Da li imate preko 18 godina?

Pismo sa otoka: Šušur 2017

Književni festival Šušur! završio se nedavno, a ovogodišnja moderatorka Mima Simić u pravcu naše redakcije poslala je utiske sa korčulanske književne obale.

Na otoku Korčula, u gradu Korčula, šesti se put dogodio ŠUŠUR! festival od riči. Pripremao se u Beču, Zagrebu i Beogradu. Mozgalo se šta će biti, o čemu će biti i ko će biti. Skypovalo se u rano jutro i kasno naveče iz Vienne, Zga i Bga, glasno, manje glasno, mahom uz smeh i ponekad, ali samo ponekad, uz oštre reči i stroge stavove. Potom se dogodila Korčula i leto 2017. i avgust šesti, i avgust sedmi. Pet se žena nanosalo stolica, sofa, zvučnika, kablova, klupa, uz stepenice, niz stepenice. Možda su žene i nosile jer su tema ovogodišnjeg izdanja ŠUŠUR! festivala, da štikliraju još jednu rubriku šta sve mogu same. Sve su rekle temom i stavom “mogu sama”. Neke momente drugi, umetnici autori svedoci, reći će bolje.

FB coveri 1920x1080-03

Što je manje književnosti u novinama, trgovinama, u ruksacima i tramvajima – to ona postaje dragocjenija kad se prostre po trgovima i ulicama, u susretu živih autorskih glasova sa živom publikom, kao znak da jedni druge još uvijek trebaju, da se nisu pogubili u mraku. Zato su književni festivali svjetionici u hridovitoj svakodnevici, a kao svakom poštenom svjetioniku, njihovo je prirodno stanište, dabome, otok. Ipak, na nemetaforičkim otocima nema mnogo književnih festivala – jer logistika je mnogo zahtjevnija, zajebanija, tvrđa, i traje cijelu godinu, baš kao i život na otoku. U tom je smislu Šušur istinsko čudo – festival od riči koji iz korčulanskog kamena raste već šest godina, dovoljno da se ucrta u mapu otoka, a glas o njemu da preskoči sve lokalne granice – i dobaci se do moje imigrantske izbe u sjeveroistočnom Berlinu. A kad začuješ neodoljivi poj korčulanskih Sirena (poznatih i kao Šušurete), tek se gluh i gluplji njemu neće odazvati! …Plus, ovogodišnji line-up bio je jednako izazovan: Olja Savičević-Ivančević, Tanja Šljivar, Vedrana Rudan, Lamija Begagić, Boris Miljković, Sven Popović i jedan od ponajboljih mladih kritičarskih glasova, kolega moderator Dinko Kreho. Nije mi trebala konjska glava u krevetu da znam da se takva ponuda ne odbija.

Tema ovogodišnjeg Šušura bile su žene – na papiru, za papirom, imaginarne, konceptualne, subjektne i objektne – ali čije su se granice, ionako neutvrdive, u razgovoru vrlo brzo rasplinule, otvorile prema tematskom mnoštvu koje zaokuplja svaku od pojedinačnih autorica, i autora (stil i žanr, mapiranje margine, glazba i tekst, identiteti, seksualnost, utopija/distopija, politike književnih kanona itd.). Osim toga, kad ti je gošća festivala Vedrana Rudan, zaboravi na to da će ijedan postavljeni okvir preživjeti – u rapsodijskom poduhvatu bliskog susreta s publikom, Rudan je batalila svjetla pozornice i zakucala se među gledatelje, preobrazivši ih u autore večeri ubojitom formulom – Jugoslavija, seks, nacija – sveto trojstvo svih provokacija, na trgu pred crkvom sv. Marka, pod nosom Don Frane (koji je, kažu, sve pomno pratio iz obližnje pizzerije). No ima nešto u književnosti što je meko i kad provocira, nešto prijateljsko i kad puca iz svih oružja; zato je starim gradom odzvanjao pljesak i kad se grebalo po najosjetljivijim temama; djevojačkoj i staračkoj seksualnosti i tijelu (Tanja Šljivar), patrijarhalnim crnim rupama u obrazovnom sustavu (Lamija Begagić), narativnim i političkim potencijalima queer likova, pa i subverznom naboju ljubića i sapunice (Olja Savičević-Ivančević), kurvinskoj funkciji žene (Rudan) itd. U tom je smislu svaki od autorskih glasova iz svoga kornera, kroz humor ili bez njega, potkopavao konzervativne temelje sustava (zbog kojih još uvijek, uostalom, trebamo govoriti o “ženskom pitanju”), mnogo izravnije no itko iz političke arene.

Da sam Vedrana Rudan, rekla bih da je razlika između književnog festivala i čitanja knjige na osami nalik razlici između seksa i masturbacije (OK, ona bi vjerojatno rekla drkanja, ali ja ipak nisam ona). Intimni provod u vlastitom društvu najčešće jamči užitak, ako je koncentracija optimalna i nema izvanjskih smetnji. Ali seks, pa čak i kad nije onakav kakvog smo planirali, uvijek u sebi sadrži bonus, neku novu spoznaju, bila ona orgazmična ili neugodna. On je čin komunikacije s drugim tijelom – s drugim tekstualnim ili političkim bićem, koje kroz trenje na nama ostavlja svoj DNK. Svake večeri kad su se na prepunom trgu čitale priče, fragmenti romana, kad su govorili autori, ili je govorila publika – sve je to bila participatorna, improvizirana orkestralna izvedba koja se više nikad neće ponoviti; iskustvo koje se prelijeva preko granica teksta, čitanja, ili pisanja. I zato nam trebaju ovakvi festivali – da se podsjetimo na snagu književnosti, i da se povežemo s onima koji tu književnost stvaraju, jer svaka dobra književna večer nastavlja se (vrlo sličnim sredstvima) kad se ugase mikrofoni i reflektori – u mreži uličica staroga grada, na partiju u ljetnom kinu, na noćnom kupanju.

lala

Kad sam stigla na Korčulu i upoznala žene koje Šušur od prvog dana, zajedno sa stolicama i rasvjetom, nose na svojim leđima – Marinu, Nevenu, Natašu, Danku, Janu – bilo mi je neugodno priznati im da zapravo ne znam što znači naziv njihovog festivala. Riječ je dalmatinska, ja sam iz Zadra, bilo bi logično da mi je uklesana u genski kod, i ako pitam, ispast ću glupa. OK, mogla sam guglati, ali u hotelu je interneta bilo samo u predvorju, a ondje se uvijek smucala ekipa s festivala, i bilo me strah da će me prijaviti Šušuretama. U svakom slučaju, svoju sam sramotnu tajnu skrivala brižno poput hemoroida, i uzdala se u to da svi, pa čak i gosti iz BiH i Srbije (inače u Dalmaciji lingvistički zakinuti), znaju točno na što su došli. Nekim čudom, u pet punih dana korčularenja, druženja, pripovijedanja, povjeravanja, vina, piva i rakije; dijeljenja najintimnijih tajni i trauma, ova je ostala dobro zašušurena. Ja sam se, evo, vratila u Berlin – i još uvijek se ne usuđujem guglati. Ne želim, zapravo, nikad saznati što znači šušur – meni je to od ove godine sinonim za sjajnu književnost, raspoloženu publiku i britke, duhovite autore, električnu atmosferu, čisti seks. A bojim se da se nijedna rječnička definicija s ovim ne može mjeriti.

*Fotografije: Edon Krasniqi

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: