Da li imate preko 18 godina?

Tragovi u snegu

Tejlor Šeridan, scenarista modernog noar vesterna.

Prošle godine se film „Po cenu života“ neprimetno uvukao u bioskope i požnjeo hvale kako publike tako i kritike, a njegov pisac, Tejlor Šeridan, je nominovan za Oskara, Zlatni globus i BAFTU za najbolji scenario. Šeridanov drugi film, koji je napisao, „Sikario“ je takođe nominovan za ove tri nagrade ali u drugim kategorijama: fotografiju, zvuk i najboljeg glumca. Ove godine, scenarista je dobio priliku da se pokaže i kao reditelj i to ekranizujući sopstveni pisani predložak za film „Tragovi u snegu“.

O čemu se tačno radi u „Tragovima u snegu“? Kori Lambert (Džeremi Rener) je vrhunski tragač i lovac, koji živi nedaleko od indijanskog rezervata u Vajomingu. Loveći vukove on slučajno otkriva leš polu-nage indijanske devojke. Usled pravne zavrzlame koja se tiče nadležnosti, na mesto zločina stiže mlada FBI agentica, Džejn Baner (Elizabet Olsen). Kako su stanovnici rezervata nepoverljivi prema strancima, a pogotovo FBI agentima, Džejn će zamoliti Lamberta da joj pomogne u rešavanju slučaja.

Zašto je ovo… bitno? Iako postoji čitav jedan žanr koji se bavi raznoraznim zločinima, kako pravim tako i fiktivnim, retko koji naslov se uhvati u koštac sa nezakonitim delatnostima počinjenim na teritoriji indijanskih rezervata.

Naime, usled zakona donetog 1978. godine, prava je noćna mora ispratiti ko i kada sme da izvrši hapšenje unutar rezervata, ko ima pravo nadležnosti u kom slučaju i kome ko tačno odgovara. Ova pravna zavrzlama toliko optereti poreski sistem iz koga se predstavnici reda i zakona finansiraju da je onda lakše „ćušnuti stvari pod tepih“ nego baviti se njima.

Veliki studiji i producenti se uglavnom klone ove škakljive teme. Malobrojni naslovi koji se bave ovim mahom završe na nekoj opskurnoj američkoj televiziji usled mikro-budžeta. Samim tim su dela poput filma „Srce groma“ sa Val Kilmerom i Netfliksova serija „Longmajer“ zapravo izuzeci koji potvrđuju pravilo. U prilog ovome ide i činjenica da je Šeridan praktično prevario svoje producente, prijavivši nezavršeni film za Sandens festival ne bi li iskamčio neophodni novac za post produkciju.

Poput svog prethodnika, „Na život i smrt“, i „Tragovi u snegu“ su zadivljujuće neopterećeni suvišnim informacijama, što čini da struktura filma biva neverovatno jednostavna, dok istovremeno predočava veoma zamršenu priču – kako moralno diskutabilnih i slojevitih likova, tako i situaciju u kojoj se nalaze indijanci unutar rezervata.

Dvoje glavnih glumaca, Džeremi Rener i Elizabet Olsen, odlični su u svojim ulogama i čine sjajan tandem. A i ne bili, imajući u vidu da im je ovo treći zajednički projekat. Doduše, Rener pomalo odskače, jer ne samo da pokazuje kako je odista veoma talentovan glumac, već i zato što je u stanju da samostalno nosi film na svojim plećima. Olsenova potvrđuje da ima malo veći raspon glumačkog umeća i emocija no što je publika to do sada imala prilike da vidi.

Fotografija filma je predivna i zimski predeli Vajominga zaista izgledaju magično. Ko bi rekao da kadar može trajati duže od pola sekunde a da se u njemu nalaze samo motorne sanke i nepregledna snežna površina.

WIND RIVER, 2017. © THE WEINSTEIN COMPANY

© 2017 The Weinstein Company. All Rights Reserved.

Međutim, „Tragovi u snegu“ nisu bez mana. Iako je evidentno sjajan pisac, Šeridan pokazuje svoje nedostatke kao reditelj. Pogotovo kada je tempo u pitanju. Pojedine stvari su nekako zbrzane, dok je drugim, manje bitnim po gledaoca, dato vreme, a samim tim i značaj. Ovim se postiže blaga neuravnoteženost, koja ne izbija oči, ali pomalo smeta. Poput končića koji štrče iz potencijalno sjajnog kroja.

Činjenica je da Šeridanov rediteljski prvenac nije najbolje delo ikad viđeno, ali je dovoljno dobro, sadržajno i bavi se manje poznatom i relativno škakljivom tematikom. Imajući u vidu Tejlorove dosadašnje hvale od strane kritičara, ali i nominacije za prestižne nagrade, „Tragovi u snegu“ imaju svog izgleda da neke od ovih prizanja i dobiju. Pogotovo imajući u vidu da je svoj bioskopski život film započeo u Kanu gde je dobio nagradu u kategoriji Un Certain Regard, ali i požnjeo osmominutne ovacije od strane publike.

Lajkuj:

Komentari:

  1. Vule says:

    film je tesko djubre. gluma je na momente banalna koliko je losa, a rezija je uspela da trivijalizuje politicki poentu filma koja je potencijalno mogla biti bas jaka, onu koja ukazuje na zivot i patnju prvobitnih stanovnika americkog kontinenta unutar rezervata

Ostavite komentar:

Slični članci: