Film “Prisoners” – kad očajni otac uzme pravdu u svoje ruke
Denis Villeneuve je snimio jedan od najboljih trilera u poslednjih deset godina.
Tokom proslave Dana zahvalnosti komšije i prijatelji, Doverovi i Birchovi, shvataju da su im ćerke nestale. Najgora noćna mora svakog roditelja upravo je postala njihova stvarnost. Premisa filma nije nešto što ranije nismo čuli, ali je malo ko uspeo da snimi ovako dobar triler na temu otmice. Kanadski reditelj i scenarista Denis Villeneuve okupio je sjajnu glumačku ekipu za ovaj mračni i napeti film.
Film „Prisoners“ je neverovatno zanimljiv, a scena sa zmijama koju ćemo videti jedna je od najnapetijih filmskih scena u poslednjih deset godina. Posebno je zanimljivo trajanje filma: dva i po sata, ali će proći vrlo brzo.
Keller Dover (Hugh Jackman) sa porodicom – sinom, ćerkom i ženom Grace (Maria Bello), odlazi kod komšije na večeru za Dan Zahvalnosti. Komšije – Franklin (Terrence Howard) i Nancy (Viola Davis) imaju dvoje dece sličnog uzrasta kao Doverovi, pa dve male devojčice izlaze na ulicu da se igraju, dok roditelji piju vino i razgovaraju u dnevnoj sobi. U blizini njihove kuće nalazi se stari kamper, a to postaje veoma važno kada devojčice nestanu bez traga. Nastaje panika, posebno kada postane jasno da jeziv kamper, koji je ranije viđen parkiran u komšiluku, više nije tu.
Detektiv Loki (Jake Gyllenhaal) pronalazi i hapsi vozača po imenu Alex Jones (Paul Dano), momka za koga bi se moglo reći da je mentalno retardiran (naime, ne znamo da li sa njim zaista nešto nije u redu, ali momak sa ogromnim naočarima deluje kao potpuni bolesnik, pa ako se dokaže da je to uradio ne bi nas iznenadilo), ali mora da ga pusti zbog nedostatka dokaza. Dok policija pokušava da pronađe konkretan trag i dokaze, a tenzija raste, znajući da je život njegovog deteta u pitanju, Keller odlučuje da preuzme stvari u svoje ruke. Koliko daleko je očajan otac spreman da ide za svoju porodicu?
Nakon premijere na festivalu Telluride u Coloradu, „Prisoners“ je odmah oduševio i publiku i kritiku. To je zaista sjajan triler, koji je takođe dobro prošao i finansijski, zaradivši 122 miliona dolara širom sveta uz budžet od 46 miliona dolara. Nacionalni odbor za reviziju izabrao ga je za jedan od deset najboljih filmova 2013. godine, a na 86. dodeli Oskara Roger Deakins je nominovan za najbolju kinematografiju. Kiša koja pada, blato koje se stvara i opipljiv miris truleži pojačavaju mračnu atmosferu. To će neke podsetiti na „Se7en“ (1995), „Winter’s Bone“ (2010) i druge američke filmove u kojima tmurna atmosfera ostaje takva tokom celog filma (najviše podseća na prvi pomenuti, jer veći deo filma pada kiša).
Ne treba zaboraviti da pohvalimo i Arona Guzikowskog koji potpisuje scenario, a velike pohvale idu svakako i na račun glumaca, svi su sjajni. Jake Gyllenhaal je čak osmislio tikove za svog lika u ovom filmu, dok je Paul Dano apsolutno briljantan, čista majstorija i za ovu ulogu, ispostavilo se, bio je idealan. Ne zaostaje ni Hugh Jackman kao otac koji počinje polako da gubi kontrolu dok traži svoju voljenu ćerku, toliko je ubeđen da mu je Alex Jones oteo ćerku da ne vidi nikog drugog kao krivca, a to bi se moglo ispostaviti kao greška? Ili ipak ne?
U „Prisoners“ srećemo mnogo odvratnih i jezivih likova (uključujući čudaka sa kapuljačom koji se pojavljuje na bdenju uz sveće i pijanog sveštenika), i stičemo utisak da je detektiv Loki mogao da bude jedan od njih da nije postao policajac. Villeneuve nam daje nekoliko zaista napetih scena, jedna je već pomenuta na početku teksta, ali ima ih još dosta. Keller je besan, Grace preplavljena bolom, drogirana apotekarskim supstancama i provodi većinu vremena u svojoj sobi, dok je Loki pedantan i predan poslu.
Loki ima pune ruke posla sa Kellerovim odvratnim ponašanjem, pa često mora da ga drži pod nadzorom. U suštini, obojica su dobri ljudi koji pokušavaju da dokažu ko je krivac ili šta se dogodilo. Franklin takođe očajnički želi da pronađe svoju ćerku, ali Keller je čovek koji je čvrsto rešio da će on rešiti slučaj. Čovek koji je svojoj porodici uvek govorio da će ih zaštititi, čovek čija životna filozofija i moto glasi „Budi spreman“, dozvolio je da mu ćerka bude verovatno kidnapovana, a on neće samo tako da stoji po strani i čeka da policija obavi svoj posao.
Denis Villeneuve je izuzetno kvalitetan filmski stvaralac i ovim filmom to još jednom potvrđuje. „Prisoners“ je film koji treba pogledati, iz mnogo razloga. Čak bih se usudio da kažem da u poslednjih deset godina nije bilo boljeg trilera od njega. Preporuka kao kuća!
Slični članci:
- “Rose”: Prikaz mentalne bolesti koji izaziva razmišljanje
“Rose”: Prikaz mentalne bolesti koji izaziva razmišljanje
U današnje vreme, kada je odsustvo empatije i razumevanja sve više, film poput „Rose“ nikada nije bio potrebniji.
- Tradicija i retradicionalizacija naših (filmskih) prostora
Tradicija i retradicionalizacija naših (filmskih) prostora
Prikaz filmova „Živi i zdravi“ i „Radnička klasa ide u pakao“ koje smo gledali na festivalu u Herceg Novom.
- Apollon originals: Gledali smo filmove sa srpskog Netflixa da vi ne biste morali
Apollon originals: Gledali smo filmove sa srpskog Netflixa da vi ne biste morali
Apolon originals su filmovi upitnog kvaliteta, upitne kompetencije, upitnih vrednosti, upitne finansijske konstrukcije i upitnog svega povodom čega se razumno biće može zapitati, ali ne smemo dopustiti razumu da nas otrgne od užitka.
- “The Substance”: Šokantan i briljantan film koji se okreće najvećoj opsesiji današnjice
“The Substance”: Šokantan i briljantan film koji se okreće najvećoj opsesiji današnjice
Dok Dorijan Grej prodaje dušu da bi zadržao mladolikost, junakinja filma „The Substance“ se prepušta misterioznoj supstanci.
- Megdan (2024) – Pakao kladioničarskog mentalnog pomora
Megdan (2024) – Pakao kladioničarskog mentalnog pomora
Nekim filmovima je prosto bunker suđen i nema te nameštene kvote i dojave koje taj ishod mogu da izmene.
- Senćansko mađarsko kamerno pozorište.
Senćansko mađarsko kamerno pozorište.
Principi maksimalne ekonomije umetničkih sredstava – u delima A. P. Čehova.
Lajkuj: