Da li imate preko 18 godina?

Artan Lili

Intervju pred beogradski nastup

Beogradski sastav Artan Lili sprema se za nastup koji će obeležiti uspešan i produktivan period koji je za njima. U protekle dve godine, koliko bend postoji, uspeli su da oforme vernu publiku, izbace skoro ceo album i nekoliko odličnih spotova. Pročitajte šta rade ovih dana, kako se snalaze na domaćoj sceni, šta im prija i šta ih nervira.

_19_0018

Šta radite ovih dana? Kako izgleda život Artan Lili?

Fotkanje, intervjui, razgovori, spremanje koncerta i zadnja četri singla do kraja albuma. Ne znamo gde nam je glava.

Bavite se samo bendom, jel to oduvek tako?

Ne, nije Artan Lili bend oduvek. Od 2013, a ta ludnica od jesenas.

Kako to objašnjavaš? Šta se jesenas desilo?

Pojavila se kritična masa pesama i postali smo primećeni. To ne može sa jednom stvari, ne može sa dve, tri, pet, ali može sa osam, devet. Dostigli smo kritičnu masu koja je rezultirala tim da se o nama priča. A sve je to, naravno, zbog pesama. To je jedini razlog.

Jel ste imali te pesme u šteku, jel taj materijal nastajao dugo vremena ili su nastale na namah?

Zapravo, ni jedno ni drugo. Nisu bile takve okolnosti. Sve pesme su nastale spletom okolnosti. Išle su jedne za drugom. Kombinacija plana i stihije. Ali, način objavljivanja je krucijalna stvar – to na taj način nije uradio niko pre nas, na postojećim platformama kao što je bandcamp. Dakle, album može da se objavljuje sukcesivno, singl po singl. On tebi ne ograničava da ono što objaviš bude zaključan folder koji više ne možeš da puniš. Naprotiv, možeš da ga edituješ koliko hoćeš.

Skužili smo da možeš da objavljuješ singl po signl i tako ostvariš sveprisutnost na sceni. Ti si uvek tu sa novim singlom i po mogućnosti snimiš spot za njega.

Tako izbacuješ singl po singl u roku od godinu dana, umesto da gruneš album, pa tri stvari mogu da prođu, a sedam propadne. Mi smo prosto to prvi uradili. Ali pesme su dobre, možeš da imaš plan, ali šta vredi ako su pesme bulja.

Jel imate neki prostor u kom radite?

Pa, sve je bilo stihijski i na prvom albumu je učestvovala gomila ljudi. Obično na jednom albumu imaš jednog producenta koji radi sve pesme, što kod nas nije slučaj. Tri producenta su radila na snimanju, a snimali smo na pet različitih mesta. Kako smo uspeli da se izborimo da uradimo sami, tako smo i uradili. Mogli je tako, ili nikako. Deo materijala je snimljen na Akademiji umetnosti, pa u studiju 22 u Bigzu, pa kod Petrovića u studiju u Bigzu, pa kod Ajkovića na gajbi. Prva stvar Džoni je producirana kod nas u studiju, pa je sledećih sedam pesama producirao Nenad Trifunovski Tripe, naš prijatelj iz Skoplja, pa se poslednjih četiri dohvatio Petar Rudić. I to je samo što se tiče audio produkcije, video je opet druga priča. Sve je entuzijazam, šarenolika ekipa dobrih prijatelja.

Delujete entuzijastično i fokusirano. Koliko često poželite da odustanete?

O tome govori naš poslednji singl “Ako stanemo tu”, poslušajte stihove. Naravno, bend prolazi kroz različite faze i u nekom momentu se stvori određeno zasićenje, pojave se problemi, dovede se u pitanje šta mi to radimo i zbog čega to radimo. Ali nas pre svega održava ta pasija prema stvaranju i muzici. Potrebno je da smo svi u tome sto posto, i da svi rade za dobrobit benda, zato nema odustajanja.

Postoje problemi, manji ili veći. U jednom trenutku, opstanak benda je doveden u pitanje, ali smo napravili neku vrstu štita i napravili tu pesmu. Kad god si u frci, setiš se te pesme i nastaviš dalje. To je prvenstveno nama, a onda i drugima, ključ, da prebrodiš neku situaciju iz koje se moraš izvući.

Kako vam se čini sadašnji trenutak u muzici? Jel ste dovoljno motivisani, jel dobijate dovoljno hrane i nagrade za to što pravite? Jel vas čini zadovoljnim?

Sve više i više, ali nismo zadovoljni, nikad.

A kad zamislite kada bi sad bilo najbolje, šta zamislite?

Ne može nikad biti onako dobro kako ti možeš da zamisliš. Nikad neće biti tako dobro. Niti je ikad bilo. Za umetnost nikada nigde nije dobro. Uvek su potrebni dokazivanje, sreća, talenat, rad, hrabrost. Ali, da istraješ, da se baviš, na nesreću moraš to da dokazuješ. Ali ako je takva praksa, najbolje kroz dela.

Čime se bavite, kad se ne bavite muzikom?

Svako od nas ima neko visoko obrazovanje koje je stekao u prošlosti. Igrom slučaja moje (Bojan) zanimanje se kombinuje sa muzikom jer sam završio Akademiju likovnih umetnosti, Dragan filozofiju, Romana ruski jezik i književnost, Mare medije i komunikaciju. Sve što radimo pokušavamo da prepletemo sa ovom pričom u kojoj smo sada.

Sve se preklapa. Boja, ritam i harmonija su iste i u likovnoj i muzičkoj umetnosti. Nadopunjuje se, sve su to iskustva. Iskustvo je obično ono što ti više nikad ne treba, ali evo, u ovom slučaju i nije baš tako.

Koje je mesto na kom biste najviše voleli da nastupate?

U CBGB-u, ali tamo je sad nešto drugo. U Sava Centru, to vidim kao vrhunac koncertnih prostora u kom bih voleo da nastupimo, kad sve sazri.

Jedino što tamo ne može da se stoji.

Ma, svirali su tamo razni umetnici, pa im ništa nije falilo. Svirao je i Depeche Mode na Ušću, a oni nisu bend za livadu, nego za halu, za zatvoren prostor. Stonsi su za napolje. Svaki bend ima svoj senzibilitet i svoju priču. Ja mislim da bi Sava Centar bio kruna, ne zanosim se sa 50 hiljada ljudi.

A festivali?

Festivali su nove pečurke posle kiše na našoj kulturnoj sceni. Pošto je klupska infrastruktura u regionu potpuno devastirana, nemaš kulturnih centara, nemaš domove omladine. Ako Dom Omladine u Beogradu nema za produkciju svog programa, onda nema ni u Smederevu, ni u Tuzli, ni u Vinkovicima, ni u Mariboru. Šta imaš? Imaš festivale – događaje koji nemaju nikakvu kultrunu vrednost, jer su to uglavnom privatnici koji se brinu za lični profit za tri dana, koliko to traje. Njih boli uvo za kulturu, to nisu platforme koje brinu za kulturu, i treba ih tako posmatrati. To je neminovnost koja se nametnula i način za nekog da zaradi, jer su plaćeni hedlajneri, a ostali sviraju za džabice.

Da li ćete svirati na nekom?

Pa, sigurno da hoćemo, ukoliko postignemo dogovor sa njima. Nema nigde džabe, kad se tiče takvih stvari. Slično je sa pozivima iz inostranstva, ali ja o takvim pozivima stvarno ne znam šta da mislim. Prvo, zato što oni misle da si ti željan putovanja i da vidiš neku novu sredinu i na tom se temelji njihova pretpostavka, koja je potpuno pogrešna. Ti ako želiš da vidiš supkulturnu atrakciju iz Beograda, sa svojim problemima i onim što bend nosi i hoćeš to u svom gradu, u državi koja je dobrostojeća, treba da platiš za to. A ne da mu daješ da spava u vrećama, nismo mi klinci od 15 godina. To su koncepti koji tako preživljavaju, ali to je nekom kul, a nekom nije kul. Zavisi od benda do benda. Svi smo toliko iskusni, da nam to više nije zanimljivo.

_20_0019

Gde svirate u narednom periodu?

Sviramo petak 13. u Božidarcu i sledeći petak 13. mart u Novom Sadu u kulturnom centru Utopija, novom mestu. Posle toga, dogovoreni datumi su Zagreb, KSET, 10. april. Ima i Bečej, Zaječar, Bor.

Poslušajte Artan Lili na njihovom bandcampu.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: