Da li imate preko 18 godina?

Brankica Žilović Šoven: Polja sećanja i isprepletanost nasleđa

O odupiranju paralizi u svetu koji insistira na fatalnom razgovarali smo sa umetnicom čija je izožba trenutno postavljena u Galeriji Novembar.

Autor:

Beogradska Galerija Novembar trenutno je domaćin jedne od najcenjenijih domaćih umetnica koje žive i rade u svetu. Brankica Žilović Šoven predstavlja najnovije odabrane radove na izložbi „Polja sećanja“, a iz njenih jedinstvenih kombinacija i neobičnih kontrasta tekstila i tvrđih materijala proizilaze analize kolektivnog i ličnog sećanja, procesa pamćenja, kao i pitanja – ko smo, odakle dolazimo i kuda idemo? 

Tokom dugog niza godina života, umetničkog kao i profesorskog rada u Francuskoj, Brankica je izgradila status integralnog činioca brojnih međunarodnih umetničkih i edukativnih projekata. Svoje radove izlagala je u muzejima i galerijama širom sveta – od Francuske, Italije i Nemačke, do Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Senegala. Kako živimo u zemlji koja gotovo sve posmatra kroz prizmu brze „isplativosti“, znamo da su u takvoj situaciji među najvećim žrtvama kultura i umetnost. Srećom, Brankica nam ne dopušta da previše usko sagledavamo stvari, jer svet ne razmišlja mnogo drugačije:

„Prizma isplativosti (bankable) je još intenzivnija u Francuskoj. Mislim da se taj ekonomski momenat ne može nikako isključiti iz art sistema, i to je normalno. Ali, po mom mišljenju, pogubno i urušavajućepostaje za kulturu ukoliko imate samo jedan sistem vrednosti, što potom automatski ubija raznovrsnost ponude i ne stimuliše umetničko stvaralaštvo. Onda svi postajemo žrtve – i stvaraoci i akteri u institicijama, i publika i kupci – jedne iste unilateralne strategije urušavanja kulture. Mislim da beogradska publika poseduje senzibilitet i intelektualne resurse za prepoznavanja kulturološkog sadržaja, ali je u tome treba edukovati, podsticati, proširivati i upućivati na različitosti i nekomformističku viziju.“

View this post on Instagram

Brankica Žilović Chauvain M E M O R Y F I E L D S Sept 10 – Oct 20 With the exhibition Memory Fields, Novembar Gallery is presenting Brankica Žilović Chauvain's most recent artworks to the Belgrade audience. Brankica has been living, creating and teaching for many years in Paris, and in the last seventeen years she has participated in numerous international artistic and educative projects, and exhibited her works in museums and galleries all over the world: France, Italy, Germany, USA, China, and Senegal. In her artistic career she has always explored different materials testing different media, but what marks her work considerably is a peculiar use of textile, presented to the Belgrade audience on this very occasion. The works on display through the exhibition Memory Fields are formally focused on the investigation of expressive abilities of textile combined or even contrasted with other “harder” materials, while content-wise they deal with the exploration of collective and personal memory and memorizing processes. By using symbols and elements from personal history, Brankica raises universal questions that art continuously explores – Who are we, where do we come from and where are we going? . . . #art #artgallery #installationart #multimediaart #contemporaryart #brankicazilovic #brankicazilovicchauvain

A post shared by Galerija Novembar (@galerijanovembar) on

Direktorka i kustoskinja galerije Novembar, Maja Kolarić, objašnjava poreklo Brankicine sposobnosti da kroz specifične materijale demonstrira svoje podjednako efektno viđenje šire i uže slike civilizacije:

„Predstavljene mape sugerišu na neprekidna kretanja, na snagu i tokove prirode dok suprotsavljene njima stoje knjige kao izvori ljudskog znanja i fotografije kao čuvari sećanja. Sve je ‘isprepleteno’ raznobojnim nitima čineći jedinstveno vizuelno iskustvo za svakog posmatrača.“

Ipak, nameće se potpitanje za Brankicu – Da li je rad u Francuskoj kao razvijenoj zemlji koja vodi računa o kulturi i umetnosti omogućio upravo slobodu da se kao umetnica bavi širom slikom?

“Uvek govorim, razmišljam i stvaram u široj slico, ali i u kontinuitetu. Kultura nasleđa je pre svega ljubav ka kontinuitetu i širem sagledavanju fenomena. Francuzi su jako suptilni u odnosu na kulturu, mada su se neke etike u poslednje vreme dosta izmenile pod modernim pritiskom globalnog liberalizma i svetskih tendencija, ali je i dalje kultura jako važna. Imam utisak da je odgovornost svakog pojedica, a pogotovo društvenih institucija, da osvesti i očuva taj dragocen odnos ka kulturi i nasleđu. Kultura je nešto što se uči, stiče i na tome se radi neprestano, sa velikom dozom kritičnosti, svesti i ljubavi. Moj rad je izraz moga života u Francuskoj svakako, ali i izraz svih putovanja po drugim destinacijama gde se moje prisustvo prepoznaje i potvrđuje u jednom višestrukom i otvorenom svetu. Uvek me je fascinirala dimenzija univerzalnosti sveta i višestruko prodiranje kultura, fikcija i identiteta.”

Iako je na prvi pogled simbolika tekstila, po čijoj manipulaciji se Brankica proslavila, jasna (spona, neprekidni tok), umetnica dodaje da je njegova moć vidljiva na više “frontova”:

“Tekstil je decenijama bio smatran kao isključivo “ženski” medij koji je pretrpeo mnogobrojne kritike, isključivosti i negativnih konotacija. Uvek me je intrigirao taj paradoks u kome konstantno evoluira tekstil koji, kao veoma nezavisan medij u kome je potuno moguće uvesti u razmatranje veliki broj problematika i kreativnih procesa, može postati izvanredan vektor subverzivne tendencije, emancipacije i političkog angažmana. Tekstil je takođe iz veoma intimnog ugla ustvari pre svega materija, supstanca obnovljivosti i protoka sa veoma izraženom psihološko-reparativnom, skoro opsesivnom dimenzijom.“

Brankica trenutno predaje na dve visokoškolske ustanove u Parizu: Univerzitetu Parsons i Institutu primenjenih umetnosti LISSA kao i na École Nationale Superieure Des Beaux Arts u Anžeu. Samim tim, ona je savršen izlagač za Galeriju Novembar koja je, kako objašnjava Maja Kolarić, i otvorena sa ciljem da nam približi ljude koji su „napolju“ dobili šansu da nas predstave u najboljem mogućem svetlu:

“Verujem da je to lep primer kako neke zemlje brinu o svojim umetnicima, kakav spotlight im daju, status i mogućnosti da žive i stvaraju umetnost na prvom mestu, ali istovremeno je i dokaz da imamo izuzetne umetničke talente koji uspevaju da se probiju na ultrakonkuretnim umetničkim scenama ili tržištima i to u zemljama sa visoko razvijenom kulturom i umetnosti i zahtevnom publikom.”

Ipak, globalna situacija daleko je od zanemarene u umetničkom svetu, a Galerija Novembar je jedna od retkih koje se u ovom trenutku, pored prisustva svetskog imena, mogu pohvaliti i (uglavnom) neometanim radom uz uspešno sprovođenje svih bezbednosnih mera:

“Za vreme vanrednog stanja i karantina preselili smo aktivnosti na virtuelni prostor jer je naš fizički prostor galerije bio zatvoren. Želeli smo da budemo blizu naše publike i održimo kontinuitet rada uprskos situaciji. Vrlo brzo smo napravili i objavili virtuelnu turu tada aktuelne izložbe “Desiring Machines” kao i serijal razgovora sa umetnicima koje smo nazvali “Give Me A Minute”, koji se i sada mogu pogledati na YouTube kanalu galerije. Od samog početka se trudimo da budemo odgovorni jer nam je bezbednost i zdravlje, kako našeg tima koji radi u galeriji tako i posetilaca, na prvom mestu. Kada smo se vratili u prostor uveli smo redovno dezinfikovanje galerije i naravno poštujemo sve propisane mere kao i naši posetioci koji ne ulaze u galerijski prostor bez maske. Ova godina je za sve pa tako i za nas, u znaku promena ili izmena planova, otkazivanja ili pomeranja izložbi i dogadjaja, a usled otežanog kretanja van zemlje i restrikcije putovanja posebno su pogodjeni naši planovi koji su bili zakazani u inostranstvu. Otkazali smo učešće na ovogodišnjem sajmu umetnosti Artissima u Torinu ali smo u isto vreme bili deo njihovog online projekta “Fondamenta”. Neke druge izložbe su pomerene, poput planirane izložbe Marije Avramović i Sama Tvajdejla u Srpskom Kulturnom centru u Parizu, i održaćemo ih kada se situacija sa virusom stabilizuje,”podelila je retrospektivu turbulentnog perioda Maja Kolarić.

Foto: Marijana Janković

Brankica dodaje da se i Francuska umetnička javnost nalazi u nimalo lakoj situaciji: “Teško je reći kakva je situacija na tržistu trenutno u Francuskoj.  Fiac (međunarodni art festival, prim. aut.) je upravo otkazan, jer većina najznačajnijih kolekcionara ne može ili ne želi da putuje. Po nekim poslednjim informacijama koje dolaze od analitičara, spominje se gubitak na promet od 32 odsto, i masovno otpuštanje radnika iz sektora. Čini mi se da je jedino numerička online dimenzija malo ublažila celokupni šok, i da se tu jedino održava neka dinamika. Moj zaključak bi bio da će art post-Covid svet biti više u dugovima, manje globalistički orijentisan i više zastupljen na numeričkom nivou.”

Uprkos svemu, Brankica Žilović Šoven ne dopušta da joj bilo kakva globalna kriza poremeti odnos ka budućnosti i sagledavanje svega što u njoj moramo zadržati, ili pak iskoreniti:

“Šta bi trebalo zadržati a šta započeti iznova je sjajno pitanje, mozda najvažnije, jer je situacija poprilično urgentna sa klimatološkog stanovišta. Sve je ključno: I svet kakav želimo za sebe i svoju decu, i svest sa kojom možemo da pomerimo i izmestimo refleksije, individualne i kolektivne. Moj odnos ka budućnosti, iako suočen sa alarmantnim sveopštim diskursom, ipak ostaje utopijski romantičan, pun optimizma, možda latentnog i paradoksalnog, ali definitivno pun optimizma koji radije sagledava život u svim njegovim šansama i alternativama pre nego u njegovim lamentima. Mislim da je bitno tražiti i isčekivati nove početke, odupirati se ideji o konačnosti i nestanku, i ne ostati paralizovan u svetu u kojem se dominantno insistira na fatalnom horizontu i kolapsu.”

Foto: Marijana Janković

Svi zainteresovani mogu da posete izložbu do 20. oktobra u Kursulinoj 22 na Vračaru. Galerija je otvorena radnim ranima od utorka do petka od 12 do 20h, subotom od 10 do 18h i nedeljom od 10 do 14h. 

Lajkuj:

Ostavite komentar:

Slični članci: