Neopozivo ukrštanje različitih disciplina
Nora O 'Murchu, kustoskinja ovogodišnjeg Resonate festivala, razgovarala je sa nama o tehnologiji, umetničkim praksama i mestima na kojima se one spajaju se društvom.
U toku Resonate festivala u razgovoru nam se pridružila ovogodišnja kustoskinja Nora O ‘Murchu, čija istraživanja se nalaze na raskrsnici između umetnosti, dizajna, tehnologije i politike. Nora se pretežno bavi socijalnim implikacijama mašinskog učenja i veštačke inteligencije, te preispituje na koji način kustoske i dizajnerske metode mogu da intervenišu u automatizovanim sistemima.


Pred kraj smo šestog izdanja Resonate festivala, koji je održan u Beogradu. Koji je Vaš lični utisak – kako grad reaguje na ovu vrstu događaja? Da li je to inspirativno okruženje za autore i u kom smislu?
Beograd je tako veliki grad… Mislim da su ljudi vrlo prijateljski nastrojeni i noćni život je neverovatan. Prvi put sam ovde i zaista uživam u atmosferi, kao i u sretanju svih učesnika na festivalu. To je dobra kombinacija, socijalni aspekt, a sa druge strane predavanja i zanimljivi razgovori. Ljudi koji nastupaju na festivalu kao predavači ili izvođači uživaju u tome, ovakva atmosfera je jedinstvena za Resonate.
Kako je tekla promena festivala tokom godina? Imajući u vidu da je on odraz industrije koja se menja veoma brzo.
Resonate se uvek kretao po spoljnim ivicama kreativne prakse, da tako kažem. Preispituje se kako umetnici, dizajneri i muzičari reaguju na nove promene u tehnologiji, društvu i kulturi… Kao kustosi pokušavamo da stvorimo nešto jedinstveno za našu publiku i pratimo kako se prakse poboljšavaju, ili pak razmišljamo kako one reflektuju nove teme ili trendove. Resonate pokušava da obuhvati sve ove ideje i da u skladu sa njima stvori nešto za publiku koja želi da iskusi nove pojave u svetu tehnologije ili da postane svesna novih pitanja koja se odnose na korišćenje tehnologije.
Zašto bi Resonate mogao biti uzbudljiv i za one ljude koji nisu usko vezani za oblasti istraživanja predavača?
Svakodnevno koristimo tehnologiju – Smartphone, Twitter, Instagram – i važno je biti svestan toga kako kroz korišćenje ovih, ali i drugih platformi i uređaja, možemo oblikovati sve: od finansija do politike. Dakle, u ovom trenutku je neophodan inkluzivni dijalog o tome šta znači učestvovanje u tehnologiji i njeno korišćenje. Na Resonate festivalu je uloga umetnika koji dolaze da drže predavanja i radionice da nam približe tu kompleksnost koja neprestano evoluira.











Na koje druge slične festivale se ugledate, ili ih preporučujete?
Ima ih toliko, ali ja sam recimo veliki fan NEoN festivala u gradu Dundee i AND festivala u Mančesteru. Pravljenje programa na oba ova događaja je uvek tako koncizno i usmereno; oni istraživju savremenu digitalnu kulturu na zaista jedinstvene načine. NEoN se odvija širom grada Dundee i uvek naprave taj neverovatan kolaž događaja, razgovora i izložbi koje istražuju svoju temu iz više perspektiva – stvarno mi se sviđa ovaj pristup, jer otvara prostor za razumevanje digitalne umetnosti na mnogo različitih načina. AND je bijenalni događaj koji se odvija na selu, a kustosi uvek vode računa o odnosu između umetničkog dela i uticaja koje ono ima na životnu sredinu, kao i o tome da zovu nove ljude i radove za svako izdanje festivala. Što se tiče kritičkih i političkih rasprava, biram da odem na Transmediale u Berlinu i Elevate festival u Gracu. Za mene su to dva vodeća festivala koji pokrivaju pomenute teme.



Resonate karakteriše interdisciplinarnost u svakom smislu. U hiperlinkovanom svetu kakav je ovaj kome svedočimo, da li umetnost, dizajn, tehnologiju i društvena pitanja uopšte mogu da stoje sami za sebe?
Naravno, još uvek ih možemo posmatrati u izolaciji, ali danas se definicija umetnosti, muzike ili dizajna menja sa svakim apdejtom. Smatram, ipak, da se neke od najzanimljivijih stvari koje se dešavaju u kulturi dogode upravo na preseku između ovih oblasti. Tehnologija redefiniše stvaralačke prakse i sasvim sigurno nije neutralana u svojim uslovima korišćenja, na koje pristajemo svakim lajkom ili tvitom. Nije ni nevidljiva – ima infrastrukturu, kablove i servere koji čuvaju evidenciju naših interakcija. Za mene je važno da uzmemo u obzir kako se sve pomenuto ukršta sa politikom, identitetom, državljanstvom i drugim pitanjima u kulturama kojima smo okruženi.
Slični članci:
- Glampiri: roman jedne generacije
Glampiri: roman jedne generacije
Sa dramaturgom Vladanom Maksimovićem smo razgovarali o njegovom prvom romanu Glampiri, uzbudljivoj krvopijskoj priči o beogradskim hip milenijalcima. Izvol’te u salonu!
- Sunce nikad više
Sunce nikad više
U Boru uskoro počinje snimanje filma o zagađenju i rudniku koji uništava jednu zajednicu. Snimanje ovog filma možete pomoći kupovinom samoodrživog mikro ekosistema.
- Černobil je katastrofa koja je uticala na sudbine miliona ljudi
Černobil je katastrofa koja je uticala na sudbine miliona ljudi
Adrian Pirvu & Helena Maksyom o svom filmu “Neće sve biti u redu" koji će biti prikazan na Beldocs Festivalu.
- Hanna Hovitie: Mogli bismo da posmatramo smrt sa više radoznalosti nego odbojnosti
Hanna Hovitie: Mogli bismo da posmatramo smrt sa više radoznalosti nego odbojnosti
Vrana ima važnu ulogu u pričama i mitovima kao glasnik između života i smrti.
- Nije dovoljno biti politički odgovoran i svestan pozorišni stvaralac
Nije dovoljno biti politički odgovoran i svestan pozorišni stvaralac
Tomas Ostermajer o Neprijatelju naroda, Bitefu, pandemiji...
- Mihael Hajndl: Srbija je prva zemlja na Balkanu s kojom sam izgradio snažnu umetničku vezu
Mihael Hajndl: Srbija je prva zemlja na Balkanu s kojom sam izgradio snažnu umetničku vezu
Austrijski umetnik, učesnik projekta „Na drugi pogled”, istraživao je potencijal radnika da se pobune protiv vlastitih radnih i životnih uslova.
Lajkuj: