Da li imate preko 18 godina?

Najveća iznenađenja i razočarenja na dodelama Oskara

Autor:

Onaj ko je uložio pare u kladionici pre ovogodišnje dodele Oskara mogao je da zaradi, mada kvote nisu bile velike. Članovi akademije se ovoga puta nisu previše kockali, isgrali su na sigurno, na filmski hit i odlučili su da nagradu za najbolji film dodele ostvarenju „Openhajmer“ (Oppenheimer), a njegovom reditelju Kristofu Nolanu nagradu za najbolju režiju. Tako se i Nolan posle nekoliko neuspeha upisao na listu dobitnika pozlaćene statuete.

Jedina neizvesnost vladala je oko izbora najbolje glavne glumice, ali je Ema Stoun za ulogu u filmu „Jadna stvorenja“ (Poor Things) i tako stigla do svog drugog Oskara. Glavna konkurentkinja prema mišljenju mnogih komentora bila je Lili Gledston, prva Indijanka koja je nominovana za Oskara za najbolju glavnu žensku ulogu u filmu „Ubistva pod cvetnim mesecom“ Martina Skorsezea.

Film legendarnog Skorsezea ujedno je i najveći gubitnik ovogodišnje dodele jer i pored 10 nominacija nije osvojio nijednog Oskara. „Openhajmer“ je od 13 osvojio sedam. Kilijan Marfi je nagrađen za najbolju mušku ulogu, za sporednu Robert Dauni Džunior, a filmu su Oskari pripali i za najbolju muziku, fotografiju i montažu. Solidan skor imaju i „Jadna stvorenja“ sa četiri Oskara od 11 nominacija. Pored Eme Stoun, film je osvojio nagrade za najbolju šminku i frizuru, scenografiju i kostimografiju.

Od osam nonimacija još jedan blokbaster Barbi osvojio je samo jedan i to Bili Ajliš za najbolju pesmu – „What I Was Made For“. Šou je ukrao Rajan Gosling koji je na sceni izveo pesmu  „I’m Just Ken“.

Svako od nas je naravno imao svoje prognoze i filmove koji su ga oduševili u prethodnoj godini. Ali dodele Oskara se ne poklapaju uvek sa našim mišljenjima. Često se ne poklapaju ni sa mišljenjima brojnih filmskih kritičara i poznavaoca filma. Kao i sve druge nagrade i dodele nagrade Američke filmske akademije često su nepravedne. Ovde ćemo se baviti uglavnom Oskarima za najbolji film.

Najveća iznenađenja u istoriji

Mnogi filmski kritičari remek-delo Orsona Velsa „Građanin Kejn“ (Citizen Kane) smatraju najboljim filmom svih vremena, ovaj film na dodeli Oskara ratne 1942. nije osvojio Oskara za najbolji film ili režiju. Od devet nominacija, film je nagrađen samo za najbolji scenario. Nagradu za najbolji film iz 1941. dobilo je ostvarenje „Kako je bila zelena moja dolina“ (How Green Was My Valley) Džona Forda, koji je dobio statuetu za režiju. Tek 1971. Velsu je uručen počasni Oskar za životno delo, ali nije došao da ga lično preuzme.

Kada smo se već dotakli Forda treba napomenuti da njegov klasik „Tragači“ (The Searchers) iz 1957. godine čak nije ni nominovan za Oskara, iako je nesumnjivo najbolji film te godine i jedan od najboljih vesterna koji su ikada snimljeni.

Ni Alfred Hičkok nikada nije dobio nagradu za najboljeg reditelja, iako je nominacije osvajao čak pet puta. Njegov film „Rebeka“ (Rebecca) osvojio je Oskara za najbolji film, a Hičkoku je 1967. dodeljen počasni Oskar za životno delo. Zanimljivo je da „Psiho“ (Psycho) nije uspeo da zaradi ni nominaciju.

Jedna od najuzbudljivijih godina bila je 1977. kada su glavni takmaci bili „TV mreža“ (Network) i „Svi predsednikovi ljudi“ (All the President’s Men), uz „Taksistu“ (Taxi Driver), ali su članovi Akademije odlučili da dve glavne nagrade za najbolji film i najbolju režiju dodele ostvarenju „Roki“ (Rocky).

Kraj sedamdesetih i početak osamdesetih obeležilo je još iznenađujućih odluka. Tako je najboljim filmom za 1979. proglašen „Kramer protiv Kramera“ (Kramer vs. Kramer) Roberta Bentona, koji je dobio Oskara za najboljeg reditelja, iako kritika smatra da je oba priznanja zaslužio Frensis Ford Kopola za „Apokalipsu danas“ (Apocalypse Now). Slično se dogodilo naredne godine kada su obe najvažnije nagrade osvojili „Obični ljudi“ (Ordinary People) Roberta Redforda, pobedivši „Razjarenog bika“ (Raging Bull) Martina Skorsezea.

Osamdesete nisu bile previše uzbudljive, sve do dodela nagrada za najbolji film 1989. godine. Najboljim filmom proglašen je „Vozeći gospođicu Dejzi“ (Driving Miss Daisy), a u konkurenciji su bili „Rođen 4. jula“ (Born on the Fourth of July), „Društvo mrtvnih pesnika“ (Dead Poets Society), „Polje snova“ (Field of Dreams) i „Moje levo stopalo“ (My Left Foot).

Akademija je još jednom razočarala Martina Skorsezea na dodeli Oskara za najbolja ostvarenja iz 1990. godine. Dve najvažnije nagrade pripale su Kevinu Kostneru za „Ples sa vukovima“, pa je Skorseze ostao bez nagrada za „Dobre momke“ (Goodfellas).

Polemike se i dalje vode oko dodele nagrade za 1994. godinu. Apsolutni trijumf ostvario je film „Forest Gamp“ (Forrest Gump) kome su pripali Oskari za najbolji film, režiju (Robert Zemekis), glavnog glumca (Tom Henks) i adaptirani scenario (Erik Rot). Akademija nije bila spremna za „Petparačke priče“ (Pulp Fiction) Kventina Tarantina, kojem je pripala nagrada za najbolji scenario.

„Beksto iz Šošenka“ (The Shawshank Redemption) imalo je sedam nominacija, ali film snimljen na osnovu romana Stivena Kinga nije osvojio niti jednog. Ipak od 2008. ovaj film je na vrhu liste najboljih po izboru čitalaca IMDb-a, kada je sa trona svrgnuo Kuma (The Godfather).

Ali svakako u analima jedne od najlošijih odluka akademija spada ona iz 1999. godine. Naime najboljim filmom iz 1998. proglašena je romantična komedija „Zaljubljeni Šekspir“ (Shakespeare in Love), iako je potpuno jasno da je nagradu zaslužilo ostvarenje „Spasavanje redova Rajana“ (Saving Private Ryan). Nepravda je delimično ublažena time što je Stiven Spilberg nagrađen za najbolju režiju. „Zaljubljeni Šekspir“ je da paradoks bude veći dobio i Oskara za najbolji originalni scenario, gde je pobedio „Spasavanje redova Rajana“ i „Život je lep“ (Life Is Beautiful).

Akademija voli mjuzikle, pa se tako ogrešila dodeljujući nagradu za najbolji film snimljen 2002. Oskara su mogli da dobiju „Pijanista“ (The Pianist) Romana Polanskog, „Sati“ (The Hours) Stivena Daldrija ili „Bande Njujorka“ (Gangs of New York) Martina Skorsezea, ali je dobio mjuzikl Čikago (Chicago) Roba Maršala.

Na dodeli 2006. očekivalo se da pozlaćenu statutu za najbolji film iz protekle godine kući ponesu producenti „Planine Broukbek“ (Brokeback Mountain), ali je to uradila ekipa koja stoji iza filma „Fatalna nesreća“ (Crash). Za utehu Ang Liju je pripao Oskar za najboljeg reditelja.

Bilo je još iznenađujućih odluka krajem prve i početkom druge decenije ovog veka, ali svakako je najveće razočarenje u tom periodu odluka da Oskar za najbolji film 2012. pripadne političkom pamfletu „Argo“ u režiji Bena Afleka.

A bilo je i pozitivnih stvari, pa je tako Oskara za 2016. dobila „Mesečina“, iako su mnogi očekivali da to bude ljubavni mjuzikl „La La Land“. Mada je ovu dodelu pratio već poznati skandal kada su Fej Danavej i Voren Biti, filmski Boni i Klajd, greškom „La La Land“ proglasili najboljim ostvarenjem.

I dalje je najveće iznenađenje ono iz 2020. kada su članovi Akademije bukvalno iznenadili sve proglasivši najboljim filmom iz 2019. južnokorejsko ostvarenje „Parazit“ (Parasite) Bonga Džunhoa, kome je statueta pripala za najbolju režiju.

Glumci i glumice bez Oskara

Glen Klouz je nesumnjivo velika glumica, ali i najveća gubitnica dodele Oskara. Za glumu je bila nominovana čak osam puta, ali pozlaćenu statuetu nikada nije ponela kući. Najpre je imala tri nominacije za najbolju sporednu ulogu, potom i tri za glavnu i konačno se očekivalo da će Oskara dobiti za ostvarenje „Žena“ (The Wife) iz 2017. i da će „nepravda“ biti ispravljena. Ipak te godine Oskara je osvojila Olivia Kolman za ulogu u filmu „Miljenica“ (The Favourite). Klouz je nominovana još jednom za sporednu ulogu 2021, ali i dalje čeka nagradu.

Osam glumačkih nominacija imao je i Piter O’Tul, ali mu je Oskar izmicao svaki put. Svetsku slavu stekao je ulogom u filmu „Lorens od Arabije“ (Lawrence of Arabia) iz 1962, koji je osvojio Oskare za najbolji film i režiju, ali je nagrada za glavnog glumca pripala Gregori Peku za ulogu u filmu „Ubiti pticu rugalicu“ (To Kill a Mockingbird). Kasnije je imao još sedam nominacija, ali je dobio samo počasnog Oskara 2002. Preminuo je 2013. godine.

I Ejmi Adams je glumica kojoj Oskari izmiču. Bila je nominovana šest puta (pet puta za spordne uloge), ali nijednom nije imala priliku da održi pobednički govor. Odmah iza nje je Mišel Vilijams koja ima pet nominacija.

Ni Sigurni Viver još nema Oskara, mada ona za razliku od Ejmi Adams i Mišel Vilijams ima tri nominacije. Još zanimljivije je da nema nijednu nominaciju u ovom veku.

Tom Kruz je sinonim za blokbastere, ali nije imao sreće da igra u onima koji su osvajali pozlaćene statuete. Nagrade su mu izmicale 1990. i 1997. za najbolje ulogu u filmovima „Rođen 4. jula“ (Born on the Fourth of July) i „Džeri Mekvajer“ (Jerry Maguire), kao i epizodna 2000. za ulogu u Magnoliji, kao i prošle godine kada je kao jedan od producenata bio nominovan za najbolji film za „Top Gan: Maverik“ (Top Gun: Maverick).

Pet glumačkih nominacija ima Bredli Kuper, ali još nema Oskara. Uz to ima i dve nominacije za najbolje adaptirane scenarije, kao pet nominacija kao producent filmova.

Četiri nominacije imaju Vilijem Defo, Ed Haris i Mark Rafalo, a po tri Džoun Alen, Džoni Dep, Vudi Harleson, Vigo Mortensen, Nik Nolti, Evard Norton, Mišel Fajfer…

Rejf Fajns ima dve nominacije i to za uloge u filmovima ovenčanim Oskarima – „Šindlerovoj listi“ (Schindler’s List) i „Zaljubljenom Šekspiru“ (Shakespeare in Love), ali je ostao bez statuete. Samjuel L. Džekson ima samo jednu nominaciju i to za sporednu ulogu u „Petparačkim pričama“ (Pulp Fiction).


Ove godine je na dodeli Oskara sve bilo dosadno i predvidivo. Možda ćemo sledeće godine imati više sreće!

Lajkuj:

Tagovi:

Ostavite komentar:

Slični članci: