma “Slomo”.

Dušan Strajnić (Stray Dogg)

Koncert: Svirka mladog benda Haze & Ash u Elektropioniru je definitivno za mene bila nešto posebno ove godine, dugo nisam čuo tako mlade, a toliko umešne i talentovane ljude.

Album: Ove godine nisam nešto bio raspamećen nekim albumom, ali recimo novi album “The Ooz” londonskog muzičara King Krulea je uvek dobrodošao! Dosta pesama, pomalo haotično, ali svakako zanimljivo.

Tamara Ristić KEZZ

Koncert: Teško je izdvojiti jedno dešavanje u moru odličnih. Zato ovde neću pomenuti koncerte nekih od omiljenih izvođača, nego izdvajam nesvakidašnji koncept. Prvoaprilski nastup Jacques iz Francuske u Depo Magacinu, u organizaciji Chorbike, bio je prava koncertna žurka. Improvizaciona elektronska muzika u kombinaciji sa izuzetnom veštinom live loopinga, gde Jacques snima sve zvukove uživo, koristeći ne samo instrumente i glas, nego i razne predmete koje je publika donela (zamislite, bila je tu čak i mešalica za beton). Celom doživljaju doprinela je i centralna bina, pa je razigrana publika mogla da posmatra nastup sa svih strana. Nadajmo se da će Jacques doći opet i da ćemo ga podržati u većem broju. Live je live! :)

Album: Moje omiljeno izdanje iz prošle godine je “Vanilija” od Svemirka. Sjajan album koji je zaista doleteo iz dubina mikro-svemira producenta Marka Vukovića. U sebi skriva kombinaciju nežnog i čvrstog, što obožavam da čujem. Sluša se danima, noćima, u svakoj prilici. Muzika je neodoljiva synthpop igra, sa sanjalačkim i šarmantnim tekstovima. Ova kreacija je uobličena i bendom sa kojim svira uživo. Ne propustite ih sledeće godine, tako skladan zvuk se retko čuje.

Boško Mijušković (Stright Mickey and the Boyz, Turisti, Škrtice)

Koncert: Iako sam se najviše nadao koncertu Death Gripsa u Zagrebu, ipak najveći utisak na mene je ostavio koncert Finka u Amerikani, koji se desio u oktobru. Prva stvar koja me je zapanjila je bila zvuk. Imao sam utisak da sa svih strana dopire, i prosto takva širina zvučne slike me je oduvala od samog početka. Atmosfera je bila magična, sa oduševljenjem sam gledao kako Fink i njegov sjajno uigrani bend vladaju binom. Tok koncerta je bio spektakularan sve vreme, sa odličnim vizuelnim efektima koji su pratili dinamiku i razvoj u svirci.

Album: Za najbolji album u 2017. godini bih izdvojio “Quarzarz: Born on a Gangster Star” sastava Shabazz Palaces objavljenog za Sub Pop etiketu. Svemirska muzika u najkraćem objašnjenju. Ako je Sun Ra otac afro-futurizma, a posle su sledili taj put Afrika Bambaataa, definitvno su Shabazz Palaces pronašli mesto u svemiru (pr. Sun Ra-Space is the place). Muzička produkcija, aranžmani i ceo koncept kojim se bavi ovaj dvojac je neverovatno inventivan na svakom albumu do sada, a sa ovim poslednjim su otišli nekoliko koraka dalje u tome. Kada gledam njihov nastup sa KEXP radija iz 2014., svaki put pustim suzu od sreće. Jedan od najinspirativnijih bendova današnjice, što i ovaj album dokazuje.

Lajkuj:

Komentari:

  1. Marko says:

    Nije ni čudo što nam je scena takav mediokritet, kad vrhuška te scene sluša “top 10 Billboardove liste” i ne dalje od toga. Na istom tragu i “najuzbudljiviji novi sastav” Turisti, otvara svoj single stihovima:
    “Vratićeš se meni ti, moja draga
    Vratićeš se meni ti, ja sam ovde na staroj adresi” – lol

Ostavite komentar:

Slični članci: