Pozorišna predstava Lolita
Pred premijeru predstave u teatru Madlenianum, razgovarali smo sa rediteljkom Jovanom Tomić, o izazovu u režiji, procesu i pitanju osavremenjivanja Nabokovljevog romana
“Sve što je iskreno, mora biti savremeno, u smislu da početni impuls svakog reditelja mora biti lična motivacija, problem, intimni razlog za odabir i postavku bilo kog teksta. Čim nije iskrena, predstava postaje lažna a samim tim nerelevantna u svakom smislu”.
Otkud Lolita?
Lolita se dugo krčkala u mojoj glavi, još kao student sam zamišljala kako bi to sve izgledalo na sceni ali nisam nailazila na odgovarajuće produkcione uslove u pozorištima jer nisam želela kompromise u realizaciji. Madlenianum je raspisao konkurs za mlade autore, ne uslovljavajući izbor dela niti glumačku podelu, projekat je odabran i tako je nastala ova Lolita.
Šta za tebe taj roman znači?
Za mene je Lolita otelotvorenje erotike, strasti koja je neuhvatljiva i krhka u kombinaciji sa britkim crnim humorom. Dakle, sve što se može poželeti.
Koliko je bilo teško dramatizovati tekst? Šta je bilo izazovno u režiji?
Dramatizaciji je prethodio dug period istraživačkog rada, gde smo Dimitrije Kokanov i ja plivali kroz nepregledne količine analiza Lolite, knjiga o Nabokovu, njegovom životu i radu, a zatim smo nebrojeno puta iščitavali sam roman i pravili svojevrsnu mapu događaja koji su najbitniji. Tako je nastala dramatizacija, kojom je Dimitrije uspeo da zadrži Nabokovljev specifično bogat jezik i humor, takođe da ispriča priču ali i da sve to upakuje u okvir predstave od sat vremena.
Šta je tebi, vama, ekipi bilo najintersantnije u čitanju i postavljanu Lolite? Pre svega mislim- na kom ste interpretativnom tragu?
Sam koncept predstave se zasniva na ‘sudaru’ teksta koji je izrazito narativan i forme kojom dominira fizički pokret. Želeli smo da upotrebom izvođačkog tela u prvi plan stavimo taktilnost i erotiku koju sa sobom nosi Lolita, ali i da ispričamo priču tj. da zadržimo glavnu odrednicu romana, a to je lična ispovest glavnog junaka. Rad sa glumcima na ova dva fronta je bio najteži ali i najuzbudljiviji segment procesa – ukrotiti telo, a u isto vreme oživeti likove iz romana. Bojan Žirović, Ana Mandić, Irma Milović i Peđa Marjanović su pokazali veliku hrabrost jer su se, zajedno sa mnom i autorskim timom, bez zadrške i sumnji upustili u izazov. Sa druge strane, koreograf Maja Kalafatić je svu nežnost i strast iz romana prenela na scenu u formi čistog, jednostavnog, a neverovatno efektnog pokreta, koji je podržan i uobličen kostimom Darinke Mihajlović. Atmosferu predstave su dodatno zagrejale lampe Studija Lampemm i muzika Marka Flega.
Koliko ste ostali u okvirima tabua zabranjene ljubavi, nedolične teme, pornografije… a koliko ste se od tog sloja odmakli? I da li je, po tvom mišljenju, danas moguće ostati u okvirima u kakvim je, znamo, roman interpretiran kada se pojavio? Ili, šta je novo u vašem čitanju?
Ključ našeg čitanja zasniva se na tome – ko je Lolita danas; u našoj interpretaciji, a posebno zahvaljujući sjajnoj i hrabroj Ani Mandić, Hambert se zaljubljuje u muškobanjastu, nevaspitanu, tvrdoglavu Lolitu, koja je po konvencionalnim parametrima neotesano derište, dok je za Hamberta ona sušto oličenje slobode, u smislu nezainteresovanosti za društvene norme, pravila i tuđa mišljenja. Danas je apsurdno govoriti o vezama muškaraca i maloletnica u kontekstu tabua, ili moralnih načela jer je pop kultura izbrisala i pervertirala te granice, a erotiku izjednačila sa pornografijom – uostalom, zato je Lolita i dan – danas u javnosti najčešće prepoznata kao znak za promiskuitetnu koketu koja zavodi pedofila.
Zanimljivo je da jedna glumica igra više ženskih likova, kaži nam nešto više o tome, kakva je to vrsta igre?
Fantastična Irma Milović igra zapravo sve žene koje su prošle kroz Hambertov život, dok je on želeo i čekao samo Lolitu. Ta odluka je utemeljena u želji da se dočara Hambertova subjektivna vizura, gde su sve njegove ljubavnice, osim Lolite, imale isti ‘oblik’ a potpuno različite karaktere. Irmi je tako dodeljen vrlo težak zadatak da, u relativno kratkom vremenskom roku, uskače iz jednog lika u drugi, koje je ona izvajala na vrlo sofisticiran način, čistim, jasnim i vrlo elegantnim glumačkim sredstvima.
Teatar Madlenianum
Premijera predstave Lolita 14.11.2015.
Mala scena u 20h
Slični članci:
- Roxana Stroe: Moji filmovi su neka vrsta emocionalnog realizma
Roxana Stroe: Moji filmovi su neka vrsta emocionalnog realizma
Andersonov film “Švedska ljubavna priča” mi je bio inspiracija za “Apalačiju”, jer se takođe radi o priči u stilu Romea i Julije.
- Život kroz kadrove: Intervju sa sarajevskim fotografom Arminom Gracom
Život kroz kadrove: Intervju sa sarajevskim fotografom Arminom Gracom
„Dokumentarna fotografija je divna i važna, ali njome samo rijetki autori mogu solidno zaraditi“, ističe sarajevski fotograf.
- Sanja Stojkov (Neon Blck): Određeni motivi nastaju potpuno spontano, ali ne i slučajno
Sanja Stojkov (Neon Blck): Određeni motivi nastaju potpuno spontano, ali ne i slučajno
Do nedelje 16. juna u galeriji Kula u Cetinjskoj možete pogledati izložbu crteža ove tattoo umetnice pod nazivom „Super Fragment”.
- Kao rana zora i umivanje: poetika predgrađa Marine Perić
Kao rana zora i umivanje: poetika predgrađa Marine Perić
Sa Marinom Perić smo razgovarali povodom njene druge knjige, a prvog romana, "Sunce nas produbilo". Našli smo se na Vidikovcu, periferiji grada, gde je sunčev zrak oštriji i gde je smeštena radnja ove lirske priče.
- Umetnik Kartelović, od Berlina do Brača: Ulična umetnost, nostalgija i festivalska kultura
Umetnik Kartelović, od Berlina do Brača: Ulična umetnost, nostalgija i festivalska kultura
Trebalo bi da budemo otvoreni za istraživanje drugih kultura i zajednica, poručuje nemački umetnik rođen u Moldaviji.
- Igor Zupe: Laibach je najveća art muzička grupa na svetu
Igor Zupe: Laibach je najveća art muzička grupa na svetu
U Sloveniji je muzički underground uvek bio kvalitetan, a mainstream ne, ističe slovenački reditelj.
Lajkuj: