TV GONIČ: Televizija u doba korone (deo prvi)
Šta imaju zajedničko Papa, đavo, jedna pedesetogodišnja lezbijka, jedan skriveni decomrzac i jedna bejbisiterka? Sem vašeg ekrana.
Serijal tekstova o serijama koje zbog objava raznoraznih “best-ofova” nisam uspeo da ispratim krajem prošle i početkom ove godine, započinjem osvrtom na par favorita koji, neočekivano, stižu iz horor žanra, zatim sa vama delim svoje razočarenje “velikim zvezdama” i na kraju delimapotvrđujem da nikada neće prestati da me zanimaju progresivna ostvarenja, makar ona bila samo ekranizacija dnevničkih zapisa jednog matorog “Milenijalsa”. Nešto da vas drži kod kuće dok sve ovo ne prođe…
EVIL (CBS)
KO: Bračno-scenaristički par King, Robert i Michelle, autori fenomenalne i prerano ugašene serije BrainDead, kao i hvaljene, ali nikad odgledane, The Good Wife (i spinofa The Good Fight).
ŠTA: Kristen, David (“Luke Cage”) i Ben rade za katoličku crkvu kao tim koji proverava ima li osnova da se nad ljudima koji misle da ih je zaposeo đavo izvrši egzorcizam. Serija funkcioniše kao paranormalni procedural, sa dve niti priče koje se protežu sve vreme- jedne koja testira Davidovu veru i i druge koja čačka Kristeninu neveru.


O ČEMU MOŽE DA SE PRIČA: Možda je najtačnije od svega reći da je ovo verovatno najzabavnija i najzanimljivija serija koju je izbacila “brodkast” televizija u poslednjih godinu dana (a možda i više). Kingovi dobro znaju klizav teren materije kojom se bave, činjenicu da slučajevi isključivo “jesu ili nisu” ono što se tvrdi, kao i da duži boravak u zoni paranormalnog može da ih strmoglavi u X-Files ripof, što katkada i jeste “slučaj”. Međutim, doza humora i samoironičnosti ono je što prožima i junake i tretman “demonskog” (počevši od demona Džordža preko arhaičnog kemp “looka” samog đavola). Paradoksalno upravo ti komični momenti su oni koji obezbeđuju balans i verovatnost onom “neobičnom” i kreiraju nespornu svežinu koju Evil ima. Neki slučajevi su bili vrlo okrutni, svi deluju kao da su utemeljeni u nekoj zbilji, dok njihovo rešavanje uopšte ne eliminiše đavola iz jednačine. Dakle, sve što bi jedna posrnula crkva poželela.
SERVANT(Apple TV+)
KO: Iako je britanski scenarista Tony Basgallop osmislio i scenaristički potpisao ovu seriju, ono što je bez sumnje udica za sve njene gledaoce jeste rediteljsko i izvršno-producentsko mešanje M. Night Shyamalana, jednog od očuha post(post?)modernog horora.
ŠTA: Par u Njujorku koji je izgubio bebu pod najbanalnijim mogućim okolnostima (videćete!) prima bejbistierku koja dolazi, po preporuci, iz malog američkog mesta. Mhm, baš tako… On je “šef” koji sprema jela za VIP kejteringe, a ona je popularna voditeljka na nekoj od lokalnih njujorških TV stanica. Bejbisiterkino ime je možda Leanne.


O ČEMU MOŽE DA SE PRIČA: Veoma mi je žao što Servant nisam ugurao u prošlogodišnji “Top 10” i to je glavni razlog zašto vam (tek) sada pišem o seriji čije emitovanje se završilo pre više od dva meseca (što je, budimo iskreni, u “teve vremenu” ništa). Ovaj horor masterpis u devedeset posto vremena odvija se u dvospratnom “town houseu” i uspeva (u neverovatnom!) da tokom deset epizoda održi začudnu i napetu atmosferu pažljivim doziranjem informacija (kako se šta desilo), kao i vrlo mudrim uplitanjem novih sadržaja. Basgallop je doktorirao na Shyamalanovoj scenarističkoj taktici, a to je da vas toliko okupira onim što se dešava, da nijednog trenutka ne razmišljate o ostatku vremena i ljudi, jer ako biste krenuli u tom smeru, to bi otvorilo ozbiljne rupe. A to niko ne želi. Iako se stvar odvija u “pozorišnim okvirima”, ni taj aspekat nikada ne osećate- prostor njihovog doma neprekidno ostaje poznati lavirint koji, ipak, uspeva da sakrije stvari. Kast je fenomenalan, i pored Ruperta Grinta, moji komplimenti idu Nell Tiger Free koja skromnim glumačkim arsenalom uspeva da nas njena Leanne neprekidno drži na ivici dobra i(li) zla.
THE NEW POPE (Sky Atlantic/ HBO/ Canal+)
KO: Paolo Sorrentino.
ŠTA: Neobični nastavak The Young Pope. Dok “mladi” Papa leži u komi i čeka novo srce (koje njegov organizam simbolično neće da prihvati ni od jednog donora), kardinali su prinuđeni da izaberu novog papu. Nakon komplikovanog i interesno zategnutog procesa, za tu ulogu izabran je kardinal iz Britanije, John Brannox. Koga igra John Malkovich. Kao da je John Malkovich izabran da bude Papa. A ne John Brannox.




O ČEMU MOŽE DA SE PRIČA: The Young Pope je bez sumnje bila jedna od najboljih i najoriginalnijih serija 2016. (i ove dekade), ali sa The New Pope Sorrentino je napravio previše ustupaka svojoj egocentričnosti, koja udružena sa Malkovichevom, u velikoj meri parališe razvoj bilo kakve radnje u novoj sezoni i svodi je na nekakve psihoanalitičke fantazije koje pre svega tretiraju Bannoxovu prošlost. Stvarna zvezda serije je, što i sam Sorrentino na kraju shvata, kardinal Voiello, čija lična tragedija ima čudesan uvod, razradu i finale. Sorrentino je obilato odsustvo radnje i osećaj da svi likovi tapkaju u mestu kompenzovao vizuelnim egzekucijama i u tom domenu (i) The New Pope ostaje unikatno i vredno gledanja ostvarenje. Stari Papa je sa nama bio prekratko da bi stvarno osetili i doživeli njegov isusoliki uspon, a i taj trenutak se nekako nametnuo više kao kruna Sorrentinovih vizuelnih ekstaza nego kao logičan ishod priče.
THE OUTSIDER (HBO)
KO: Richard Price, pisac i scenarista, koji je radio na nekim kolosalnim televizijskim ostvarenjima poput The Wire, The Night Of i The Deuce (a, između ostalog, napisao je i Mel Gibsonov masterpis Ransom) prihvatio se romana Stephena Kinga, u trenutku kada ovaj nikada nije bio ekranizovaniji i popularniji. Jason Bateman koji se pojavljuje u prvim epizodama je i režirao pilot.
ŠTA: Pristojni građanin malog američkog mesta, koji je pri tome i trener lokalnog dečijeg bejzbol tima, optužen je za ubistvo i silovanje tinejdžera. U šta bi se možda i moglo poverovati da on u to vreme nije bio na sasvim drugom mestu. On ubrzo potom biva ubijen od strane dečakovog starijeg brata kome je zločin za dva dana opustošio porodicu i doveo do njenog istrebljenja. Međutim, angažovanje parapsihološkog istražitelja dovodi do vrlo, vrlo neobičnih informacija o tome ko je stvarni počinitelj zločina…



O ČEMU MOŽE DA SE PRIČA: Ako ostavimo trenutnu popularnost svih Kingovih ekranizacija, ono gde je HBO mogao da vidi svoj interes jeste Priceovo tretiranje Kingove priče kao da je u pitanju četvrta sezona True Detective. Svi elementi Pizzolattove dramaturgije su tu: od neobičnog slučaja ubistva (deteta), preko njegovog parapsihološkog tretiranja koje zadire u psihologiju i kulturu sredine, do detektiva koje istraga tera na fundamentalna preispitivanja sopstvenih uverenja i životnih filozofija. I na tom planu, ovo je svakako najzanimljivija “sezona True Detective”. Druga stvar više se tiče Kinga. Ako ostavimo po strani da je The Outsider u suštini jedna polovina IT (ona koja se tiče tipa počinioca i tipa žrtve), druga stvar o kojoj se može propričati jeste Kingova ekstremna mržnja prema deci koja je oličena u tome da su oni žrtve neočekivano brutalnih zločina u njegovim delima (ovde, kao i u Doctor Sleep, svirepost zločina tj patnja žrtve biva fundamentalnom za egzistenciju počinioca Zla) ili trpna tela u borbi sa zlom. Razumem da strah i horor “stižu iz detinjstva” i da dečija vizura obezbeđuje najraskošniju sliku zla, kao i “mogućnost” istog, ali ovde već ima osnova za ozbiljnu studiju koja ne može da zanemari Kingov “lični problem”.
WORK IN PROGRESS (Showtime)
ŠTA: Ne, Work In Progress nije naučna-fantastika, mada dobar deo onoga što se dešava u njoj za umereno progresivne sredine poput naše predstavlja “totalnu načunu-fantastiku”. Abby, praktično, igra samu sebe (lezbijku u krizi srednih godina), a serija počinje da je prati od trenutka kada se zaljubi u dvadesetogodinjeg baristu Chrisa koji je u fazi tranzicije (njega igra trans glumac Theo Germaine koga smo upoznali u Politicianu prošle godine).


O ČEMU MOŽE DA SE PRIČA: Work In Progress je prototip “milenijalske serije”. Radi se o ostvarenju kome su agende podjednako (ako ne i više) važne od same priče, koje “skromno” polazi od toga da umetnosti ne može da se ponudi mnogo više od “razigrane biografije autora”, kao i da priča koja se razvija mora da ima snažno uporište u raznoraznim “cause-ovima” relevantnim za ciljnu grupu, a ovde su to, naravno, pitanja polnog opredeljenja, život i problemi trans i queer osoba, zatim mentalne bolesti, nasleđene i razvijene kao posledica odabrane orijentacije, gde je “diskurs ono što si”. Abby je simpatična, ali njene lične, porodične i ljubavne avanture tapkaju u sličnim indi dramedijama koje smo već toliko puta videli, a poslednji put, u dosta solidnom izdanju, baš kod istotakođe lezbijke Tig Notaro i njenom šou One Mississippi.
Tagovi:
Slični članci:
- “Black Box”: Šta se krije iza svega?
“Black Box”: Šta se krije iza svega?
Uzbudljivi triler je pravi mali biser iz Francuske!
- “About Dry Grasses”: Blizu remek-dela
“About Dry Grasses”: Blizu remek-dela
Novi film turskog reditelja Nurija Bilgea Ceylana je prava majstorija
- “The Substance”: Šokantan i briljantan film koji se okreće najvećoj opsesiji današnjice
“The Substance”: Šokantan i briljantan film koji se okreće najvećoj opsesiji današnjice
Dok Dorijan Grej prodaje dušu da bi zadržao mladolikost, junakinja filma „The Substance“ se prepušta misterioznoj supstanci.
- Senćansko mađarsko kamerno pozorište.
Senćansko mađarsko kamerno pozorište.
Principi maksimalne ekonomije umetničkih sredstava – u delima A. P. Čehova.
- Lazarev put (2024.) – Bosiljčić je slobodni umetnik u kutiji
Lazarev put (2024.) – Bosiljčić je slobodni umetnik u kutiji
Ovaj film se najpre može okarakterisati kao instrumentalizacija filma u svrhe slanja poruke.
Lajkuj: