Da li imate preko 18 godina?

TV GONIČ: The Grand Tour

Ponovo na temu zašto je stari petao bolji od picopevca.

Neke stvari koje će vam pomoći u razumevanju ovog teksta nećete naći na Wikipediji ovog Amazonovog hita, zato ću ih izlistati odmah na početku.

Ja sam položio vožnju sa 35 godina. Ne zato što sam netalenat kome to nije pošlo za rukom u dvadeset navrata, već zato što je moj otac nepodnošljivo voleo i dalje voli automobile pa tu ljubav nije preneo na mene,  i zato što sam, nekako, svuda uspevao da stignem bajsom, ili drugim sredstvima, do tada.

Moji roditelji kažu da sam sa tri godine znao marku svakog automobila pored koga bi prošli. I da sam u svom privatnom “voznom parku” imao na stotine autića. Od kojih je po neke otac morao da ide kasno uveče čak na železničku stanicu da bi ih našao.

Audi, pa BMW, pa Mercedes. Ili, možda, BMW, ipak. U svakom slučaju “nemci”, tj “evropljani”. Ako mene pitate. Ništa ove KIA imitacije automobila.

Do pre par meseci nisam znao da postoji “rikverc svetlo” tj da postoji svetlo koje se uključi kad auto ide unazad, iako sam vozio unazad i svetlo se uključivalo. Verovatno sam baš u tom trenutku, kada je instruktor vožnje tog rasvetljivača adresirao, razmišljao koje stvari da stavim u Best of Moć Veštica, jer bio je taj neki period pred kraj godine kada sam polagao. A posle toga više nikada nisam stajao iza svog auta i bio u prilici da vidim da se njegovo svetlo pali kad ide unazad. Što mi je otac rasvetlio kad mi je rekao da mi “rikverc svetlo” ne radi, a ja pitao šta, a on me umalo pregazio mojim autom…

Auti su muška stvar. Jer žene su retko raspoložene da ih fetišizuju i to njima nije interesantno, a često se žale i da je prekomplikovano.

Volim da vozim aute. Volim i da ih vozim brzo, štodaselažemo. Umeo bih da zamenim točak. I dospem ulje. Ako stane, raspoložen sam da nagađam. I ućutim kad me majstor mrko pogleda.

I to vam je, otprrrrrilike, “idealan” profil najsrećnijeg gledaoca The Grand Tour. On nije došao zbog auta tj automobilizma. On ni ne zna zašto je tu. Skoro kao na pijaci automobila. Ali će se super provesti.

Ako ste, kao i ja, propustili trinaest godina (i 22 sezone) Top Gear i niste bili jedan od njegovih 250 miliona gledalaca širom sveta i tek ste se uključili u njegovoj novoj verziji na Amazonu, dopustite da vam prepričam par stvari sa Wikipedije. Top Gear su 2002. povampirili James Clarkson i producent Andy Wilman, a kao nastavak tj novu verziju emisije koja je originalno bila emitovana na BBC-iju krajem sedamdesetih. Tokom prve sezone voditelji su bili pomenuti Clarkson, zatim Richard Hammond i Jason Dawe, koji je nakon prve sezone zamenjen Jamesom May-em, čime je kompletiran trio koji je napravio najpopularniju emisiju na svetu. I to ne samo za muškarce. Pored njih trojice, u serijalu je figurirao i “The Stig”, maskirani test-vozač, kao i čitava plejada svetskih selebritija koja se trkala za najbolje vreme “u razumno brzom automobilu” itd itd itd… Onda je Clarkson tokom snimanja napenalio jednog od producenata i BBC, večito hiper-napaljen na PC erotiku, odlučio je da mu ne obnovi ugovor. Iako je to dovodilo u pitanje i dalju sudbinu ovog programa. Koji je i dalje važio za “najgledaniji program na svetu”. (Ne)očekivano za/sa Clarksonom odlaze i Hammond, May i Wilman. Nekoliko meseci kasnije počinju glasine da Clarkson planira novi šou, ponude sevaju sa svih strana i potom se obznanjuje da je Amazon dobio nadmetanje za nešto više od sto miliona dolara. Novi serijal će se zvati The Grand Tour. I to je ono što mene, i vas, jedino zanima.

Ostavimo za trenutak automobile po strani, iako Grand Tour, čak i potpuno nezainteresovanim tera vodu na usta svojim prezentacijama novih Ferarija, Poršea, Lambordžinija, Dodžova, Rols-Rojseva… Ponekad, gledaocu sa plićim džepom, može biti ponuđeno i nešto “priuštivo” poput Alfa Romeo Stelvio (nova, neostvarena ljubav), neki BMW, Golf, ali to su pre izuzeci nego pravilo. Dakle, ako ste seli da gledate Grand Tour u nadi da ćete dobiti pravovremenu, informativnu i adekvatno ilustrovanu predstavu o novim, vama dostupnim, automobilima, sve sa elaboriranim test-vožnjama, uz savete za vozače i slične mirkoalvirovićštine, vi ćete napustiti sopstvenu fotelju u besu.

Grand Tour nije “šou za ljubitelje automobilizma od ljubitelja auta”. Grand Tour je spektakularna prezentacija krajnjih dometa dekadencije Zapada. Zeitgeist naše duhovne ispraznosti i efektna najava (ili potvrda) toga da je naša “imperija” ušla u svoju “Rimsku” fazu. Drugim rečima, umesto borbi gladijatora ili vojnih parada, mi imamo Grand Tour.

Clarkson, Hammond i May žive najbolji život na planeti Zemlji. Oni su plaćeni milionskim sumama da se zajebavaju, zajebavaju, zajebavaju i voze najskuplje automobile na svim mogućim lokacijama kugle zemaljske, uključujući hrvatsku obalu Jadrana, Kolumbiju i Južnoafričku Republiku. Kad god pomislim šta je to raj (naročito na zemlji), pred očima mi se jave C,H&M i ono što oni rade i žive.

Sećam se epizode u kojoj su njih trojica igrali “Podmornice” sa dizalicama i automobilima. Svaki sa svoje strane poligona raspodelili su autobus, kombi, auto, neki mali auto na koji su potom, pogađajući ko-ordinate kao u “Podmornici”, dizalicom bacali neke sitne automobilčiće (“Fiestice” ili nešto slično) i potom sa svoje strane očekivali da vide dim i vatru kao dokaz da su pogodili. Nema velelepnijeg i zabavnijeg prizora pomenute dekadencije. Stvar se rve sa Sorrentinovim duhovnim šipražjem La grand bellezza-e. I odnosi pobedu.

Pri tome svemu, C,H&M se uopšte ne trude da ostave utisak naročitih vozača ili poznavalaca automobilizma. Da, mi tokom nekih test-vožnji slušamo njihove “akademske” sudove, prilikom komentarisanja stvari u čuvenoj rubrici “Conversation Street” (koju najavljuju najbizarnije Tatijevske špice) iz njih sevaju potkovana znanja, ali kada sednu za volan, oni su uprkos renomeu, skoro kao vi i ja. Hammond nijednu vožnju nije završio da sasvim nije upropastio auto svojom vožnjom. Ili ga je slupao. Da, svestan sam da se tu dosta stvari glumi i simulira, ali ja vam pričam o onim delovima serijala koji su očigledno “realistički”.

I u tome je sva čar ovog programa. On, za razliku od “pravih poznavalaca automobila” ne soli pamet, ne popuje, ne drvi iskustvima i znanjima. Njih trojica su to očigledno prevazišla i sada žele da podele sa nama najbolji lek za krizu poznih godina. Oni se glupiraju, ali više od toga oni sebi daju za pravo da i dalje mogu da budu glupi, blesavi i naivni. Jer ih to ništa ne košta. Naprotiv, za to im se plaćaju milioni.

Pored svega toga, C,H&M deluju kao dobri prijatelji. Koji su to u isto vreme prevazišli i nikada ne bi uradili ništa da toj stvari naude. Oni se neprekidno prozivaju, a mete sprdnje su svi, čak i Clarkson koji i u pozi i na špici figurira kao “primus inter pares”. Sva trojica su redovno raspoložena za šale i na svoj i na tuđi račun. Nema pardona ni prema kome, što dobroznani “engleski cinični duh” samo raspiruje po potrebi.

Na svu tu kulturnu dekadenciju, C,H&M su svojim ponašanjem debelo nazadni i mladi/moderni/”milenijalsični” gledalac mogao bi da izgubi dah slušajući ih kako se šale i prave sekstičke, homofobične, ksenofobne, kultur-rasističke i sve ostale tipove zabranjenih i sve zabranjenijih oblika šala. Ali u njihovom svetu, koji očigledno namerno prkosi PC trendovima, i dalje sve jeste i mora biti podložno šali. U tom smislu, oni počinju od sebe. I za potrebe daljeg šoua nema razlike između njih, brendova automobila, njihovih dizajnera, zemalja iz kojih dolaze, gejeva, žena ili slepaca. Svi mogu biti mete po potrebi. Prateći taj aspekt programa čovek ne može, a da se ne oseti kao da je bačen u neko drugo vreme, kada je sve delovalo opuštenije. I, paradoksalno, ravnopravnije. Složiću se sa vama, ako kažete da ovakav oblik (njihovog) ponašanja sasvim “ide pod ruku” sa dekadentnim konceptom i kontekstom, kao nešto što regresivno vuče u istoriju i propast. Ali ja bih radije da potonem sa njima, nego da nastavim plovidbu sa… vama?

Grand Tour, koji je upravo priveo kraju svoju treću i najdužu sezonu, neprekidno varira svojom konstrukcijom i kompozicijom. Odustalo se od inicijalne “šator-turneje” po zemljama i kontinentima i voditeljski deo emisije je bacio sidro nedaleko od Clarksonovog imanja. Iz emisije je izbačen segment u kome se dvoje selebritija takmiče za bolji rezultat i trenutno kostur emisije čine tri segmenta: Conversation Street, testiranje nekog novog super-auta na Eboladrome-u i duhovito koncipirana ekskurzija na nekoj svetskoj lokaciji (a ponekad je cela emisija posvećena toj ekskurziji). U jednoj od ovogodišnjih emisija trojka je vozila “priuštive” klasike duž magične ture po Škotskoj (koju su sva trojica ocenila kao jednu od najlepših u njihovim životima). Pre toga su jurili Kinom u polovnim “evropljanima” u želji da ubede Kineze da im se više isplati da u Kinu dopreme polovna evropska vozila, nego da u Kini kupuju tamošnja nova. A jedna od najmaestralnijih epizoda sačekala nas je u dvodelnoj vožnji po Kolumbiji tokom koje su C, H&M imali zadatak da naprave što više što atraktivnijih fotografija divljih životinja u njihovim prirodnim habitatima. Teško je objasniti kako je sve to u nekom trenutku konstatovalo i praksu meštana nekog mesta da opšte sa magarcem, kao da je to najnormalnija stvar na svetu…

Gledam brdo serija, iz nedelje u nedelju, već godinama, čak i decenijama, ali, iskreno, malo čemu se radujem kao decembru-januaru u godini kada počinje nova sezona Grand Tour. Možda vama sve rečeno može delovati kao uvijeni ekskjuz za “produžavanje penisa” drugim sredstvima, i ja bih vam priznao da je tako. Ali već sam vam na početku teksta priznao kako jeste. Ja ne gledam GT toliko da bih maštao da ću jednog dana proturiti lakat kroz prozor M5 (poslednji san) tokom “PENIS287 ture” po Škotskoj, koliko se osećam dobro u svom autu kad god ga češnem, zalijem motor uljem u pokušaju da pogodim vazda nezgodno postavljeni ulaz, jer slične gafove prave, pred mojim očima, i “pravi profesionalci”. Clarkson, Hammond i May su mi bliski kao sagovornici, kao ljudi, kao neko sa kim bih rado sedeo u kafani ili se pravio pametan pred otvorenom haubom, za koje bih samo tako radio (još jedan neostvaren scenaristički san). Oni su emiteri kompromitovane, ali i dalje dovoljno pozitivne energije. Kao alkoholom ugašeni vulkančići depresije čije oči zaplamte pred potrošnom ovozemaljskom zabavicom kakva su auti i vožnja njima.

Turneja po Mongoliji u autu koji su sami morali da sastave (kao Ikein krevet), u poslednjoj epizodi ove sezone, je verovatno najbolja komedija koju sam gledao poslednjih par godina, nesnimljeni film (pa još i komedija) Abbasa Kiarostamija, kolski put hedonizma i apsurda, lepota života i druženja, zalazak sunca pred suton civilizacije. Eto, probajte samo tu epizodu (i budite spremni da ne razumete neke od internih fora, usled toga)!

The Grand Tour Blu-Ray set je ono što bih poneo na pusto ostrvo. Da mi nadoknadi skoro sve bez čega ostajem. Skoro sve.

 

Lajkuj:

Komentari:

  1. Ognjen Lopušina says:

    Да се јавим пре но што нахрупе граматички СС ескадрони смрти из Ламборгини дивизије…
    Верујем да сваки људски урадак, како уметнички тако и било који други, треба да иде уз овако сачињено упутство за употребу. Чак и онда када то можда и не заслужује својим квалитетом.

    :брише сузе радоснице:

  2. Slobodan Vujanovic says:

    @OG imam tu retku sreću da je svet moj lektor

  3. TIjana says:

    Kao dugogodišnji obožavaoc pomenutog tria – nije “reasonably fast car” nego “reasonably priced car” – aka priuštiv a ne umereno brz.

    Srdačan pozdrav i hvala za lep tekst o našoj omiljenoj seriji :)

Ostavite komentar:

Slični članci: