Letnje šeme za čitanje
Petoro pisaca predlaže literaturu za plažu. Napravite u koferu mesta za dobru knjigu.
Očekivali ste listu laganih krimića i ljubića, ili neke njima slične prostodušne naslove, koji treba da vam odmaraju sive ćelije na obalama gde ćete provoditi letovanje? Ništa od toga, nažalost. Pred sobom imate listu od pet relativno skorašnjih naslova domaćih autora i autorki koji će od vas ipak zahtevati malo umne gimnastike, ali su takođe spremni i da mnogo toga pruže za uzvrat. Za početak, sjajno čitalačko iskustvo. Takođe, njih petoro vam predstavlja i svoje književne preporuke za čitanje, a njihovi argumenti su prilično ubedljivi. I nije da među svim ovim koricama nema ljubavi i zločina, avanture i intrigantnih zapleta, nego jedino čega nema je odsustvo kvaliteta. Izbacite iz kofera par krpica, ne idete sigurno u Monte Karlo, i ubacite jednu od ovih knjiga – leto se uveliko zakuvava…
Prvi roman Dejana Tiaga Stankovića, sa svojim elegantnim rečenicama, donosi jednu sofisticiranu zabavu. „Estoril“ je roman o istoimenom hotelu na portugalskoj obali, nedaleko od Lisabona, u kojem su se tokom šest ratnih godina II sv. rata ukrštali putevi mnogobrojnih evropskih aristokratskih porodica, izbeglih bogatih Jevreja, špijuna i kontra-obaveštajaca, i mnogih drugih koji su azil od bezumnog razaranja tražili u vojno neutralnoj Portugaliji. Autor nije napisao knjigu koja je lako štivo, ali se ona lako čita, što je danas redak spoj u domaćoj literaturi. Iz oblija istorijske građe, biografskih podataka, najraznovrsnije dokumenacije i svedočanstava o najsurovijem sukobu XX veka, Tiago Stanković staloženo nalazi put, tj. način kako da formira skoncentrisan i intrigantan narativ. A u njemu, između raznoraznih depeša obaveštajnih službi saveznika i sila osovine, političkih spletki i diplomatskih igara u kojima svaki postupak mora biti filigrantski odmeren, provlači se istovremeno spretno i razuzdano lik najvećeg kontra-obeveštajca sa ovih prostora, „otac“ Džejmsa Bonda – Duško Popov. I jedan tužan i usamljen dečak koji sreće pilota, čija će mašta od tog sureta i drugarstva stvoriti jednu od najlepših književnih pustolovina svih vremena.
DEJAN TIAGO STANKOVIĆ: Desi li vam se da naletite na knjigu iz prošlosti i ponovo počnete da je čitate? Najčešće bude da si je prerastao, ne bude ti jasno šta ti se tu onomad dopalo, a nekad, doduše retko, uživaš više nego prvi put. Meni je, recimo, “Rob” Isaka Baševica Singera takvo remek delo, doduše presumorno da bih ga preporučivao. Drugi takav roman, mnogo vedriji, bio bi “Sto godina samoće” Gabrijela Garsije Markesa. Čitao sam ga u vojsci i sad, 30 godina docnije. Saga iz tropske prašume Južne Amerike, sedam generacije jedne porodice, sad moguća, sad fantastična, a uvek jednako ljudska. Sunčana priča, oslikana najšarenijim bojama. A pripovedač, sve vreme jedan te isti glas, omađija te i ne pušta – znaš da je lažov, a sve mu veruješ. Poveruješ mu čak i kada prelepa devojka podigne čaršav da ga prostre na suncu i odleti u nebo da se ne vrati. Dakle, moja preporuka je klasik. Ako ga niste pročitali, ne časite ni časa. Ako jeste, uzmite je ponovo, nije to roman za samo jedno čitanje.
„Izaberi jedno mesto“ je odabir pesama koji hoće da napravi presek pesničkog stvaralaštva Jelene Lengold, čija karijera traje više od tri i po decenije. Bez obzira da li se bavila pisanjem pesama, priča ili romana – ona uvek pogađa tanke emotivne strune čitaoca, bezobzirno ga bacakajući po skali koja se kreće od melanholije do lucidnog prkosa životu. Autorka je ovaj izbor iz poezije sastavila sama, ali nije pristupila odabiru hronološki, već je pesme iz svojih šest zbirki birala i sortirala u drugačiji niz koji im daje perspektivu jedne nove priče. Jelenina poezija je smela i ne pokušava da mitologizuje intimu, nego seče duboko u tkivo emocija i prinosi njihovu nutrinu radoznalcima. To nikad ne radi bez ironije i humora, i uvek to radi u odsustvu megalomanije i prepotentnosti.
JELENA LENGOLD: Autor koji je za mene otkriće u poslednje dve-tri godine je Džojs Kerol Outs. Ona je neverovatno plodan autor, napisala je preko 50 romana, i nebrojeno mnogo priča, pesama i eseja. Dobila je neke od nauglednijih američkih i svetskih književnih nagrada. Kod nas je uglavnom objavljuju izdavačke kuće Agora i Čarobna knjiga. Poslednja njena knjiga koju sam pročitala bila je “Mili tata”. Unapred vas upozoravam da ova knjiga nije za čitaoce veoma delikatnog emotivnog sklopa, jer govori o jednoj teškoj temi, otmici deteta. Knjiga ulazi duboko u mozak psihopate koji čitavog života otima dečake, da bi se kasnije godinama nad njima iživljavao. Paralelno, ovaj roman prati urušavanje života i braka dečakovih roditelja. Outs je uspela da ovu mučnu temu uspešno pretoči u književno savršen i zanimljiv roman, jer egzistencijalna jeza je oblast u kojoj se ona, kao pisac, najbolje snalazi. Ukoliko ipak ne želite da čitate roman o tako nečemu, preporučujem vam, nešto lakši, njen roman “Lepotica”, koji će vas takođe, svojim ritmom, terati da ga čitate u dahu, kao i izvanrednu zbirku priča “Daj mi svoje srce”, koja je meni, kao piscu priča, veoma inspirativna.
Nekima od nas je prve korake u svet književnosti obeležilo stvaralaštvo Branka Ćopića, jedne nesrećom i stradanjem markirane biografije. Mnogi poznavaoci književnosti su govorili da bi mu njegov talentom veoma lako obezbedio internacionalnu karijeru, samo da nije bio toliko „utopljen“ u lokalni, jugoslovenski kolorit, da njegove knjige nisu toliko obilovale neprevodivim lokalizmima i dijalektizmima. Međutim, tako je upečatljivo, psihološki i humoristički slikao čoveka ovog podneblja, da je možda i bolje što je tako. Vule Žurić u svojoj romansiranoj biografiji ovog velikog pisca, čoveka i stradalnika „Republika Ćopić“, vešto uspeva da, ne odustajući od svog osobenog stila i poetike, dočara život Ćopića. I to baš onako duhovito, gorko, živopisno i ljudski toplo, kako je to radio i veliki Branko.
VULE ŽURIĆ: Gde god čovek da baci pogled po policama naših knjižara, naići će na knjige koje iole zainteresovani čitalac ne bi smeo da propusti ako želi da ostane u formi. Istina, u prvoj polovini godine uvek je manje novih naslova domaćih pisaca, jer su izdavači i dalje baždareni da na nas navale krajem oktobra, za Sajam, ali spremanje priručne biblioteke za plažu i debelu hladovinu ne obavezuje „gutanje“ isključivo novih naslova. Zato, u očekivanju prevoda novih romana Dona DeLila i Džonatana Frenzena preporučujem romančinu „Obitelj“ ruskog pisca Zahara Prilepina.
Prilepin će početkom septembra biti gost Kuće pisaca u Vukovom Tršiću i pretpostavljam da će u tih petnaestak dana odrediti i dan kada će se družiti sa svojim ovdašnjim mnogobrojnim čitaocima. „Obitelj“ je prošle godine objavio Samizdat, u nadahnutom prevodu vredne Radmile Mečanin i nisam jedini koji misli kako je to daleko najbolja Prilepinova knjiga. To nikako ne znači da „Sanjka“, „Cipele pune votke“ i ostali romani i zbirke priča ne pripadaju vrhunskoj literaturi i da ne treba da ih pročitate. Naprotiv! Imajući na umu sve te knjige prepunjene ruskom sadašnjošću, koju Prilepin donosi samo naizgled sirovu, tobož ispričanu iz prve ruke i na prvu loptu, roman „Obitelj“ pokazuje kako veliki pisac ume da iz korena promeni postupak, zaroni još dublje u tamu gde su se odlično snalazili mnogi njegovi prethodnici što pripadaju istoj, velikoj ruskoj književnosti, i da se modernim, zanatski savršenim postupkom vrati krucijalnoj temi dvadesetog veka – logorima. Dobro nam poznatu priču o satiranju ljudske duše na Solovkama, jednom od najsurovijih ostrva Arhipelaga Gulag, Prilepin je ispričao s neverovatnim i do sada neviđenim umećem da čitaoca smesti tik uz protagoniste ove (ne)ljudske komedije. Sve vreme osećate dah logoraša i njihovih čuvara, zarobljenih u besmislu stradanja koji nadilazi eru staljinizma, oslobođenih vanserijskim stvaralačkim poduhvatom pisca koji se ovim delom kandiduje za ulazak u najodabranije društvo klasika ruske književnosti.
Srđan V. Tešin bi možda mogao da bude malo isuviše hard boiled izbor za opuštanje na plaži, ali ko to kaže da nema nas koji smo uvek spremni za dobar horor. Međutim, zbirka kratkih priča „Priče s Marsa“ ovog autora svoju zanimljivost grade baš na tome što uspevaju da se „izmigolje“ žanru. Mars je inače ime naselja, a svi lokaliteti, objekti, ljudski i životinjski stvorovi u svojim imenima nose referencu na ovu planetu. Za one koji ne znaju, Tešin je veliki poznavalac kratke prozne forme, o čemu svedoče gomile antologija i autorskih knjiga u njegovoj bibliografiji. Na primerima iz „Priča s Marsa“ očigledno je da je odlično savladao tehnika skraćivanja i odbacivanja, koje kratka proza neminovno zahteva. Vešto je u ovim konciznim pripovetkama uspeo i da opiše patologiju ljudske duše, ali i da objavi dijagnozu naroda koji često izgleda kao da je pao s Marsa.
SRĐAN V. TEŠIN: Kao izbornik regionalne Nagrade “Mirko Kovač” imao sam zadovoljstvo da čitam sjajne kolekcije priča mladih autora s prostora Jugoslavije, zbog toga bih, s obzirom na kratkoću forme, za letnje uživanje u čitanju, preporučio čak četiri knjige priča.
Lejla Kalamujić – “Zovite me Esteban” (Dobra knjiga, Sarajevo): Izvanredna autobiografska zbirka, pripovedačica u nizu likova, situacija, ratnom izbeglištvu traži majku bez koje je ostala još sa dve godine. Sve priče u knjizi povezuju motivi, od kojih su tri najjača svakako: majka, smrt i seksualnost.
Asja Bakić – “Mars” (Sandorf, Zagreb): Virtuozno poigravanje identitetom i statusom pripovedačice s distopijskim i radikalno feminističkim humorom.
Jasna Dimitrijević – “Prepoznavanja” (Gradska biblioteka “Karlo Bijelicki”): Pripovedačica posmatra sebe i svoje okruženje objektivnošću i preciznošću fotografa, a zapažanja potom smešta u novi narativ kojim demistifikuje najrazličitije oblike urbane svakodnevice.
Ivan Vidak – “Ugljik na suncu” (Sandorf, Zagreb): Izvanredno koncipirana zbirka somborskog autora, s puno groteske na tragu jednog Đure Đukanova.
Evo na ovoj listi prvi put romana koji liči na putopis. Roman-prvenac Ive Vrtarić „Paranoja u Nju Delhiju“, za koji će čitaoci s pravom pitati koliko je autobiografski, vodi nas na jedno intimno putovanje. Beogradsku devojku sklonu opijatima muči nesanica i galopirajuće psihoze, pa se odlučuje da krene u pohode Indiji, ne bi li našla spas za svoju dušu i telo. Međutim, haotična, nadrealna i šizofrena atmosfera koja je prati ovde, pronaći će je i u Nju Delhiju, u zemlji meditacije i duhovnosti. U tom smislu, ova knjiga, uzgajana i stasala na (očigledno) tradiciji Hantera S. Tompsona, sa elementima kafkijanske atmosfere i oštrog, uličnog, sočno-žargonskog govora a la Bukovski, zapravo govori da čovek ne može tako lako da pobegne od svog života, nadajući se da ono što ga definiše može da se ostavi kao kofer. Junakinja „Paranoje u Nju Delhiju“ beži od podneblja, ljudi, kulture, ali ne može od sebe, i taj pokušaj uzaludnog bekstva stvara jedan kovitlac uzbudljivih i na momente neuhvaljivih peripetija, koji od ovog zanimljivog putopisa pravi adrenalinsku pustolovinu.
IVA VRTARIĆ: Retko me roman zainteresuje toliko da provedem čitavu noć čitajući ga, a to je bio slučaj upravo sa knjigom „U miso supi“; nije bilo šanse da rasporedim štivo i uživam u njemu po malo i na kašičicu. Miso supu sam posrkala odmah gutajući je i daveći se u sadržaju.
Roman je pre svega dobro napisan. Svaka rečenica uvlači čitaoca sve dublje u slojeve romana, kadkad opisujući konkretnu akciju i dešavanja, prateći tok misli protagonista.
Kendži je vodič kroz „sex turizam“ noćnog Tokija. Striptiz barovi, peep-show, bordeli i klubovi samo su neka od mesta gde Kendžijeva klijentela želi da zadovolji strasti i znatiželju. Sticajem okolnosti biva zainteresovan za slučaj rasparčane prostitutke čije je telo pronađeno u nekoliko kontejnera u kvartu i intuitivnom spoznajom naslućuje ko bi mogao stajati iza tog brutalnog zločina. Počinje da mu se dešava niz čudnovatih situacija za koje ne može da odredi da li su plod njegove mašte i preterivanja ili je zaista na tragu surovom ubici. Kendži raspolaže krunskim dokazom, sada već siguran da i sam ubica shvata da je razotkriven, ali tek tu situacija počinje potpuno da se obrće i srlja u neočekivanom smeru.
Roman sa jakom poentom, krcat brutalnošću; iako iz svakog poglavlja krv šiklja, maestralno je izbegnuta banalizacija u opisu scena masakra. Autor Rju Murakami uspešno skicira profil serijskog ubice i beskompromisno napinje triler.
Iako naočigled postoji taj triler-krimi zaplet, priča ne ide u klasičnom ubica-žrva-razrešenje smeru; u drugom delu romana pratimo misli i akcije samog ubice, gotovo do poglavlja gde možemo da saznamo dosta stvari iz njegovog pređašnjeg života i zbog čega je on zapravo takav „moralni imbecil“, pitamo se da li je sam odgovoran za ono šta mu se događa, da li uopšte kao takav može biti pozivan na odgovornost, da li je on samo nesrećna nuspojava odveć bolesnog društva.
“Mene je ova knjiga nagnala na ozbiljno razmišljanje o ponovnom preispitivanju moralnih postulata uspostavljenih društvenom konvencijom; i iznova postavljenog pitanja „da li je zaista naše da sudimo“?”
Slični članci:
- Top lista: knjige za kasnu jesen
Top lista: knjige za kasnu jesen
Ovo su idealni dani da se ušuškate i uživate u knjigama!
- Top lista – Knjige za kraj leta
Top lista – Knjige za kraj leta
Bliži se kraj leta, a sa njim i kraj sezone odmora, a za ljubitelje knjige koji prave svoje liste za čitanje u svako doba donosimo top listu knjiga za kasno leto.
- Top lista: knjige za (ne)očekivanu jesen
Top lista: knjige za (ne)očekivanu jesen
Intrigantni romani i popularna psihologija dominiraju listom knjiga za ranu jesen. Ali ima tu još zanimljivih dela.
- TOP 10: Lista najboljih arthouse i indie filmova na Netflixu
TOP 10: Lista najboljih arthouse i indie filmova na Netflixu
Odlične arthouse & indie filmove možete pogledati na ovoj striming platformi. Uživajte u jednom nezavisnom filmskom maratonu.
- Filmski maraton za ulazak u 2025.
Filmski maraton za ulazak u 2025.
Za novogodišnji bioskop preporučujemo povratak unazad 30 godina i neke od najupečatljivijih filmova iz 1994.
- Domaći i regionalni singlovi i albumi koji su obeležili leto za nama
Domaći i regionalni singlovi i albumi koji su obeležili leto za nama
Počela je školaska godina, napolju je i dalje preko 30, ali pravimo mali presek onoga što je objavljeno ovog paklenog leta!
Lajkuj: