Da li imate preko 18 godina?

Mihael Hajndl: Srbija je prva zemlja na Balkanu s kojom sam izgradio snažnu umetničku vezu

Austrijski umetnik, učesnik projekta „Na drugi pogled”, istraživao je potencijal radnika da se pobune protiv vlastitih radnih i životnih uslova.

Autor:

Nakon što je Austrijski kulturni forum krajem prošle godine raspisao konkurs za izlaganje 10 radova na vizuelnih umetnika iz Srbije i 10 iz Austrije, ovih dana je završena selekcija i dela odabranih umetnika su predstavljena na online platformi „Na drugi pogled // Auf den zweiten Blick // At Second Glance”. Posvećeni dijalogu umetnika iz ove dve zemlje, ovaj konkurs i platforma u fokusu imaju radovi koji ukazuju na načine na koje evropska društva posmatraju sebe i „druge”, kao i one koji referišu i prevazilaze klišee i predrasude koje Austrijanci i Srbi imaju jedni o drugima uprkos (ili usled) bliskih istorijskih odnosa i isprepletenih istorija migracija.

Jedan od radova koji su tokom marta 2021. fokusu je video/intervencija austrijskog umetnika Mihaela Hajndla, s naslovom “Pobuna budžeta”. Polaznu tačku ovog filma čine ljudi koji svakog jutra čekaju na čudne poslove, kao što je muvanje ispred kockarnica u Triesterštrase u Beču. U svakom većem gradu postoje ovakva mesta gde ljudi, koji inače ne bi imali prilike da rade na legalan način, mogu da nude svoje usluge. To su današnji radnici koji nisu stalno zaposleni i koji su spremni da odrade bilo koji vrstu manjeg fizičkog posla za vrlo nisku dnevnicu. S obzirom na njihovu nesigurnu i rizičnu situaciju, nalaze se izvan društva. Kako je Hajndl naglasio u opisu dela, u svom istraživanju ovih radnika pitao se koliko je snažan njihov potencijal da postanu aktivni kao zajednica i da se pobune protiv svojih radnih i životnih uslova.

Foto: Alexander Tuma za VIENNALE 2020

Šta vam je bila motivacija da se prijavite na ovaj konkurs?

Za mene, Srbija je bila prva zemlja na Balkanu s kojom sam izgradio snažnu umetničku vezu. Naročito sa umetnicima iz Novog Sada i Vojvodine, organizovao sam nekoliko projekata i izložbi u obe zemlje. Nažalost, u poslednjih par godina bilo je manje kontakata sa Srbijom. Konkurs “Na drugi pogled” bio je sjajna šansa da učvrstim te veze i bilo bi mi jako drago ako se iz ovoga izrode i neke buduće saradnje.

Na koji način i s kojom idejom je nastao vaš rad?

Baveći se radnicima, pitao sam se koliko je veliki njihov potencijal da postanu aktivni kao kolektiv, da se pobune protiv vlastitih radnih i životnih uslova? Kako bi izgledao otpor tih ljudi? Koje bi oblike poprimio i kojim sredstvima bi se realizovao? U ovom projektu me je najviše interesovalo pitanje šta se dešava kada zatražim ne samo fizički, već i ideološki performans od radnika, u zamenu za isplatu? Koliki je značaj izvedene akcije, koji je samo pojavno subverzivan ali ne i s namerom? Može li se dobiti novi kvalitet od ovog spolja montiranog otpora i pripadajućeg apsurda akcije, ili sve to ostaju prazni gestovi? Da li tim ljudima ovo može dati impuls da zaista postanu aktivni u ovom smislu, ili je to samo još jedan od mnogih zadataka kojima se svakodnevno bave?

Kako gledate na “onog drugog” – kao austrijski državljanin na one iz Srbije, uzevši u obzir da je to jedna od ključnih tema konkursa Na drugi pogled?

Moji baba i deda, koji su iz severne Austrije, često ironično kažu da Balkan započinje u Beču. I zaista imam osećaj da postoji dosta sličnosti između ljudi iz istočne Austrije i Srba. Te sličnosti se manifestuju i na pozitivan i na negativan način. Za pozitivno bih naveo sledeće primere: sličan smisao za humor i poseban način rešavanja problema, koji često podrazumeva zaobilazno rešenje umesto da nešto zaista sredite. Ovo se može primetiti na svim životnim poljima, od kućnog rada do političkih odluka – što naravno i nije toliko pozitivno. Naše negativne sličnosti su snažan nacionalizam i kompleks niže vrednosti kao rezultat veličine naših zemalja u poređenju sa navodnom slavnom prošlošću. Mislim da ove okolnosti utiču na činjenicu da je velika srpska zajednica u Beču ujedno i jedna od najbolje integrisanih.

Kakvo je vaše mišljenje o ostalim radovima na platformi – da li vam je neki posebno zapao za oko?

Dok sam gledao radove na platformi, naročito su mi privukle pažnju vizure srpskih umetnika. Shvatio sam da mi je ova interkulturalna razmena mišljenja i doživljaja jako nedostajala za vreme zabrane putovanja. Imam osećaj da smo svi zaglavili u našim mehurima, pa čak i ako je postajala nekakva razmena, bila je veoma veštačka. Mislim da je ova online izložba sjajna ideja i veoma osvežavajuć doprinos, ali nije isto kao diskusija i susret u stvarnom životu.

Mihael Hajndl (1988, Linc) živi i radi u Beču kao umetnik i filmski stvaralac. Studirao je slikarstvo na Univerzitetu primenjenih umetnosti u Beču. Hajndl je šaljivdžija – konceptualni šaljivdžija. Njegovi kratki radovi se sastoje od serije ponovljenih akcija, varijacija na temu. Metoda je minimalistička, ali je tehnika zabavna, ritmička i nekada vodi do iznenađujućih zaključaka. Hajndlov rad istovremeno oslikava strogu disciplinu naših društava i nalazi (razigrane, šaljive, vragolaste) načine da podrije puteve reda i utilitarnosti.

Njegov rad možete pogledati na sajtu:
https://www.secondglance.rs/en/viewpoints/michael-heindl/100

 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: