Da li imate preko 18 godina?

Muzički april – dobrodošla nazad, Feist

Trend sjajnih izdanja nastavljen je i u drugoj polovini aprila, pa i ovoga puta imamo prilike da uživamo u pravim muzičkim poslasticama.

U ovom izdanju kolumne čitaćete o povratku kanadske indie-folk princeze, novim eksperimentalnim bravurama Marka Lanegana i Thurstona Moora, zatim o zanimljivom projektu koji uključuje krem indie-roka u 21. veku, kao i psihodeličnoj rok avanturi talentovanih Teksašana. 

timbertimbre-sincerelyfuturepollution_1800x

Feist / Pleasure (Polydor Records)

Nakon (pre)dugih šest godina diskografske hibernacije, kanadska kantautorka Leslie Feist konačno nas je obradovala novim studijskim izdanjem. Ono što se može zaključiti jeste da ovaj album nije na prvu loptu, nema hita na keca, kao što su to “1234” ili “I Feel It All”, već  vas postepeno osvaja i svakim novim slušanjem sve dublje vam se zariva pod kožu. “Pleasure” je introspektivna, intimna ploča gde Feist  peva o usamljenosti, napuštanju, ispitivanju (sopstvenih) emotivnih granica. Sa mnogo više životnog iskustva, sada mnogo zrelije pristupa ovim temama, a tekstovi su, kao i uvek, zagonetni i otvoreni za različita tumačenja. Njen glas je neprikosnoveno u prvom planu, pa u zavisnosti od toga da li je visok ili nizak, plačan ili šaputav, snažan ili nežan, komanduje raspoloženjima i emocijama na ploči. Uvek delikatan i topao, vokal još više dolaze do izražaja zbog odluke da zvuk ostane sirov, naizgled neobrađen, sa bukom u pozadini koja, takođe, ima značajnu ulogu.

Za pretežno lo-fi pristup, sa minimalističkimm instrumentarijumom i ogoljenim aranžmanima  zasluge nose i njeni dugogodišnji kolaboranti kantautor i multi-instrumetalista Dominick Mocky Salole i Renaud Letang, sa kojim sarađuje još od ploče “Let It Die”. Pesme kao što su “Baby Be Simple” i “I Wish I Didn’t Miss You” su užasno krhke i praćene su samo gitarom iz koje curi melanholija, dok nostalgična balada “A Man Is Not His Song” ide tiho, zatim kreće vokalna međuigra hora i anđeoskog glasa Feist, da bi se završila semplom pesme “High Road”, metalaca iz grupe Mastodon. Istoimeni naslovni singl, koji je najavio ovo izdanje, neverovatno podseća na PJ Harvey, dok drugi singl, “Century”, jedna od najboljih numera na čitavom izdanju završava spoken-word uletom Jarvisa Cockera. “Any Party” se takođe ističe, gde glas kanadske muzičarke putuje do neba i nazad i zaista deluje samouvereno dok peva “You know i leave any party for you”. Kada se crta podvuče, bez pogovora se može reći da je peti album Leslie Feist itekako bilo vredno čekati ovoliko dugo.

Mark Lanegan Band / Gargoyle (Heavenly Recordings)

Jedan od najzauzetijih muzičara današnjice, sa pregršt kolaboracija i učešćem u raznoraznim projektima svojih kolega, nakon dve i po godine od objavljivanja ploče “Phantom Radio” vraća se desetim samostalnim albumom “Gargoyle”. U pitanju je jedna nepretenciozna, urbana amerikana obavijena specifičnom, mračnom aurom gde se susreću bluz-rok i post-pank, odnosno nešto savremeniji elektronski elementi. Sa prodornim, dubokim glasom, kad da ste ga probudili nakon lude noći u kojoj se cigarete i viski nisu štedeli, i dalje ima sposobnost da diktira i menja sveukupnu atmosferu na ploči. Kolekcija deset novih pesama uključuje i gostovanja starih znalaca, pa su tu Duke Garwood sa kojim je pre četiri godine objavio zajednički album “Black Pudding”, zatim Greg Dulli (sarađivali u grupi The Gutter Twins, između ostalog), kao i Josh Homme, nekadašnji kolega iz benda Queens of the Stone Age.

Pored uobičajenog gitarskog rok zvuka, Lanegan je kao nikad do sada uključio mnoštvo slojeva klavijatura, elektronike i sintetičkog ritma, a dobar primer za to su “Blue Blue Sea” koja isijava odrđenu dozu gotike i “Drunk On Destruction” sa gotovo drum’n’base tempom. “Sister” je noćna balada pomalo zlokobnog prizvuka, a u sličnom tonu su “Goodbye to Beauty” i “First Day of Winter”, mada je ova drugopomenuta, uprkos svom nazivu, mnogo toplija i prijemčivija. Verovatno najbolja pesma na čitavoj ploči je najavni singl “Nocturne” gde gitare i elektronika dišu kao jedan, a ta besprekorna melodija začinjena je čežnjivim refrenom i karakterističnim “croonerskim” vokalom. “Emperor” podseća na besmrtnu “Passenger” Iggy Popa, dok je “Beehive” još jedna uspešno realizovana kombinacija shoegaze-a i elektrobitova. “Old Swan” valja se u ponavljajućim sintetičkim ritmovima, vraćajući nas u elektopop osamdesetih i dovodi album do prikladnog završetka. Album “Gargoyle” neće promeniti vaše živote, niti označava prektretnicu u Laneganovom opusu, niti ima ambicija to da bude. Međutim, reč je o izuzetno kvalitetnom izdanju sa efektnim i ubitačnim numerama koje svedoče o tome da 52-godišnji muzičar nije izgubio na oštrini i svežini sopstvenih ideja.

BNQT  / Volume 1 (Bella Union)

Iza projekta BNQT (izgovara se Banquet) stoje Eric Pulido i njegova klika iz benda Midlake, koji čine okosnicu kada je zvuk na ploči u pitanju, dok vokalne dužnosti razmenjuju vrli kantautori raznih indie bendova koji su svetsku slavu stekli u poslednje dve decenije. Dakle, na albumu gostuju Alex Kapranos (Franz Ferdinand), Jason Lytle (Grandaddy), Ben Birdwell (Band of Horses) i Fran Healy (Travis), te uz Pulida demokratski, svako sa po dve pesme upotpunjuju ovu interesantnu muzičku kolekciju.  Uprkos tome što dolaze iz različitih bendova koji neguju svoj osoben muzički stil, “Volume 1” je izuzetno koherentan i harmoničan uradak. Glavni razlog tome je što muzičari iz Midlakea sviraju u svakoj pesmi, a Pulido sa svojim saradnicima vodi glavnu reč kada se govori o produkciji.

Ploču otvara “Restart”, pesma koju krase bogata orkestracija, zarazni gitarski rifovi i zanimljiva bas linija, zatim sledi “Unlikey Force” sa svojom klavirskom retro uvertirom i  toplim vokalom Bena Birdwella. Klavir igra glavnu ulogu i u “100 Million Miles”, dok je zvonki zvuk na “Hey Banana” dodatno obogaćen raskošnim žičanim aranžmanom.  “Real Love” je podsećanje na šezdesete i Bitlse, a s druge strane  “LA In My Mind” i “Tara” govore u prilog fascinacije njihovih autora rok muzikom sedamdesetih godina prošlog veka. Album zatvara pop balada “Fighting The World” nakon čega vam ništa drugo ne preostaje nego da se vratite na početak i iznova preslušavate kompletno izdanje. Nadamo se da će ovaj projekat (za)živeti, te da u budućnosti možemo očekivati i “Volume 2”.

Thurston Moore / Rock n Roll Consciousness (Caroline International)

Nekadašnji frontmen sastava Sonic Youth objavio je svoj drugi samostalni album od raspada matičnog benda, odnosno peti ukupno. Ponovo je okupio bend sa kojim je sarađivao na odličnom prethodnom izdanju “The Best Day”, pa su tu basistkinja Debbie Googe (My Bloody Valentine), gitarista James Sewards (Nought) i dugogodišnji SY kolega, bubnjar Steve Shelley. Upravo zbog te prethodne saradnje sada deluje kao da je ovo rad celokupnog benda, a ekipa zvuči kompaktnije, samouverenije, ujednačenije, jednostavno, bolje. Ono što nam “Rock N Roll Consciousness” nudi jeste 43 minuta istraživanja krajnjih granica roka uklopljenih u (samo) pet pesama, a Moore je rešio da eksperimentisanje podigne do maksimuma pa se tokom trajanja ploče mogu čuti međusobna prožimanja bučnog rock’n’rolla, indie roka, post-panka sa elementima bluza, krautroka, čak i metala.

Dve pesme prevazilaze vremenski okvir od deset minuta, “Exalted” gde su dve gitare u centru zbivanja i posle, zajedno sa bubnjevima stvaraju napetu atmosferu i “Turn On”, u kojoj se smenjuje niz žanrova pa deluje kao jedan dobar džem, ali gde ritam sekcija i dalje drži sve konce u rukama kako bi zauzdala gitare da ne izgube nit. Najdinamičnija numera na albumu je “Cusp” gde, opet, svi članovi benda imaju prilike da zablistaju, a “Smoke Of Dreams” je mirnija i sa najboljim gitarskim solom. Završna “Aphrodite” je najeksperimentalnija, gde distorzirane gitare imaju zlosutni prizvuk, a pesma se okončava mračnom, repetitivnom melodijom. Još jedno reprezentativno izdanje u obimnoj diskografiji indie rok veterana kojim obožavaoci mogu biti itekako zadovoljni.

The Black Angels / Death Song (Partisan Records)

Članovi teksaškog kvinteta The Black Angels vraćaju se tmurniji, moćniji i, reklo bi se, ljući sa novim albumom. Razloge za to treba tražiti u tome da su pesme za njihovo peto studijsko izdanje nastajale za vreme predizborne kampanje za novog američkog predsednika, pa je nepovoljan ishod tih izbora melanholijom i besom obojio atmosferu na ploči. Muzički, The Black Angels ostaju verni svojim psihodeličnim zvučnim idejama, ali sa, reklo bi se, mnogo više varijacija i energije.  Početna “Currency”, čija je podloga sferični zvuk bas gitare, na koji se nadovezuju prljavi gitarski rifovi, umnogome nagoveštava šta slušalac može očekivati od ovog albuma. Naredna “I’d Kill for Her” odlično vozi nošena vokalom Alexa Maasa i nešto laganijim gitarama, a prate je kosmička ljubavna balada “Half Believing” i bluzerska psihodelija “Comanche Moon”.

Ponovo su, ovoga puta izraženije nego pre, jasni uticaji šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka i bendova kao što su Doors i Velvet Underground (Naročito! Pročitajte samo naziv albuma), ali i namigivanja ka Sonic Youth i Spacemen 3 zvuku. Jedan od omiljenijih momenata “Death Song” je “I Dreamt”, verovatno najtripoznija pesma na ploči, kao i nešto sporija “Estimate” sa marširajućim zvukom bubnjeva (inače, sjajan posao je odradila bubnjarka Stephanie Bailey od početka do kraja albuma) i hipnotičnom melodijom. Petorka iz Ostina imala je težak zadatak da opravda očekivanja nakon objavljivanja odličnog albuma “Indigo Meadow” 2013. godine, ali nakon višestrukih preslušavanja može se zaključiti da nikako nisu razočarali.

HONORABLE MENTIONS

Preporuke za aprilsku muziku koju ne bi trebalo da propustite uključuju albume koje su objavili Timber Timbre (“Sincerely, Future Pollution”), Ray Davies (“Americana”), Sevdaliza (“Ison”), Bill Baird (“Easy Machines”), Fionn Regan (“The Meeting of the Waters”), While She Sleeps (“You Are We”), Angaleena Presley (“Wrangled”), Colin Stetson (“All This I Do for Glory”), dok su odlične s-t albume imaju Arca, Robyn Hitchcock i Tara Jane O’Neil.

SINGLOVI

HAIM / Right Now

Nakon veoma hvaljenog prvenca “Days Are Gone” sestre se vraćaju novim singlom koji će se naći na njihovoj predstojećoj ploči “Something To Tell You” koja bi trebalo da bude objavljena 7. jula. Video je režirao Paul Thomas Anderson.

Dan Auerbach / King of a One Horse Town

Nakon mesec dana od singa “Shine On Me”, nova pesma iz kuhinje Dana Auerbacha kojim najavljuje drugi solo album “Waiting On A Song”.

The War on Drugs  / Thinking Of A Place

Prva stvar benda iz Filadelfije nakon uspešnog albuma “Lost In The Dream” je fantastična, jedanaestominutna uživancija.

And The Kid ft. Lovely Quinces / Back To Trees

Zagrebački sastav And The Kid uz pomoć sjajne Lovely Quinces najavljuje kakav nas zvuk očekuje na njihovom narednom albumu koji je u početnim procesima snimanja.

Waxahatchee / Silver

Vodeći singl za Waxahatchee sa budućeg albuma “Out In The Storm” koji bi trebalo da bude objavljen polovinom jula.

The Mountain Goats / Rain In Soho

Ovog meseca kalifornijski bend će objaviti novi album “Goths”, a sada imamo prilike da čujemo  pesmu koja otvara to izdanje.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: