Slavan, osporavan, hvaljen, kritikovan i nagrađivan francuski pisac Mišel Uelbek početkom godine objavio je roman Pokoravanje kojim je potvrdio reputaciju najkontroverznijeg svetskog autora. Prvi tiraž od 220.000 primeraka prodat je u rekordnom roku. Prvi tiraž nemačkog izdanja takođe je rasprodat, a Pokoravanje se na policama domaćih knjižara pojavilo samo mesec dana nakon objavljivanja. Prvih dvadesetak strana besplatno možete pročitati na sajtu izdavača Booka.
Uelbekovi romani poput Elementarnih čestica i Mogućnosti ostrva (iako distopijske fikcije čija se radnja odigrava u bliskoj budućnosti), zbog naglašenog socijalno kritičkog elementa i drsko ciničnog stava koji autor zauzima prema zapadnom društvu, oduvek su izazivale burne medijske reakcije. Pisac koji direktno provocira nudeći sopstvenu viziju mračne budućnosti Evrope (koje se u njegovim prikazima samo u detaljima razlikuju od sadašnjosti), bezbroj puta optuživan je za rasizam, nihilizam, fatalizam, mizoginiju i islamofobiju, a njegov rad često je nazivan vulgarnom, pornografskom “pamflet literaturom”. Ista sudbna zadesila je i Pokoravanje – i to samo nekolko sati nakon samog objavljivanja.
Naime, sedmog januara, dana kada je u Parizu izvršen teroristički napad na redakciju Šarli Ebdo, na naslovnoj strani našao se upravo Mišel Uelbek čiji je poslednji roman tog jutra pušten iz štampe. Budući da je autor pre već desetak godina svoju izjavu za francuski književni magazine Lire o islamu kao “najglupolj religiji” morao da objašnjava pred sudom (koji je ipak optužbe za govor mržnje odbacio), mnogi mediji popunjavali su naslovne strane povezivanjem i analizom ova dva događaja, što je rezultiralo tome da Uelbek biva evakuisan iz Pariza.
Čak je i domaći Telegraf (u pokušaju da prati svetske trendove) između vesti poput “Uhapšena žena sa tri sise” i “Muči me moj preveliki penis” – ispovesti porno glumca našao za shodno da Uelbeka dovede u vezu sa napadom, preuzimajući najblaže rečeno neku radnu verziju ko zna čijeg teksta i senzacionalistički je objavljujući pod nazivom “Ovo je čovek zbog kojeg je nastao pokolj u Parizu (FOTO)”.
Šalu (medijsku sliku Srbije) na stranu, Uelbekov roman o umornoj, istrošenoj judeo-hrišćanskoj Evropi koja se iz potrebe za novom energijom okreće upravo islamu kao poslednjoj šansi za unošenje smisla u živote dojučerašnjih liberala i egalitarista, neki kritičari porede sa Orvelovom 1984. Umesto u kontekstu islamofobije za koju je ranije optuživan, od najpoznatijeg francuskog pisca sadašnjice ovoga puta dobijamo priču o privlačnosti mogućeg pronalaženja smisla života u religiji, kakvog-takvog smisla koji bi bio protivteža ciničnom hedonizmu od koga boluju Uelbekovi junaci.
Ovoga puta radnja romana smeštena je u Francusku koja, par meseci pre predsedničkih izbora 2020. godine, živi u strahu. Medijski mrak, ulično nasilje i međuetničke sukobe prekida dolazak na vlast Muhameda Ben Abesa, kandidata Muslimanskog saveza koji uz podršku i socijalista i liberala pobeđuje Marin Le Pen, predstavnicu Nacionalnog fronta. Političku promenu u najkaćem roku prate pozitivne društvene promene – nezaposlenost i stopa kriminala naglo opadaju. Žene odbacuju zapadnjačku odeću, Sorbonu kupuju islamisti, a pred ne-muslimanskim profesorima je izbor: prevremeno penzionisanje ili prihvatanja islama.
Međutim, Pokoravanje kao glavnu temu zapravo nema politiku – glavna meta Uelbekove satire je predvidiva podmitljivost savremenog čoveka.
Čini se da glavni lik romana, sredovečni, umorni i cinični univerzitetski profesor Fransoa, prihvata novi poredak ne zbog velikih filozofskih ili religioznih motiva već zbog značajno veće plate koje mu nude novi vlasnici Sorbone (kao i zbog poligamije koja čini osnovnu građu njegove fantazije o srećnom životu koji mu se nudi).
Ono što čini novi Ulebekov roman vrednim čitanja je melanholična nota koju proizvodi u opisivanju apsurdnosti savremenog sveta. Već na samom početku romana on na prepoznatljiv način govori o besmislu sticanja univerzitetske diplome iz oblasti književnosti u svetu zainteresovanom isključivo za pretvaranje umetnosti i ljudi u robu široke vrednosti: “Univerzitetske studije u oblasti književnosti, kao što znamo, ne vode praktično ničemu (…) jedna mlada devojka koja konkuriše za radno mesto prodavačice kod Celina ili Ermesa, po prirodi stvari bi, na prvom mestu, trebalo da vodi računa o spoljašnjem izgledu; ali diploma ili master u oblasti savremene književnosti mogli bi joj dobro doći kao svojevrstan kec iz rukava koji samome poslodavcu, mimo praktične osposobljenosti kandidatkinje, jemči da ova raspolaže izvesnom intelektualnom agilnošću zahvaljujući kojoj bi eventualno mogla da napreduje u karijeri – pri čemu se u vidu, pored ostalog, ima i činjenica da je književnost, kao takva, uvek podrazumevala određenu konotaciju u sferi industrije luksuza.” Ovaj tužni satiričar u Pokoravanju sa lakoćim nastavlja da oslikava najdepresivnije detalje života u 21.veku.
S druge strane, sam Uelbek u intervjuu za The Paris Review ocenjuje da postoji iskrena potreba za povratkom religiji, i da je u pitnju realnost a ne slogan kojim se poslužio za potrebe svog šestog romana. Ideja o neophodnosti religiji proteže se kroz sva dosadašnja Ulebekova dela, samo je ovoga puta pred nama postojeća, konkretna religija. Reč islam etimološki označava pokoravanje, što će Uelbekov junak videti kao šansu za započinjanje novog života.
Kao što je u prošlonedeljnom intervjuu za list Politika ocenio francuski filozof Mišel Onfre, ovo je na prvom mestu knjiga o pokoravanju i korumpiranosti intelektualaca koje se u tajnosti već odvija. Ono što bi se Uelbeku moglo zameriti je zastrašivanje naivnim proročkim vizijama budućnosti u kojoj islam vlada Francuskom (upotrebu taktika zastrašivanja i sam na više mesta priznaje). U njegovu odbranu, pitanje čega se treba plašiti – nedostatka vrednosti, cinizma, apsurdnosti i materijalizma od čega boluju njegovi junaci, ili islama, Uelbek ipak ostavlja otvorenim.
Tagovi:
Slični članci:
- Apollon originals: Gledali smo filmove sa srpskog Netflixa da vi ne biste morali
Apollon originals: Gledali smo filmove sa srpskog Netflixa da vi ne biste morali
Apolon originals su filmovi upitnog kvaliteta, upitne kompetencije, upitnih vrednosti, upitne finansijske konstrukcije i upitnog svega povodom čega se razumno biće može zapitati, ali ne smemo dopustiti razumu da nas otrgne od užitka.
- Lazarev put (2024.) – Bosiljčić je slobodni umetnik u kutiji
Lazarev put (2024.) – Bosiljčić je slobodni umetnik u kutiji
Ovaj film se najpre može okarakterisati kao instrumentalizacija filma u svrhe slanja poruke.
- Tradicija i retradicionalizacija naših (filmskih) prostora
Tradicija i retradicionalizacija naših (filmskih) prostora
Prikaz filmova „Živi i zdravi“ i „Radnička klasa ide u pakao“ koje smo gledali na festivalu u Herceg Novom.
- Volja sinovljeva (2024) — Ko se sablje lati, od sablje će i pasti
Volja sinovljeva (2024) — Ko se sablje lati, od sablje će i pasti
Možda nismo dobili film kakvom smo se nadali, ali je ovo svakako ostvarenje koji se može dovesti u vezu sa onima zbog koji smo zavoleli filmove i bioskop.
- “The Substance”: Šokantan i briljantan film koji se okreće najvećoj opsesiji današnjice
“The Substance”: Šokantan i briljantan film koji se okreće najvećoj opsesiji današnjice
Dok Dorijan Grej prodaje dušu da bi zadržao mladolikost, junakinja filma „The Substance“ se prepušta misterioznoj supstanci.
- “Rose”: Prikaz mentalne bolesti koji izaziva razmišljanje
“Rose”: Prikaz mentalne bolesti koji izaziva razmišljanje
U današnje vreme, kada je odsustvo empatije i razumevanja sve više, film poput „Rose“ nikada nije bio potrebniji.
Lajkuj: