Da li imate preko 18 godina?

Beogradski Džez Festival: nove džez vizije

Glavni deo 33. izdanja Beogradskog džez festivala biće održan između 26. i 30. oktobra, na dobro poznatim lokacijima u Domu omladine i Sava centru.

Prema rečima organizatora, trenutna situacija na svetskoj džez sceni ukazuje na sve učestaliju i plodniju fuziju ovog žanra sa drugim muzičkim pravcima, te su rešili da beogradskoj publici predstave više od dvadeset savremenih džez izvođača koji svojim umetničkim izrazom redefinišu džez u 21. veku.

Najzvučnije ime, najvažnije džez manifestacije u našoj zemlji, sigurno je saksofonista i kompozitor Joshua Redman čije će trio koga čine još i Reuben Rogers i Gregory Hutchinson nastupati u subotu 29. oktobra. U pitanju je muzičar koji je sarađivao sa takvim imenima kao što su Chick Corea, Elvin Jones, Pat Metheny, ali i The Rolling Stones, B.B. King i Stevie Wonder. U dosadašnjoj karijeri objavio je 17 albuma kao lider i zavredeo četiri nominacije za Gremi nagradu, od kojih je poslednja za ploču koji je snimio zajedno sa Bradom Mehldauom. U Beograd, u okviru jesenje turneje, stiže i Donny McCaslin sa svojom grupom koja je učestvovala na testamentarnom ostvarenju Davida Bowieja “Blackstar”. U svom trećem pohodu na BJF američki saksofonista dolazi ovenčan nagradom najboljeg džez muzičara godine u anketi radija Jazz FM, a publici će predstaviti posvetu “Beyond Now” u pratnji benda koga čine Jason Lindner (klavijature), Tim Lefebvre ( bas) i Mark Guiliana (bubnjevi).

Jedan od najaktivnijih džez muzičara današnjice, gitarista Marc Ribot, oformio je projekat The Young Philadelphians + Strings, u cilju odavanja počasti dvostrukom nasleđu: harmolodičnom pank-fanku prve postave Prime Time Ornette Colemana i optimističkom pulsu filadelfijskog soula sedamdesetih. Članovi ove supergrupe su basista Jamaaladeen Tacuma i bubnjar G. Calvin Weston, obojica poreklom iz Filadelfije, dok će gitaristkinju Mary Halvorson u Beogradu zameniti Al McDowel na picolo basu, a tu je i tročlana gudačka sekcija koja će dodatno začiniti čitav disko-fank ugođaj.

Interesantne nastupe u srpskoj prestonici održaće čitava plejada evropskih umetnika koji se savršeno uklapaju u savremeni koncept eklektične estetike.

Tu se, pre svega, misli na Matsa Eilertsena čiji će nam internacionalni septet predstaviti “Rubicon”, najambiciozniji projekat njegovoj karijeri, kojim ujedno i debituje kao lider pod okriljem etikete ECM. Švedski pijanista Jan Lundgren zajedno sa Mattiasom Svenssonom i gudačkim kvartetom izvešće svojevrstan omaž Janu johanssonu, pioniru švedskog džeza. U pitanju su originalna viđenja švedskih, ruskih i mađarskih narodnih pesama sa legendarnih Johanssonovih albuma iz šezdesetih godina prošlog veka.

Talentovani izraelski pijanista Nitai Hershkovits kročio je na zvezdane staze svetskog džeza kada ga je Avishai Cohen, njegov sunarodnik i priznati kontrabasista predstavio na albumu “Duende”. Od tada se  mladi Hershkovits upustio u solo karijeru, ispoljavajući zanimanje i za analognu elektroniku (koju predstavlja na debi albumu) i za akustične nastupe, kakav će održati u Beogradu.

Saksofonista Emile Parisien se vraća u Srbiju nakon izuzetnog prošlogodišnjeg koncerta sa Vincent Peirani, gde će nastupati u pratnji kvarteta, dok italijanski pijanista Giovanni Guidi dolazi sa novim projektom “Inferno” i kvintetom gde je, između ostalih,  još i Francesco Bearzatti na saksofonu. Holandski pijanista Wolfert Brederode prvi put u Beogradu predstavlja novi trio sa kojim je prošle godine objavio album “Black Ice”. Regionalna veličina Matija Dedić sa svojim izuzetnim internacionalnim triom, premijerno dolazi na BJF, a pridružiće im se specijalni gost Vasil Hadžimanov.

Čast da otvori 33. izdanje BJF, u četvrtak u Domu omladine, imaće niški sastav EYOT. Ova ekipa već nekoliko godina seje uspehe gde god da se pojavi, a odavno su premašili regionalne granice, te su postali su rado viđeni gosti znamenitih evropskih džez festivala. Pred beogradski koncert razgovarali smo sa članovima benda o njihovom novom albumu i stanju na domaćoj džez sceni.

Nedavno ste objavili novi album “INNATE”. Da li ste zadovoljni konačnim proizvodom?

Apsolutno! Mislimo da se ovaj album savršeno uklapa u naš dosadašnji rad. On jeste celina za sebe, ali se trudimo da kompletna diskografija ima nit koja ih spaja. Rekao bih da smo uspeli da to i ostvarimo.

Na tom albumu sarađivali ste sa Stivom Albinijem, pa nam recite, kako izgleda njegov proces rada? Kakva iskustva nosite iz te saradnje?

Albini je poznat po tome da ne koristi kompjutere i drži se analogne tehnike u celom procesu snimanja albuma. To je bio jedan od uslova da bi se sarađivalo sa njim. Taj proces je nešto teži od današnjeg digitalnog pošto zahteva veliku koncentraciju i uvežbanost. On je veliki profesionalac i majstor svog zanata i zaista se potrudio da ostvari svaku našu zamisao. Imali smo priliku da vidimo kako to radi čovek iz vrha svetske produkcije i jedan od najznačajnijih rok snimatelja ovoga veka.

Imali ste i turneju po Kini? Kako ocenjuje prijem na azijskom kontinentu?

Još 2012. smo svirali u Hong Kongu, Južnoj Koreji i u nekoliko gradova u Kini, sada smo nastupili ponovo u Hong Kongu i gradu Džuhaiju. Tamo na džez muzičare gledaju kao na rok zvezde i prijem je uvek odličan. Nadam se da ćemo sledeće godine posetiti i Japan pošto je naš “INNATE” objavila i AMSA Records iz Nagoje.

Prema vašem mišljenju, u kakvom je stanju džez muzika kod nas?

Jedna od glavnih karakteristika naše džez scene je različitost muzičkih stilova koja obuhvata sve vrste i podvrste džeza. Kada čujete džez bend iz Poljske ili Nemačke oni se svi manje više kreću u sličnim okvirima dok je kod nas to dosta šire i drugačije. Samim tim interesovanje za džez muziku kod nas raste jer privlačimo publiku koja primarno sluša neke druge pravce. Što se tiče organizacione strane, imamo dosta festivala ali je klupska ponuda gledajući celu Srbiju slaba i vrlo retko se organizuju džez koncerti van festivalske sezone. Postoji prostor za napredak, ali moramo biti zadovoljni stanjem džez muzike kod nas, jer do pre deset godina nije bilo ni upola ovako dobro.

Šta za vas predstavlja Beogradski džez festival? Kakvo je vaše mišljenje o sveukupnoj festivalskoj ponudi kod nas, kada je džez u pitanju?

Beogradski džez festival je jedna od najznačajnijih kulturnih manifestacija ove zemlje i veliko nam je zadovoljstvo što otvaramo ovogodišnje izdanje. Kao što sam pomenuo, u Srbiji ima dosta festivala i organizatori se generalno trude da drže korak sa vremenom i aktuelnom scenom, koliko im to finansije dozvoljavaju. Pored novih imena, Srbiju redovno posećuju i najveće zvezde džeza i u tom smislu nikako ne zaostajemo za festivalskom ponudom u Evropi.

Posebna iznenađenja za sve prave poznavaoce sakrivena su u noćnom programu tokom trajanja celog festivala: publika će imati priliku da čuje posebno upečatljiv izbor mladih skandinavskih umetnika, koje ovom prilikom predstavljaju gitarista Jakob Bro iz Danske i njegov trio koga čine još Thomas Morgan (kontrabas) i Joey Baron (bubnjevi) i saksofinista Marius Neset iz Norveške koji će nastupati sa svojim kvartetom. Gosti Beograda biće i jedni od najboljih savremenih avangardnih džez umetnika poput Petera Evansa iz SAD i Rodriga Amada iz Portugala, te kanadska pijanistkinja Kris Davis u saradnji sa Billy Drummondom, kao i rokerski uzbudljiv turski sastav Ilhana Ersahina.

Izazovan izbor novih tendencija u savremenom srpskom džezu publika će imati prilike da čuje kroz projekte Tapan i Space Tigers, dok će multi-instrumentalistkinja Sanja Marković  predstaviti album “Ascension”. Upravo sa Sanjom, razgovarali smo o ovom delu, ali i ostalim kreativnim stvarima kojima se bavi.

Džez publici ste najpoznatiji po radu u bendu Brazilian Jazz Collective koji publika može da sluša po prestoničkim klubovima, međutim, na predstojećem Beogradskom džez festivalu predstavićete nam solo izdanje “Ascension” koji je pobrao hvalospeve stručne kritike. Šta vama znači “Ascencion”?

Brazilian Jazz Collective je projekat koji je, u periodu od dve godine, obeležio moje muzičko-scensko sazrevanje. Poziv na Beogradski džez festival predstavlja prekretnicu u mom životu, jer se od mene konačno očekivalo da izvučem stare teme, pridružim nove, sve to još jednom provučem kroz svoj prizm i oblikujem album koji se zove “Ascension”. Uspeće ili uspinjanje, kako glasi prevod, je sopstveni uspon kreativnog bića i bića kao dela celine. Muzika koju sam stvorila je prepuna slobode kakva se orila i pre dvesta godina u glavi Volta Vitmana, i, ko sluša, čuće glorifikaciju ljubavi koja, po meni, predstavlja jedinu supstancu koja ima apsolutnu moć da nadahne, stvori, preobrazi i regeneriše sve čega se takne. Mi se samo možemo truditi da je ostanemo dostojni. U stvari, negde je upravo to značenje reči “Ascension”- uspinjanje i pobeđivanje sopstvenih strahova, nerazumevanja, nemogućnosti i mana do čiste ljubavi kao stalnog stanja bića.

Nakon prvog slušanja može se konstatovati da imamo posla sa eklektičnim albumom. Na njemu uspešno kombinujete džez sa klasikom, afričkim i latino elementima, kao i etno uticajima. Da li je to posledica slušanja raznoraznih muzičkih žanrova tokom procesa stvaranja samog albuma?

Dok je bio u starim idejama izgledao je kao da ga to može zadesiti jer su ideje i demo realizacija bile u nastajanju tokom raznih perioda mog života i pravila sam ih zanoseći se sama. Iako postoje svi elementi koje pominjete, zahvaljujući tome što sam mesec dana provela samo sa svojim idejama, u posvećenom i nadahnutom kreativnom “ludilu” (ovo je tačnije “intervala lucida” – trenuci zdrave svesti kod mentalno obolelih, hahaha), rodilo se, u realizaciji sjajnih muzičara, muzika koju sam uspela produkcijski da stavim pod jednu priču. Samo poslednja pesma predstavlja namerno odstupanje – bonus track, kojeg već sam naslov dovoljno definiše kao takvog – P.S., ili post scriptum. Inspiracija? Ljubav.

Koliko je boravak u Njujorku uticao na vaš muzički izražaj?

Recimo da sam tamo shvatila još bolje koliko pojma nemam i pomirila sam se sa tim da nikad neću biti izvanredan izvođač. U međuvremenu sam se okrenula onome što imam da dam – a to su ideje. Samo kada otpadne sve suvišno (ego konstrukcije, pogrešne motivacije), možemo doći do suštine i čuti kroz sebe ono što treba da izađe napolje.

Pored sviranja nekoliko instrumenata i vokalnih interpretacija, angažovani ste na polju komponovanja muzike za filmove, teatar, reklame, dokumentarce, a, ukoliko se ne varam, vi ste i prva žena aranžer u RTS Big Bandu. U kojoj od ovih kreativnih vidova umetnosti se najlagodnije osećate, šta vam najviše prija da radite?

Da, sve sam to u nekoj manjoj ili većoj meri radila i odatle nosim sjajna iskustva. Da, ponosim se saradnjom sa Big bendom i verujem da sam tu priču tek načela – priču pisanja za velike ansamble. Definitivno mi je najdraže komponovanje i produciranje. Prvi put sam potpuno doživela šta znaći biti producent i izneti projekat od početka do kraja. Osećaj je fenomenalan.

Pojedinačne ulaznice, kao i kompleti ulaznica za ceo glavni program i dvodnevni program u Sava centru su u prodaji na blagajnama Doma omladine i Sava centra, kao i preko Eventim mreže.

*naslovna fotografija Faith Davis