Da li imate preko 18 godina?

Mirko Nikolić: granična zona između kapitalizma i prirode

Projekat Frontiers in Retreat, čiji je fokus multidisciplinarni dijalog o ekologiji, bliži se svom kraju. Tim povodom kustos Velike galerije KC Grada, Aleksandar Stojanović, napravio je intervju sa umetnikom Mirkom Nikolićem, koji je otkrio detalje svog projekta.

Autor:

U Velikoj galeriji KC Grada 27. novembra otvara se finalna izložba petogodišnjeg evropskog projekta Frontiers in Retreat, pod nazivom Edge Effects/Serbia.

Tokom proteklih pet godina publika je imala priliku da prati rad gostujućih umetnika koji su posećivali Srbiju, a sada će, u okviru izložbe Edge Effects/Serbia, njihovi multimedijalni stvaralački projekti biti prikazani zajedno.

Mirko Nikolić, Joanes Simon-Perret, Quelic Berga Carreras, Sara Maria Kariranta, Nabb+Teeri, Carl Giffney, Company i Radhildur Ingadottir izložiće svoje projekte inspirisane ekologijom i održivim razvojem. Uz gostujuće, postavku će zaokružiti odabrani domaći umetnici, čija umetnička praksa dotiče temu ekologije kroz različite aspekte, od kritičkog i konceptualnog do dokumentarnog: Dušica Dražić, Vladimir Bjeličić, Tijana Radenković, Mina Piščević i Vjeko Sumić.

Ovom prilikom kustos Velike galerije KC Grada, Aleksandar Stojanović, napravio je intervju sa umetnikom Mirkom Nikolićem, koji je otkrio detalje svog projekta.

Kada i na koji način se tvoja umetnička praksa okrenula ekologiji i da li još uvek istražuješ druge oblasti za potrebe svog stvaralaštva?

Interes za ekološka pitanja se rodio kroz spoj nekoliko linija istraživanja i ličnih osećanja. Moj prvi pristup ekologiji je bio kroz duži rad sa konceptom “mreže”. Prvobitno su me interesovali oblici umrežavanja koji definišu današnje društvo: od informacionih i digitalnih oblika umrežavanja, zatim političkih i ekonomskih tokova. Ovaj pravac rada me je doveo do ekologije kao nauke i filozofije koja shvata međuodnose između tela kroz sisteme i mreže. Istovremeno, imajući u vidu tekuće klimatske promene, lično smatram neophodnim angažovati se u pravcu razumevanja i zatim promene trenutnog stanje “rata” (kako bi rekao Mišel Ser) koji jedan oblik ekonomskog razvoja i ne/shvatanja sveta vodi protiv čitavih klasa ljudi, kao i mnoštva populacija biljaka, životinja i neorganskih oblika bivstva.

Ekologija kao polazni koncept me vodi ka drugim temama koje su više ili manje očigledno vezane za pitanja odnosa prirode i ljudi. Mene posebno interesuje granična zona između kapitalizma i prirode, tojest kako jedan društveni sistem definiše neke procese kao “prirodne” i koje su posledice takvih kategorizacija. U tom smislu, projekti koji naizgled imaju veze sa takozvanom “prirodnom sredinom” uvek su upleteni sa nizom problema vezanih za organizaciju rada, rodne odnose, rasnu diskriminaciju, i drugih takozvanih “društvene probleme”. Stoga, ekologija se, kako bi to rekla filozofkinja nauke Dona Haravej, uvek bavi prirodno-društvenim odnosima i problemima.

Učestvovao si na projektu Frontiers in Retreat, boravio na rezidenturama po raznim delovima Evrope. Zbog čega smatraš da su takve rezidenture značajne za umetnike a zbog čega su one značajne publici?

Kroz Frontiers in Retreat imao sam prilike da, kroz organizaciju KC “Grada”, radim u Sirogojnu i u Boru. Pored toga radio sam i u dva navrata u Helsinkiju i jednom u maloj organizaciji “Mustarinda” na severoistoku Finske. Artist-in-residence programi, kroz mogućnost dužeg boravka na određenim lokacijama, dopuštaju i ohrabruju oblike stvaranja koji pokušavaju da se suoče sa veoma lokalnim pitanjima i izazovima. Sa ekološke tačke gledišta, mislim da je teško baviti se pitanjima prirodne sredine iz ateljea; potrebno je izaći na teren, posmatrati procese, učiti od različitih biljnih i životinskih vrsta, lokalnim društveno-prirodnim međuodnosima, oblicima ne/razumevanja između raznovrsnih tela. To je moguće samo kroz produženi boravak i intenzivne oblike pažnje koje rezidenture dozvoljavaju.

Sa druge strane, artist-in-residence programi, posebno kada su smeštene u manjim mestima kao što je to slučaj sa nekoliko organizacija koje su učestvovale u Frontiers in Retreat, okrenuti su ka publici koja često nema pristup centrima kulture. To je užasno značajno u trenutku kada je veliki akcenat na urbanizaciji širom Evrope i sveta, ljudi se sve više sele u gradove. Određeni artist-in-residence programi tako doprinose decentralizaciji i diversifikaciji kulture, što je veoma važno i za kulturne aktere i za publiku.

 

Koji su najjači utisci sa tvojih rezidentura? Šta izdvajaš kao najdragocenije iskustvo?

Najsnažniji utisak iz raznih rezidentura jeste osećaj izazova koji svaka lokacija pruža i transformacije koje svako mesto donosi na ličnom i kreativnom planu. Iz moje perspektive, svako novo mesto i ekosistem koje ga čini na neki način će promeniti pristup radu, metodologiju, medijum, itd. Svaka rezidentura je u tom smislu jedan proces učenja od ljudi ali i drugih tela sa kojima se umetnik nalazi u blizini. Najjače iskustvo u tom smislu je bio rad na projektu u borskom regionu, u saradnji sa KC “Gradom”. Tamo sam imao prilike da se susretnem, razgovaram i na kraju i sarađujem sa tehnolozima, metalurzima, i rudarima. Ovi susreti i odnosi su na kraju dovele do stvaranja rada mineralizacija (koji je deo izložbe) koji se najbolje može opisati kao “intra-akcija” (koncept fizičarke i teoretičarke roda Karen Barad), uplitanje raznih sila gde nijedna strana u potpunosti ne definiše tok kretanja već konačni ishod proizlazi takoreći “između” njih. Umetnički rad dakle više nije samostalno delo, već nešto što nastaje “između” akcija različitih aktera, ljudskih, tehnoloških, neorganskih. Ovakav oblik rada koji uvezuje elemente koji nisu ljudske prirode, u ovom slučaju minerale bakra, mašine, i ljude, i pokušati prikazati različite uglove tih “intra-akcija” je postao važan motiv svih projekata koji su usledili.

Pored performansa Counting Live Stock(s) koji si realizovao na Zlatiboru, a koji ćemo prikazati još jednom na Edge Effects izložbi, pripremio si i svoj finalni rad kao rezultat istraživanja na projektu Frontiers in Retreat. O čemu je reč ovog puta? Šta si istraživao i na kojinačin je to inspirisano rezidenturama?

Pored counting live stock(s), na izložbi su predstavljeni video mineralizacija koji dokumentuje performans koji sam izveo u saradnji sa različitim akterima povezanim sa industrijom bakra i njegovom reciklažom iz elektronskih uređaja. U ovom radu sam, zajedno sa Aleksandrom Mitovski sa Tehnološkog fakulteta u Boru, pogonom reciklaže električnog otpada “E-reciklaža” u Nišu, i uz pomoć RTB Bora, pokušao da prikažem kako bi izgledalo kada bi rudarstvo bio proces saradnje sa zemljom prateći njene ritmove. Drugim rečima, napravili smo mali eksperiment u kome smo proširili i usporili uobičajeni lanac proizvodnje i reciklaže pokušavajući da se prilagodimo i približimo geološkim oblicima postajanja. Mineralizacija je bila treća epizoda u ciklusu radova mi ♥ bakar & bakar ♥ nas koji u raznim kontekstima prate cirkulaciju bakra kroz mentalne, društvene i prirodne ekologije. Rad je prvobitno bio predstavljen u obliku video-instalacije na izložbi u KC “Gradu” na kraju rezidenture u januaru 2016, a ovde vidimo jedan novi “rez”.

Usko povezan ali drugačijeg karaktera je drugi rad koji prati i “razgovara” sa mineralizacijom. Instalacija burning hearts of a thousand tiny matters (earth minor) je ambijent sačinjen od grupe prostirki, biljaka i minerala bakra. Prostirke, napravljene u saradnji sa Isidorom Spasović Lebović, kroz korišćenje tehnike “pečvorka” evociraju nomadske oblike življenja, i sadrže slike raznih elemenata koji takođe žive nomadski: vazduh, biljke, kamenje. Ambijent je upotpunjen zvukom, kompozicijom finskog umetnika Tuomasa A. Laitinena music for matter.

Posetioci su pozvani da slobodno koriste prostirke, da ih podele sa biljkama i kamenjem. Jedna od mogućih praksi jeste raditi joga vežbe u saradnji sa zelenim i kamenim “komšijama” na prostirci. Time pojačavamo osećaj pripadanja biljnom i mineralnom svetu. Ljudska tela oduvek imaju duboke afinitete sa biljkama, naprimer kroz disanje, ali i sa mineralima koji su sastavni deo naših fiziologija. Međutim, gostoprimstvo koje nam ovi elementi pružaju nije dato jednom i zauvek, stoga mislim da je važno regenerisati i paziti ove krhke odnose kroz razne prakse na ličnom i kolektivnom nivou.

Šta ti smatraš najvažnijim rezultatom projekta Frontiers in Retreat sada kada se on zaključuje? Kakvi su tvoji profesionalni planovi za budućnost?

Frontiers in Retreat je kroz razmene koje su se dogodile kroz rezidenture i inkubatore, iz mog ograničenog iskustva na projektu, uspeo da učvrsti diskurs oko ekoloških pitanja u umetnosti na evropskom nivou. Mreža koju je projekat napravio takođe je pokazala da postoji niz različitih pristupa ovoj tematici, i da je pluralitet neophodan za razvoj polja. Kroz razgovor ovih diverziteta, pojavili su se neki novi termini i stari su dobili nove konture, naprimer “post fosilna kultura”, “ivični efekti”, “uplitanje”, “granice”, itd.. Projekat je uz to značajno problematizovao već naizgled ustaljene termine kao što su “priroda”, “ekologija”, “lokalitet”, itd. Dobar deo rezultata ovih razmena će moći da se sagleda u finalnoj publikaciji koja će se pojaviti sledeće godine.

Na ličnom nivou, projekti koje sam razvio u rezidenturama su promenili akcenat mog pristupa koji se sada više okreće ka društvenoj praksi, i u narednom periodu ću raditi na projektima koji podrazumevaju proširene i dugotrajne oblike saradnje. Uz to, kontakti koji su ostvareni na projektu će, nadam se, doprineti stvaranju budućih projekata.

Biografija:

Mirko Nikolić (rođen 1984. u Beogradu) radi između Švedske, Finske i Srbije. Njegova umetničko-istraživačka praksa se bavi ostvarivanjem pravednijih i intimnijih oblika saradnje i uplitanja ljudi sa životinjskim, biljnim, i mineralnim oblicima postojanja. U skorijim projektima, mirko se bavio kreativnom kritikom prevođenja atmosfere na finansijski kapital, industrijalizacije rada životinja, i korelacijom interneta i klimatskih promena. Kroz više projekata u saradnji sa Marikom Troili, pokušali su da oduče veštine preživljavanja na ivicama “divljine”. Dugoročni projekat minor earth tretira rudarstvo kao proces želje koji korenito transformiše stene ali i ljude. U ovom periodu, mirko razvija kolektivnu medijsku platformu koja će vokalizovati oblike života šume i stena u severnoistočnoj Finskoj. Poslednjih godina mirko je organizovao nekoliko simpozijuma i seminara koji se bave posthumanističkim pristupima filozofiji i umetnosti. mirko ima doktorat prakse iz umetnosti i medija sa Vestminster univerziteta u Londonu.

Projekat Frontiers in Retreat realizovan uz podršku EU programa za kulturu i podržan od strane Ministarstva za kulturu i informisanje Republike Srbije.

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: