IGGY DOPE – Deep Vybz Miks

Ovog meseca predstavljamo premijerni intervju sa hrvatskim producentom Igorom Blaževićem, koji važi za jednog od najuzbudljivijih regionalnih DJ-eva i producenata, a koji muziku pravi i izdaje pod tri pseudonima: Iggy Dope, FTP UP i TRAG. Do sada je objavio nekoliko sjajnih ploča i to za – londonsku etiketu Axe Traxx, zatim milanski UN.T.O. Records, ali i za 777 Recordings iz Berlina koji vodi Ron Wilson.

Čime se baviš? Da li možeš da nam se predstaviš?

Zovem se Igor i trenutno živim u Zagrebu, a ljetne mjesece provodim na obali. I zapravo se na ozbiljan način ne bavim ničim osim glazbom. Uz glazbu, najviše vremena provodim sa svoje dvije cure – psom Vybz i djevojkom Mimi, a uz to volim i kuhati te isprobavati razne vrste piva.
 
Koliko dugo se baviš muzikom i na koji način?

Glazbom se ozbiljnije bavim otprilike 13 godina, kada sam počeo puštati glazbu u klubovima. Par godina nakon toga, uz djing počeo sam i producirati. Prije 5 godina odlučio sam se tome više posvetiti i izdao sam svoj prvi EP na berlinskom 777 Recordings. Nakon toga, došlo je još nekoliko izdanja i par novih aliasa… Kao promotor, aktivan sam na zagrebačkoj sceni s klubskim programom BSMNT kojeg smo započeli prije nekih 6 godina u Grey Roomu u Medici. U tih 6 godina ugostili smo razna regionalna i svjetska, žanrovski nevezana imena, poput DJ Stingraya, Intergalactic Garyja, Kassem Mossea, Greg Beata…

Kako bi opisao stil muzike koju praviš?

Kao prvo, mislim da je važno napomenuti da nemam nikakvo formalno glazbeno obrazovanje, ni teorijsko ni tehničko (moglo bi se reći da sam samouk i svaki dan nešto novo otkrijem i naučim), a čini mi se da se to na kraju i dosta osjeti u mom zvuku koji nerijetko zvuči pomalo prljavo i sirovo.

Ne volim se žanrovski ograničavati i zanima me jako puno različitih glazbenih stilova, no kada stvaram pod imenom FTP UP, najviše me inspirira ghetto zvuk Chicaga i Detroita 90-ih, dok se pod aliasom TRAG bavim eksperimentalnijim zvukovima dronea, new agea i ambijentalne glazbe. A kao Iggy Dope kekoketiram sa svim žanrovima klubske plesne glazbe nevezane za bpm, sve od hip hopa do junglea.

Ukratko, sve i svašta, previše je toga za opisivati. Kao najveće utjecaje, izvojio bih rad Muslimgauze-a, Drexcyije, Unit Moebius, Dj Rush-a, Dj Milton-a, Zomby-a,  JTC-a, Frak…

Šta predstavlja glavni potpis u tvojim DJ setovima?

Slično kao i u produkciji, i u DJ setovima važna mi je širina selekcije- žanrovski i vremenski, budući da se u mojim setovima nalaze trake sve od početka osamdesetih do sada. Prevladava mračniji i siroviji klubski zvuk koji mi je najbliži.

Kako bi opisao B/A mikstejp koji si snimio za nas?

Pa prije svega moram priznati da mi snimanje mixeva baš i nije najjača strana, pogotovo to što mi se užasno teško odlučiti odabrati tih 15-ak stvari za mix. Plus, ne posjedujem skoro nikakvu opremu na kojoj bi to mogao odraditi.

Što se tiče DJ-inga, ja sam više tip koji radi svoje sranje u klubu, a ne doma i na internetu… Odaberem velik broj stvari, pa u odnosu na trenutak i atmosferu biram što ću pustiti, dok ovako nema te spontanosti.

Ovaj mix bih opisao kao veliku borbu sa samim sobom što uvrstiti u mix a što ne, jer u prvom odabiru sam imao blizu 400 stvari (što je u neku ruku čak i dobro :)). Htio bih se zahvaliti Fabianu Mateši što mi je omogućio da snimim kod njega doma i Ninu Bellenu kao tehničkoj podršci, jako dobri dečki (smeh).

Da li preferiraš da sviraš u manjim klubovima ili na festivalima pred mnoštvom publike?

Definitivno se ugodnije osjećam u manjim i intimnijim klubovima poput Grey Rooma i Mastersa tu u Zagrebu gdje smo imali svoje BSMNT evente u gotovo obiteljskoj atmosferi.

Da li imaš neki savet za mlade producente?

Mislim da su ljudi često skloni sami sebi postavljati ograde i stvarati opravdanja i isprike zašto je nešto moguće ili nije. Često se vode analogno – digitalni „ratovi“- slično kao i kada se pojavila analogna oprema koju su akustični glazbenici smatrali manje vrijednom. Treba iskoristiti vlastite mogućnosti i okolnosti te stvarati s onim što ti je dostupno, šta god ti dođe pod ruku.

Dosta je bitno završavati svoje radove do kraja, a ne samo izbacivati ideje, što je klopka u koju često i sam upadam.
Ako želite postići svoj prepoznatljiv zvuk dobra je fora napraviti svoj vlastiti sound bank i s njim eksperimentirati.
Važno je izlaziti u klubove i osjetiti elektronsku glazbu u njenom „prirodnom staništu“, doživjeti kako ona zvuči pred publikom. Više vremena i truda uložiti u produkciju i razvijanje ideja nego u promociju putem interneta.
Bitno je imati strpljenja i ne odustajati kada u početku stvari ne budu zvučale kako želiš, jer na početku čovjek treba biti loš da bi postao u nečemu dobar. Smatram da se kod mog glazbenog stvaralaštva svodi sve na čistu fiziku- sva energija i trud koja se uloži negdje će se transformirati i na neki način vratiti kad tad.

Foto: Nađa Božić

Koji je poslednji koncert na kom si bio?

Nažalost ne posjećujem koncenrte onoliko često koliko bi volio, ali na Visu rado poslušam lokalne jazz glazbenike u večernjim svirkama uz more.

A koji je poslednji DJ nastup koji si posetio (neki booking/gostujući DJ)?

Pre koji vikend napokon sam imao čast poslušati live Gesloten Cirkela u Zagrebu, koji je definitivno uz John T. Gasta, jedan od najboljih liveova koje sam ikada čuo.

Omiljena pesma (ili pesme) u u poslednjih nekoliko dana?

Muslimgauze – Pasha, Tram 11 – Hrvatski Velikani 2, Dj Assault – Say My Name, Mc Holocaust – Damn A Need Another Bump, 30 – Where They Hiding, Blame And Justice – Essence ( The Groove), Doo – Reduce Something, Autechre – All End, FUMU – Disto Beatz, Ago – Flashin’, Demdike Stare – Spitting Brass.

Jedna omiljena pesma svih vremena za naše čitaoce?

Zomby – Need Your Lovin’. 

Foto: Mihovila Kuljiš

Šta misliš o regionalnoj klupskoj sceni?

Smatram da je regionalna klupska scena u zadnjih par godina u velikom zamahu, te su se pojavila neka naša imena za koja smatram da će postati ili već jesu bitni i na svjetskoj sceni. Kao jedno od najzanimljivijih imena, volio bih istaknuti Nenada Markovića aka 33.10.3402 kojega smo imali čast dva puta ugostiti na BSMNTu u Zagrebu. Mi smo u hrvatskoj imali i veliku sreću što su se na obali u zadnjih desetak godina počeli odvijati neki od vodećih svjetskih underground festivala gdje smo imali prilike čuti razna imena koja su sigurno oblikovali ukus i afinitete domaće publike i sigurno inspirirali mnoge mlade domaće dje i producente, što sve više počinje dolaziti do izražaja kroz dosta kvalitetniji zvuk i ideje u lokalnoj organizaciji, nego što se moglo čuti prije toga.

Kao veliki problem Zagreba, za razliku od ostalih regionalnih središta Beograda i Ljubljane, moram navesti kroničan nedostatak klubskih prostora, no nadam se da će se uskoro nešto dogoditi po tom pitanju i taj problem riješiti.

Naredna BSMNT žurka odigraće se 29. marta u Masters Clubu u Zagrebu.