Da li imate preko 18 godina?

Zauzimanje stava i oblikovanje kritičkog mišljenja

Četvrti rođendan Ulične galerije. Intervju sa Ivom Čukić o aktivnostima galerije i značaju osvajanja javnih prostora.

Pre četiri godine na inicijativu kolektiva Ministarstvo prostora/Mikro Art, napušteni i neiskorišćeni javni prostor u centru Beograda oplemenjen je otvaranjem Ulične galerije, jedinstvenog izlagačkog prostora koji je gradu doneo mnoštvo zanimljivih dešavanja, brojne izložbe, festivale, radionice, filmske projekcije i koncerte.

Osnivači Ulične galerije ističu da su zahvaljujući mnogobrojnim umetnicima, prijateljima i kolegama uspeli da teme koje smatraju važnim približie publici i široj javnosti, i da istovremeno pokažu šta sve može da se postigne transformacijom jednog zapuštenog gradskog prostora. Galerija je napravila odličnu saradnje sa nezavisnom scenom, pojedincima i kolektivima čiji se rad bazira na kritičkom promišljanju i stvaranju novih društvenih odnosa. Ostvarena je značajna saradnja sa Muzejom savremene umetnosti, Kulturnim centrom Beograda, BINA-om, Oktobarskim salonom, ULUPUDS-om, galerijom Remont… Od početka prošle godine Ulična galerija aktivno sarađuje i uređuje program sa kolektivom Novo doba.

Četvrti rođendan Ulične galerije smo iskoristili da sa Ivom Čukić porazgovaramo o dosadašnjim aktivnostima i važnosti osvajanja javnih prostora.

Napušteni i ruinirani prolaz u centru grada, u blizini Bezistana, pre četiri godine postao je prva beogradska Ulična galerija.  Šta vas je motivisalo da ovom prostoru date upotrebnu vrednost?

Javni prostor predstavlja jedan od najvidljivih resursa koji imamo, a odnos prema prostoru i gradu, pokazuje karakteristike društva u kojem živimo. Mi želimo da stvaramo prostore nove društvenosti i kulturno-umetničke produkcije, što postižemo eksperimentisanjem sa specifičnim programsko-prostornim delovanjem. Karakteristike ovog delovanja ogledaju se u spontanosti, samoorganizovanju, alternativnom delovanju i korišćenju raspoloživih prostornih resursa. Bazirano je na principima uradi-sam filozofije bavljenja gradom, a sve sa namerom redefinisanja urbane strukture na mikro nivou.

Foto: Iva Čukić

Kada se osvrnete unazad, šta su najzačajnije aktivnosti Ulične galerije?

Nisam sigurna da bih mogla tek tako da izdvojim najznačajnije. Svaka saradnja donosila je nešto novo i izuzetno inspirišuće. Ono što bih posebno istakla je prevazilaženje isključivo izlagačke funkcije.

Ovaj prostor postao je nešto što je nadišlo kulturno-umetničku funkciju i preraslo u demonstriranje mogućnosti za unapređenje praksi aktiviranja neiskorišćenih javnih prostora sa ciljem provociranja dijaloga i podsticanja dugoročnih promena u urbanom tkivu. Mislim da je to najznačajnija aktivnost naše galerije.

Koliko je zapravo bilo teško osvojiti ovaj prostor i zbog čega je zapravo važno umetnost izmestiti u javni prostor?

Pasaž koji sada koristimo bio je direktna posledica pogrešnih urbanih politika i sprege države i tržišta. I to nije jedinstven primer. Naime, svedoci smo devastacije nebrojeno mnogo objekata i javnih prostora u neposrednom okruženju.

Stanje koje smo zatekli na mestu Ulične galerije bila je posledica neregularne privatizacije Beograd filma, koja je dovela do toga da taj prostor bude potpuno zanemaren, devastiran i zapušten, da se koristi kao javni wc i ilegalan parking.

Zatečeno stanje prostora nametnulo nam je ideju za formiranjem galerije, pa je tako prvi izlagač bio italijnski fotograf Luka Donini, 2010. godine. Međutim, izložba nije bila najbolje prihvaćena od strane lokalne ekipe koja je radove uklonila nekoliko sati nakon postavljanja. Nama je upravo to bio okidač za osvajanje tog prostora i propitivanja mogućnosti njegovog obilkovanja. Nakon ovog incidenta krenulo je zagovaranje za dobijanje prostora, što je posle dve godine rezultiralo rekonstrukcijom pasaža i otvaranjem Ulične galerije. Dodatnu vrednost učitali smo u mogućnosti da koristimo javni prostor i da u njemu plasiramo teme koje su nama važne. Tako galerija jeste mesto koje ispituje nove modele aktivacije prostora i socijalizacije, kroz stvaranje platforme za razmenu ideja i oblikovanje kritičkog mišljenja.

Foto: Dragan Kujundžić

Okosnicu programa čini angažovana umetnost. Da li ona nedostaje ovom društvu ili jednostavno ostaje nevidljiva?

Nama je ona važna. Dakle, važno nam je da zajedno sa umetnicima koji kod nas izlažu otvaramo teme koje su društveno ili politički orijentisane i važne, a sam boravak u javnom prostoru omogućava nam i da te teme nametnemo. Svakom je na sebi da se opredeli prema čemu će biti usmeren, mene zanima zauzimanje stava i kritičko promišljanje okolnosti u kojima živimo. Smatram da imamo neku vrstu odgovornosti, te tako taj prostor koristimo kao kanal komunikacije. To su naši afiniteti, ali ne mislim da to mora da bude pravilo u izlagačkoj praksi.

Kakvi su planovi Ulične galerije u narednoj godini?

Da bude još bolja!

Četvrti rođendan Ulična galerija obeležiće 15. aprila u 20:00 otvaranjem izložbe crteža Nebo je plavo! slikara Tadije Janičića i muzičkim specijalom u okviru koga nastupaju hor Gerontološkog centra Bežanijska kosa, grupa Moussaka i razna DJ iznenađenja.

Tadija Janičić

 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: