Top 5 domaćih izdanja 2015.
Dok smo čekali proglašenje ovogodišnjeg dobitnika NIN-ove nagrade
Danilo Lučić, urednik portala za književnost i kulturu Glif.rs i izdavačke kuće Kontrast, za BeforeAfter je napravio mini-listu pet najbitnijih domaćih i stranih izdanja u 2015.
I noć se uvukla u njegovo srce, Đorđe Pisarev (Agora)
Odranije poznat književnoj sceni kao jedan od pisaca čija se generacija 80-ih godina XX veka nazivala “mlađom”, Đorđe Pisarev je od samog početka svog književnog rada aktivno uvodio postmodernizam u poetski kompleks srpske proze. Međutim, upitan šta o postmodernizmu misli sada, on lakonski odgovara da je za njega on danas “surovi realizam”.
Njegov novi roman I noć se uvukla u njegovo srce može se opisati kao razgovor dva psihijatra. Jedan od njih dvojice postoji u ovoj ravni realnosti, u Novom Sadu, a drugi ne postoji uopšte. Uslovno shvaćeno, konture njegovog nepostojećeg sveta bazirane su na Futoškom parku, koji se nalazi u Pisarevljevom komšiluku. Roman u jednom svom delu ima snažnu bazu u tradiciji avanturističkih romana čija je okosnica putovanje i istraživanje nepoznatog. Iskoristivši priliku da zađe u sferu onostranog i neke drugačije realnosti, glavni junak Grabo kreće na putovanje brodom “Prabigl” do Galapagosa.
U kreiranju sveta čiji nam jasni obrisi izmiču zahvaljujući postmodernističkim manevrima, Đorđe Pisarev je odlučio da napravi jedno književno-formalno preplitanje od pisama, pesama, hronika, strukture rečnika i eseja. Čini se na momente da je poetski stožer ovog romana baziran na apsurdu i paradoksu, ali ako smo dobronamerni shvatićemo da tom dijagnozom autor verovatno pokušava da ukaže na mogućnosti za izlečenje ove naše vidljive i dostupne realnosti.
Crveni presek, Laura Barna (Službeni glasnik)
Banatska spisateljica Laura Barna kao da je za cilj svoje spisateljske misije odredila spašavanje od zaborava lika i dela naših velikih istorijskih ličnosti. Nakon što je u romanu Pad klavira makar na kratko fokus interesovanja određenog dela javnosti skrenula na nesrećnu sudbinu Veselina Čajkanovića, vrhunskog intelektualca, univerzitetskog profesora i istoričara, sada je novom knjigom iz prošlosti prizvala talentovanog predratnog slikara Kostu Milićevića.
U Crvenom preseku glavni junak je matematičar i lako se može primetiti mnoštvo “matematičkih preseka” oko kojih je grupisana sižejna građa. Naime, priča se događa u dva vremena, početkom XX i početkom XXI veka, otud vremenski presek. Mesto radnje je Dorćol, koji kao što znamo označava presek četiri ulice. Pomenuti protagonista iznajmljuje jedan dorćolski stan u kojem je ranije bila smeštena Srpska crtačka i slikarska škola. U njemu otkriva sef u kojem je pohranjeno sedam crteža najpoznatijeg srpskog impresioniste Koste Milićevića, koje je on na napravio u Orijent ekspresu 1903. Matematičar sam određuje likove koje će pustiti u priču i svakome tajnovitim putem dostaviti po jedan crtež, ne bi li tako njihove sudbine imale presek u jednoj tački, a to je Milićevićeva slika “Vido, ostrvo smrti”, koja je uništena u nacističkom bombardovanju Beograda.
Žanrovski, ovo bi bio roman o nastanku romana, u kome postoji presek nekoliko romanesknih formi i tehnika (biografija, ogled, detektivski roman itd.). I dok se u Barninoj poslednjoj knjizi umnožavaju tematsko-motivski, stilski, hronološki i ostali preseci, Crveni presek dolazi kao drugačije svedočanstvo o vremenu velikih izazova za umetnike u kome je svako od njih osuđen na svoj “mali tragizam”, kako kaže autorka.
Detroit, Bojan Vasić (samostalno izdanje, edicija Caché)
Oni koji prate pesničku scenu, znaju za jednu pesničku grupu koja svoje radikalne ideje po pitanju shvatanja savremenog položaja poezije buntovno, samosvesno i veoma hrabro ispituje upravo na svojim delima. Okrenuvši leđa meinstrimu, kompromisima sa izdavačima, formalnostima i nepotizmu u sistemu književnog nagrađivanja, rešili su da sa svojom tendenciozno neimenovanom grupom pokrenu ediciju Caché (na francuskom znači skriveno) i da u okviru nje objavljuju svoje zbirke koje samostalno, ručno prave, odbijajući da ih katalogizuju u Narodnoj biblioteci. Na taj način su svoje stvaralaštvo osudili na andergraund i samoprogon ka margini književnog života, ali su istovremeno ostali ispod radara zatečenog sistema i njegovih vrednosnih lestvica. Dakle, ostali su slobodni.
Bojan Vasić je jedan od njih i objavio je – tačnije, napravio je – svoju novu zbirku Detroit, a u pomenutoj ediciji. A ona govori upravo o onome što ovu grupu na neki način i okuplja: kapitalizam kao veliki, levijatanski označitelj za društveno-političko ustrojstvo koje kreira dominantnu paradigmu naše stvarnosti. Pesničke slike koje Vasić formira disperzivne su i fragmentarne, jer kroz njih progovara mnoštvo potlačenih vladajućim ideološkim poretkom vrednosti u koje smo zagnjureni. Individualnost pesničkog glasa, njegova orijentisanost na samog sebe, ovde je transformisana u glasnogovorništvo kolektiva. I poput sumanutog propovednika na gradskom trgu, propoveda nam o poslednjem vremenu koje nam trči u susret.
Ovu zbirku nećete moći da kupite jednim klikom na sajtu neke on-line knjižare. Niti ćete je dobiti nakon lagane šetnje do omiljene prodavnice knjiga u centru grada. Ne, prvo ćete morati da metodom istrage locirate njenog autora negde u Beogradu, a onda, ukoliko mu se svidite, strpljivo sačekate da za vas izradi primerak svoje nove zbirke. Poezija time dobija jednu potpuno novu i neočekivanu vrednost, kojoj kapitalistička logika ne može ništa.
Jugoton gori, Marko Pogačar (Kontrast izdavaštvo)
Ok, svestan sam da je veoma diskutabilno da li stvaralaštvo splitskog pesnika i književnog kritičara Marka Pogačara može da se podvede pod “domaće”, ili “naše”. Ali on se toliko često seli i putuje, a rapidno ponestaje svetskih jezika na koje nije prevedena neka njegova knjiga, da zaista mislim da ima smisla progledati mu kroz prste i kosmopolitski ga svojatati.
Ranije već objavljivan u Hrvatskoj, Pogačarev “glazbeni dnevnik”, kako on naziva ovu svoju knjigu Jugoton gori, sada je dostupan i na domaćem tržištu. Knjiga se sastoji iz mnoštva kratkih esejističkih tekstova od kojih svaki analizira po jednu pesmu nekog od izrazitih igrača na SFRJ muzičkoj sceni, koja je nedvojbeno tada negovala evropski kvalitet. Ali ne samo što Pogačar veoma precizno izdvaja YU new wave hitove koji su na neki svoj način reprezentativni, već kroz priču o njima analitički isipituje i tragičnu sudbinu jedne moćne, jake i ispostaviće se veoma tragične države.
Neminovno, ove beleške u dnevničkoj formi izložiće analizi i glas onoga čija se ličnost formira pod uticajem jugoslovenske novotalasne muzike, ali tek onda kada je sa dekonstrukcijom te države već bilo gotovo. Pogačar zapravo rekonstruiše jedan istinski grandiozan muzički period druge Jugoslavije, doba neobuzdane erupcije novih ideja, snage i slobodoljubivog otpora sistemu na izdahu. I ono što biva jasnije nego ikada nakon čitanja ove knjige je u kojoj meri je jedan od nosećih stubova tog emancipatorskog procesa bila jugoslovenska muzika osamdesetih.
Priče s Marsa, Srđan V. Tešin (Arhipelag)
Tešin je naš najistaknutiji pisac književnog žanra koji je zapravo podvrsta kratke priče, a zove se flash fiction. Taj prozni žanr predstavlja jednu vrstu narativne esencije, srži pripovednog postupka, i upravo zbog delikatnosti merenja svake reči koja će se staviti u minijaturnu formu, ona zahteva specifičnu veštinu. Srđan. V. Tešin tu veštinu manifestuje i u svojoj poslednjoj zbirci pripovedaka i zato se neke od njih nalaze u “Antologiji najboljih evropskih priča” koja je izašla u SAD.
Priče sa Marsa se bave ljudskim mrakom koji je zajedno sa njihovom civilizacijom preplavio ovu planetu. Agresija, nasilje, zločini, međuljudski sukobi upakovani su u elemente trilera i krimi žanra – kao da ova knjiga zapravo sve vreme isporučuje razloge zašto bi trebalo napustiti Zemlju i preseliti se na neku udaljenu planetu. A sa druge strane taj Mars, koji nosi ime surovog rimskog boga rata, ime je jednog gradskog naselja i njegova sudbina ostavljena je na milost i nemilost dvonožnim gospodarima.
Kroz 23 kratke priče oblikovane poetikom flash fiction žanra Srđan V. Tešin u izvesnom smislu ispituje granice ljudske moralnosti i čini se da u njegovoj perspektivi te granice nestaju, brišu se. Inače o intenzitetu Tešinove opčinjenosti kratkom pričom govori i zavidni antologičarski rad u tom domenu. Naime, on je do sada priredio antologiju srpske subverzivne priče “Bunker”, antologiju priča o starosti “Starost”, antologiju priča o kući “Kuća na Ravnom Bregu” i antologiju priča o medijima “Četvrtasto mesto”. Malo li je.
Tagovi:
Slični članci:
- Preporuke filmova sa 30. FAF-a: Žene na velikim i malim misijama
Preporuke filmova sa 30. FAF-a: Žene na velikim i malim misijama
Od 80 filmova izdvajamo 11 za one koji vole da gledaju uzbudljive priče o ženama.
- 12 filmova konkuriše za Grand Prix 30. FAF-a
12 filmova konkuriše za Grand Prix 30. FAF-a
U ovom programu su ostvarenja koja prikazuju nove tendencije autorskog filma.
- Domaći i regionalni singlovi i albumi koji su obeležili leto za nama
Domaći i regionalni singlovi i albumi koji su obeležili leto za nama
Počela je školaska godina, napolju je i dalje preko 30, ali pravimo mali presek onoga što je objavljeno ovog paklenog leta!
- TOP 10: Preporuke za festival Slobodna zona
TOP 10: Preporuke za festival Slobodna zona
Festival karakteriše raznolikost programa, kulturnih konteksta, umetničkih formi, obrazovnih formata, uz kombinacija art-house filmova i festivalskih hitova.
- TOP 10: Lista najboljih arthouse i indie filmova na Netflixu
TOP 10: Lista najboljih arthouse i indie filmova na Netflixu
Odlične arthouse & indie filmove možete pogledati na ovoj striming platformi. Uživajte u jednom nezavisnom filmskom maratonu.
- Top 10: sajamske preporuke
Top 10: sajamske preporuke
Bilo da idete pod kupole Sajma ili radije kupujete u knjižarama iskoristite popuste koji izdavači i knjižari nude.
Lajkuj: